Ispričat ću vam priču koju ću odaslati i visokom predstavniku Christianu Schmidtu. Ona govori o zahtjevu Hrvata za legitimno predstavljanje u svjetlu njihovog konkretnog djelovanja na terenu. Priča započinje u Neumu iako bismo mogli nabrojati još mnoga mjesta pod hrvatskom vlašću koja tangiraju temu o kojoj pišem. Ali, najprije, da se propitamo o temi apartheida. Šta mislite da li ga ima u BiH? Ima svakako i on se pojavio nakon demokratskih promjena 1990. godina. Do jučer u zemlji „bratstva i jedinstva“ ovaj pojam bio je potpuno stran. On se odnosio na J. Rodeziju i JAR u kojima je na sreću došlo do sloma te nakaradne ideje i projekta koja je crnog čovjeka stavljala u ropski, inferiorni položaj i u kojoj je bijelac bukvalno vladao nad crncem. To je apartheid, ali ovaj pojam po definiciji obuhvata i situacije „u kojima pripadnici različitih etničkih ili vjerskih skupina zajedno žive na istom području nastojeći ne doći jedni s drugima u bilo kakav kontakt osim onog službenog...“ Takav primjer diskrimnacije nalazimo danas u Neumu.

Politika HDZ-a
Pričao mi je prijatelj, Hrvat iz Neuma, o projektiranoj politici HDZ-a, koja treba na svaki način da spriječi “prodor“ Bošnjaka i bošnjačkog kapitala na ovaj prostor. Bilo mi je teško povjerovati u razmjere ovog velikohrvatskog projekta u 21.v., ali sam se kasnije uvjerio u ono što je govorio. Šta, dakle, može Bošnjak uraditi u Neumu? Može doći kao turista, ostaviti pare, ali ne može ostvariti svoju duhovnost. Muslimani koji trajno žive na području Neuma su bez sumnje u teškoj situaciji, jer im lokalne vlasti ne dozvoljavaju ispoljavanje svog autentičnog bića. Iako je IZ još od završetka agresije na BiH tražila vraćanje u prvobitno stanje srušene džamije u Neumu, to ne samo da se nije dogodilo nego je lokalna zajednica uklonila i posljednje tragove postojanja islama o ovom jedinom bh. gradu na morskoj obali. Prilikom proširenja magistralnog puta Neum–Dubrovnik na mjestu na kojem je bila džamija izgrađeno je parkiralište i ugostiteljski objekat. U smišljenoj medijskoj kampanji poricano je da je tu ikada bila džamija, premda se iz historijskih dokumenata vidi da su Turci izgradili džamiju i čatrnju, da je pomenuta nekretnina upisana kao k.č. 33, da je imala površinu 6602 m2, i da je na ovom prostoru postojala do 1927. kada je porušena zemljotresom, da je oko džamije postojao harem vidljiv i golim okom. Ovi tragovi su nestali posljednjih godina i sada se čine posljednji koraci da oni budu potpuno izbrisani. Poseban problem je što vlasti u Neumu ignoriraju sve zahtjeve za dobijanje katastarskih i gruntovnih dokumenata. Zanimljivo je da se lokalna administracija koja signale dobijaju iz vrha HDZ-a nije osvrtala na činjenicu da je ovo mjesto na privremenoj listi nacionalnih spomenika. Džaba su bila sva pisma, upozorenja, urgnecije, molbe, protesti sa istaknutih mjesta IZ... vlast je ostajala neumoljiva. O kakvoj sistematskoj raboti HDZ se radi vidi se i prema posljednjem primjeru opstrukcije dogradnje muslimanskog vjerskog objekta – džamije u Rabranima, mjestu koje se nalazi u neumskom zaleđu.


