I
Danas je 12. rebiu-l-evvel 1444, po Hidžri, odnosno 08. oktobar 2022, po Mīladu.
Dakle, danas je mevlud, 1450. rođendan Muhammeda, sina Abdullahovom i Amine, unuka Abdulmuttlaibovog i bratića Abu Talibovog.
Muhammedovo Alejhisselam rođenje, mevlud, označilo je prekretnicu u povijesti čovječanstva. Njegova osoba je spoj mjesečevog sjaja i sunčeve svjetlosti na Zemlji. Muhammed Alejhisselam je spoj Božanskog duha i ljudskog uma, spoj koji je pokazao kako se postiže uspjeh na Ovome i spas na Drugome svijetu.
O tome svjedoči mnogi ljudi objektivnog uma poput Mihaila Harta (Michael H. Hart), za kojeg je Muhammed, a.s., prvi na listi od sto najuticajnijih ljudi u ljudskoj povijesti. Znajući da će to za neke biti iznenađenje, Hart je objasnio zašto je Muhammed, a.s., na prvom mjestu njegovog izbora: - Moj izbor Muhammeda da vodi listu najutjecajnijih osoba svijeta može iznenaditi neke čitaoce, a drugi će ga možda dovesti u pitanje, ali on (Muhammed) je jedini čovjek u povijesti, koji je bio izuzetno uspješan i na duhovnoj i na svjetovnoj razini.
Za nas muslimane kur'ansko svjedočenje o Muhammedu Alejhiselamu je dovoljno, ali nam je drago kad čujemo svjedočenje i od onih koji nisu muslimani o tome da je naše Pejgamber, a.s., uzor uspjeha na Ovome i jamac spasenja na Drugome svijetu.

II
Prema tome, obilježavanje rođendana Muhammeda, a.s., mevlud, nije bid'at, izmišljotina. Mnogo je ājeta i hadisa, koje bismo mogli navesti kao dokaz za ovu našu tvrdnju. Međutim, naše bosansko iskustvo u vjeri, koje se nesumnjivo temelji na Kur'anu i Sunnetu, daje nam za pravo da se držimo tradicije mevluda, kao dokazane metode u očuvanju i razvijanju našeg vjerskog islamskog i kulturno bošnjačkog identiteta. Bosanski mevlud ne samo da nije bid'at, već je dragovoljni 'ibādet, koji nas upućuje na ljubav prema Muhammedu, Ahmedu, Nebijjur-rahmeti, Nebijjut-tewbeti, Resūlullahu, Habībullahu, Šefī'ullahu, Mubešširu, Nazīru, Sirādžu, Munīru, Al-Fātihu, Al-Mukhtāru, Khātemu-l-enbijā'i, Tāhi, Jāsinu, Abdullahu, Ebū Qāsimu, Ebu Ibrahīmu, Al-Emīnu... Ovo su samo neka od lijepih imena našeg Pejgambera, imena koja nam blaže dušu i razgaljuju srce zato što znamo da je spominjanje svakog od njegovih lijepih imena salāvat i selām na njega, koji se vraća na nas. Jer, naša ljubav prema Pejgamberu vraća se nama. I sve što je više dajemo njemu, sve više je imamo za sebi i u sebi.
وصدق الله العظيم إذ يقول سبحانه : قُلْ إِنْ كُنْتُمْ تُحِبُّونَ اللَّهَ، فَاتَّبِعُونِي يُحْبِبْكُمُ اللَّهُ، وَيَغْفِرْ لَكُمْ ذُنُوبَكُمْ وَاللَّهُ غَفُورٌ رَحِيمٌ.
- Reci im, Muhammede, ako uistinu volite Allaha, slijedite mene i Allah će zavoljeti vas. I oprostit će vam grijehe. Allah prašta i milostiv je. (Kur'an, Al Imran, 31).

III
Dakako, onoga koga se ne voli ne može ga se ni slijediti. Mi, dakle, slijedimo, Ebu El- Qasima Muhammeda, a.s., zato što ga volimo, a volimo ga zato što u primjeru njegovog života nalazimo uzor za naš život, nalazimo smiraj u našoj duši, osjećamo da smo kroz ljubav prema njemu u milosti Allahovoj, koji je njemu povjerio najveći emanet, kojeg jedan čojek može ponijeti. To je ono što se često gubi iz vida, a to je da je Muhammed, a.s., bio čovjek prije nego je postao Allahov vjerovjesnik, An-nebijj, i Allahov poslanik, Ar-resūl.
قال تعالي: قُلْ إِنَّمَا أَنَا بَشَرٌ مِثْلُكُمْ يُوحَىٰ إِلَيَّ أَنَّمَا إِلَٰهُكُمْ إِلَٰهٌ وَاحِدٌ فَاسْتَقِيمُوا إِلَيْهِ وَاسْتَغْفِرُوهُ، وَوَيْلٌ لِلْمُشركين. (فصّلت)
- Reci: "Ja sam samo čovjek kao i vi, samo - meni se objavljuje da je vaš Bog samo jedan Bog, zato se Njemu iskreno klanjajte i od Njega oprosta tražite. A teško onima koji Njemu druge ravnim smatraju. (Kur'an, 41:6).
Samo tako i nikako drugačije moguće je razumijeti značenje i značaj Ebu Ibrahima, kako ga je Džibril-i Emin volio zvati, u njegovoj ljudskoj prirodi i njegovoj vjerovjesničkoj i poslaničkoj ulozi. Ništa manje nije važno biti čovjek, možda je to čak i važnije, od vjerovjesnika i poslanika. Može se reći da je biti čovek najbitniji uvjet da bi se nekome povjerio emanet vjerovjesništva i poslanstva. Jer, čovjek se rađa, a vjerovjensik i poslanik se postaje pod uvjetom da je čovjek rođen za tu misiju. Ebu El-Qasim Muhammed, a.s., je bio rođen za vjerovjesnika i poslanika. Bio je čovjek. Bio je dječak u naručuju Halime As-sa'adijje, koja ga je hranila zdravim mlijekom beduinke. Taj osjećaj roda po mlijeku sa plemenom Beni Sa'ada nije ga nikad napustio. Nakon 50 godina od djetinjstva on je taj osjećaj pokazao na Hunejnu. Naime, prvo su ratnici iz Beni Hawazina natjerali muslimane na povlačanje. Evo kako to Kur'an opisuje: - Allah vas je na mnogim mjestima pomagao, a i onoga dana na Hunejnu kad vas je mnoštvo vaše zanijelo, ali vam ono nije ni od kakve koristi bilo, nego vam je zemlja, koliko god da je bila prostrana, tijesna postala, pa ste se u bijeg dali. Zatim je Allah na Poslanika svoga i na vjernike milost pustio, i vojske koje vi niste vidjeli poslao i one koji nisu vjerovali na muke stavio; i to je bila kazna za negatore. (Kur'an, At-tawbah, 25).
لَقَدْ نَصَرَكُمُ اللّهُ فِي مَوَاطِنَ كَثِيرَةٍ وَيَوْمَ حُنَيْنٍ إِذْ أَعْجَبَتْكُمْ كَثْرَتُكُمْ فَلَمْ تُغْنِ عَنكُمْ شَيْئًا وَضَاقَتْ عَلَيْكُمُ الأَرْضُ بِمَا رَحُبَتْ ثُمَّ وَلَّيْتُم مُّدْبِرِينَ. ثُمَّ أَنَزلَ اللّهُ سَكِينَتَهُ عَلَى رَسُولِهِ وَعَلَى الْمُؤْمِنِينَ وَأَنزَلَ جُنُودًا لَّمْ تَرَوْهَا وَعذَّبَ الَّذِينَ كَفَرُواْ وَذَلِكَ جَزَاء الْكَافِرِينَ.
Vidjeviš da bježe, Alehjhisselam je ustao i povikao: - Gdje bježite, ljudi? Ja sam Allahov Poslanik. Ja sam sin Abdulmuttalibov! Ove riječi su zaustavile prave, iskrene i hrabre borce, koji su uz pomoć nevidljive vojske, brzo promijenili bitku na Hunejnu u svoju korist. Među zarobljenicima u šatoru Benu Hawazina bila je i jedna starica iz plemena Beni Sa'ada, koja je tvrdila da je Alejhisselamova sestra. Na to su se ashabi nasmijali, ali staraca je bila uporna sve dok je nisu odveli do Alejhisselama. - Muhammede, ja sam tvoja sestra - kazala je povišenim glasom. - Imaš li dokaz za to? - upitao je Poslanik. Zagrnivši rukav, starica je pokazala ogrebotinu na svojoj tamnoj koži. - Ovo mi je od tebe - reče. - Sječaš se kad sam te jednog dana nosila na mom boku kroz dolinu Sirhan da stignemo pastire? Da, bila je to, zaista, Džudama, Alejhisselamova sestra po mlijeku. Poslanik je bio presretan. Skinuo je svoju ogrtač i prostro joj da sjede. Dugo su tako ostali zajedno sjećajući se uspomena iz djetinjstva. Alejihsselam se raspitivao za njegovu ostalu braću i sestare po mlijeku. Sutradan Alejhisselam je ispratio svoju sestru Džudamu sa poklonima i selamima.