Ovdje se danas vjerski život odvija u mesdžidu. Prema pisanim dokumentima orijentaliste Hivzije Hasandedića objekat predstavlja 400-godišnji kontinuitet postojanja organiziranog vjerskog života. Kada se 15-ak porodica vratilo 2000. u svoje selo, obnovili su stambenu infrastrukturu, uključujući i mekteb. Pokrenuta je akcija za izgradnju munare na postojećem mesdžidu, obnova starog mejtefa, sve sa namjerom da se stvore bolji uslovi za ostvarivanje vjerskih potreba muslimana. I brza cesta Stolac–Neum koja je prošla pored sela ubrzala je namjeru žitelja Rebrana da se u okviru iste čestice dogradi objekat zbog potreba turista, ali sa istim gabaritima što znači da se ne izlazi iz okvira postojećeg stanja. Ali, ali. Kada su naišli na odbijanje lokalne vlasti, muftijstvo je početkom avgusta sročilo pismo Misiji OSCE-a, ambasadoru SAD M. Murphy-u u kojem su se požalili na svoje muke proizašle iz apsolutne diskriminacije. Pisali su istovremeno načelniku općine Draganu Jurkoviću. Mostarski muftija mr. Salem Dedović napisao je da mu da je „neshvatljivo da Vaša administracija već duže vrijeme ovo pitanje ne rješava u duhu vjerskih prava i sloboda, već iznalazi pravne barijere da ga uopće pozitivno ne riješi, odnosno da ga u potpunosti zaustavi“. A muftija koji spada u perjanice međureligijskog dijaloga na području cijele IZ u BiH, jer je uspostavio dobre odnose i sa SPC, imao je opravdanje za svoje riječi. Jer, nakon obustave izgradnje koju je naložila općinska inspekcija, IZ Stolac je podnijela zahtjev za izdavanje urbanističke saglasnosti. Ovaj zahtjev je odbačen, zamislite s kojim obrazloženjem, „da za navedeno područje nisu doneseni planski dokumenti“. Nakon toga IZ podnosi žalbu koja je usvojena pa je zaključak ukinut „iz razloga što ako ne postoji planski dokument, onda se gradnja odobrava na osnovu mišljenja komisije koju imenuje općinsko vijeće“. Općinska služba za graditeljstvo je zatražila od Medžlisa IZ Stolac da dostavi kopiju katastarskog plana. Zahtjev je blagovremeno podnijet, ali su iz katastarskog zavoda obavijestili (koordinirano) da kopija neće biti izdata u datom roku. Nakon toga IZ podnosi zahtjev Službi za graditeljstvo za produženje roka, ali u isto vrijeme znajući za igre HDZ-a predložila je „da prvostepeni organ sam pribavi kopiju plana po službenoj dužnosti ili ako ni to ne bude želio da odredi uviđaj na licu mjesta uz prisustvo vještaka geometra“. Sve ove zahtjeve prvostepeni općinski organ glatko odbija sa obrazloženjem koje nema nikakvo uporište u zakonu. Ovo ponašanje jasno je uočio Medžlis IZ, koji je u informaciji Ministarstvu za ljudska prava BiH jasno izrekao sud „umjesto da se muslimanskoj zajednici koja je značajnoj manjini u Neumu izađe u susret i pomogne joj da na dostojanstven način upražnjava svoje vjerske obaveze, nadleženi općinski organ čini sve da to oteža ili onemogući“, pa tako, istakli su, čini diskrimnaciju, povredu Zakona o slobodi vjere... Citirali su Zakon koji kaže da „diskrimnacija, utemeljena u vjeri ili uvjerenju, označava isključivanje, ograničavanje, davanje prednosti, izostavljanje ili svako drugo razlikovanje koje je utemeljeno na religiji ili uvjerenju, a koje ima za svrhu ili se njime može postići – izravno ili neizravno, namjerno ili nenamjerno – ukidanje ili umanjivanje priznanja, jednakog uživanja i ostvarivanja ljudskih prava i temeljnih sloboda u građanskim, političkim, ekonomskim, socijalnim i kulturnim stvarima“.

Reisovo pismo
IZ je ukazala da na području Neuma, u kojem su katolici u većini, sve crkve imaju zvonike, dok na drugoj strani ne postoji nijedan muslimanski vjerski objekat koji ima munaru za pozivanje vjernika na molitivu. Slične probleme muslimani imaju i u sjedištu HNK-a, Mostaru, o čemu je gradonačeniku i predsjedniku GV Mostara pisao reisu-l-ulema (30.avgusta) tražeći rješavanje 18 situacija u kojima se kao žalilac pojavljuje IZ u BiH. I sada se vraćam na početak ovog teksta. Christian Schmidt bi morao sa mnogo više osjetljivosti i ozbiljnosti prići rješavanju izbornog zakonodavstva. Bošnjaci u Neumu i HNK se pitaju s razlogom šta će biti s njima ukoliko se prihvate zahtjevi HDZ-a, jer znaju da bi nakon toga bio otvoren put za tertorijalnu prekompoziciju BiH. Samo ovaj primjer dovoljno opominje da bi u tom slučaju došlo do potpunog isključenja zajedničkog života, što visoki predstavnik mora spriječiti, a u konkretnom slučaju izboriti se sa hrvatskom opstrukcijom. (Objavljeno u sarajevskom Oslobođenju, 17.9.2022.)

Autor je bio savjetnik predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Alije Izetbegovića