IV
Ebu El-Qasim Muhammed, a.s., bio je jetim, kojeg je odgajao djed i amidža, Abdulmuttalib i Ebu Talib. Bio je pastir, jer kako kaže: - Allah nije poslao nijednog vjerovjesnika a da nije bio pastir. A ti, Poslaniče? - upita jedan ashab. - Da, i ja sam bio pastir. Čuvao sam ovce nekih Mekkanlija.
عن أبي هريرة - رضي الله عنه - عن النبيّ - صلى الله عليه وسلم- قال: ما بعث الله نبياً إلا رعى الغنم. فقال أصحابه: وأنت؟ قال: نعم، كنت أرعاها على قراريط لأهل مكة.
Bio je Al-Emīn, pouzdani čuvar emaneta kod ljudi prije nego ga je Allah Milostivi ovlastio da preuzme i čuva Njegov najuzvišeniji emanet, kojeg su nebesa, Zemlja i planine odbile da preuzmu i ponesu iz straha da ga neće moći iznijeti do kraja.
قال تعالي: إِنَّا عَرَضْنَا الأَمَانَةَ عَلَى السَّمَوَاتِ وَالأَرْضِ وَالْجِبَالِ فَأَبَيْنَ أَنْ يَحْمِلْنَهَا وَأَشْفَقْنَ مِنْهَا وَحَمَلَهَا الإِنْسَانُ إِنَّهُ كَانَ ظَلُوماً جَهُولاً.
- Mi smo ponudili nebesima, Zemlji i planinama emanet, pa su se sustegnuli i pobojali da ga ponesu, ali ga je preuzeo čovjek - a on je zaista prema sebi i nepravedan i lahkomislen. (Kur'an, 33:72).
Ali, Ebu El-Qasim nije imao izbor već da 610. godine po Mīladu preuzme taj teški, ali uzvišeni emanet, kojeg mu je Džibril-i Emin ponudio u pečini Hira, dok su Qurejševići još uvijek spavali u Mekki i dok je svijet još uvijek živio u mraku zaborava i nemara prema Božjem zavjetu. Ali, Al-Emīn nije imao izbor već da čita što mu se diktira od Svjeznajučeg, koji ga šalje da bude milost svjetovima, da bude znak i putokaz čovječanstvu, da bude podsjetnik i svetionik, da bude opomena i radosna vijest svima koji imaju sluh da čuju, koji imaju oči da vide, koji imaju razum da misle, koji imaju srce da osjećaju, koji imaju dušu da vole čovjeka. Onoga što je nepravedan prema sebi pa ga valja stalno ispravljati, kao i onoga što je lahkomislen pa ga valja stalno uozbiljavati da zna da je bît njegovog čojstva u al-īmānu, vjeri, koja je sadržana u al-emānetu, povjerenju, koji se očituje u al-islamu, miroljubivoj pokornosti Bogu, koja se živi u as-salāmu, miroljubivom svijetu poedinca i zajednice.

V
Oni koji u zadnje vrijeme napadaju našeg Pejgambera, ne napadaju ga kao vjerovjesnika i poslanika. Poslanik je u tom pogledu zaštičen od svog Gospodara. Oni našeg Pejgambera napadaju kao čovjeka sa dušom i srcem. Oni hoće da mu otmu njegovu plemenitu ljudskost, koju oni nemaju. Oni hoće da nam ga uzmu, da nam ga istrgnu iz našeg srca i naše duše. Hoće da nam ga prikažu kroz njihovu ružnu sliku koju crtaju. Ne njega već sebe. Pejgamber nema fizičku sliku. Zato mi njegovu sliku ne držimo na zidu. Mi njegov lik držimo u našoj duši. Jer, naš Pejgamber ima ljudsku dušu, koja je srodna našim dušama. On im ljudsko srce, koje je sraslo s našim srcima. On ima čojstvo, koje živi u našem čojstvu. Onaj koji toga nema, neka se ne poziva na njega. Naš Pejgamber nije od Boga poslan da razgoni ljude, već da plijeni; nije poslan da dijeli, već da spaja; nije poslan da proklinje, već da prašta; nije poslan da mrzi, već da voli; nije poslan da zavađa, već da okuplja; nije poslan da ubija, već da spašava; nije poslan da ratuje, već da miri ljude; nije poslan da širi fitnu, već da snaži vjeru i povjerenje među ljudima.

VI
Kako na početku tako i na kraju, uvijek je u pitanju vrijednost svih vrijednosti u ljudskom životu, a to je emanet, to je povjerenje, to je trust, kojeg danas najviše nedostaje. U stvari, sve se u svijetu okreće oko toga da li ima ili nema povjerenja: mito i korupcija, bijeda i siromaštvo, zlo i nemoral, teror i terorizam, rat i mir. Ljudi nemaju povjerenje u ljude; nacije nemaju povjerenje u nacije; vjere nemaju povjerenje u vjere; vjernici nemaju povjerenje u vjernike; ateisti nemaju povjerenje u ateiste; radnici nemaju povjerenje u poslodavce; građani nemaju povjerenje u vlast; rođaci nemaju povjerenje u rođake; roditelji nemaju povjerenje u djecu; djeca nemaju povjerenje u roditelje; učitelji nemaju povjerenje u učenike; učenici nemaju povjerenje u učitelje. Korijen današnje krize povjerenja u svijetu treba tražiti u negaciji vjere kao takve. Ali, to se može naći i u lažnoj afirmaciji vjere, što je mnogo opasnije i za vjeru i za povjerenje među ljudima i nacijama. Čini nam se da je ova pojava danas najprisutnija. I za nas muslimane najopasnija, jer se dovodi u vezu sa islamom i muslimanima.
VII
Zato moramo postaviti pitanje: Kako su muslimani izgubili tu dragocjeniju vrijednost emaneta, povjerenja, među samima sobom? Zašto su iznevjerili emanet El-Emīna? Kako će mu pogleda u uči sutra na Sudnjem Danu? Teoretski, postoji odgovor na ova teška pitanja. Ali, praktično niko nema odgovor. Stoga, dok muslimani obilježavaju blagdan rođenja, mevluda, posljednjeg Allahovog Poslanika nužno je da međusobno podijele riječi vjere i povjerenja, potrebno je da se sjete emaneta, kojeg je Poslanik preuzeo u njihovo ime u pećini Hira prije 1405 godina, emaneta koji im osigurava mir i sigurnost u njihovim dušama, u njihovim domovima, u njihovim domovinama, i u svijetu. Muslimani danas nemaju mir ni u duši, ni u domu, ni u domovini, ni u svijetu. U duši su uznemireni zato što im vjeru pljuju i oni koji znaju i oni koji ne znaju o čemu pričaju; muslimani su u domu nemirni zato što im svakog časa u svako doba dana i noći mogu pokucati na vrata sa optužbom da su teroristi; muslimani su nesigurni u svojim domovinama zato što ih može bezobzirno bombardirati bilo koja vojska u svijetu; muslimani su nespokojni u svijetu zato što su označeni kao osumnjičeni za terorizam zbog onih koji se pozivaju na islam dok čine teroristička djela.


VIII
U ovoj strašnoj oluji koja je zahvatila muslimane širom svijeta neki misle da se treba sakriti u mišiju rupu i čekati dok oluja prođe. Drugi smatraju da se treba oluji prikloniti i pokloniti... treba se od islama i muslimana udaljiti... treba se islama i muslimana odreči... treba misliti i raditi kako vjetar puše, odnosno kako oluja diktira... Treći, pak, misle da treba ostati ispravan i uspravn baš onako kao je Ebu El-Qasim Muhammed, a.s., ostao ispravan, El-Emīn i uspravan El-Musteqīm na pravom putu El-Sirāt El-Musteqim unatoč olujama, koje su ga pratile, dok je nosio i pronosio svijetom emanet, kojeg su nebesa, Zemlja i planine odbile da nose i pronose.

IX
Bošnjače, mumine, nemoj da te je strah nikoga osim Boga, dž.š. On je Prvi i Posljednji, On je Vidljivi i Nevidljivi, On je Sveznajući i Svevideći, On je iznad svih i svega što postoji, On je Tvoj īmān a ti si Njegov emānet, čuvaj Njegov emānet da bi sačuvao svoj īmān, koji ti daje mir i sigurnost unatoč olujnom zboru, koji se sručio na naš Ummet, na našu vjeru i na naše povjerenje.
قال تعالي: لَقَدْ جَاءَكُمْ رَسُولٌ مِنْ أَنْفُسِكُمْ عَزِيزٌ عَلَيْهِ مَا عَنِتُّمْ حَرِيصٌ عَلَيْكُمْ بِالْمُؤْمِنِينَ رَؤُوفٌ رَحِيمٌ.
- Došao vam je Poslanik, jedan od vas teško mu je što ćete na muke udariti, jedva čeka da pravim putek pođete, a prema vjernicima je blag i milostiv. (Kur'an, At-tewbah, 128)
قال تعالي: إِنَّ اللَّهَ وَمَلائِكَتَهُ يُصَلُّونَ عَلَى النَّبِيِّ يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا صَلُّوا عَلَيْهِ وَسَلِّمُوا تَسْلِيماً.
- Allah i meleki Njegovi donose salavat na Vjerovjesnika. O vjernici, i vi donesite salavat i selam na njega. (Al-Ahzab, 56).
Mevlud šerif mubarek olsun!
Allah i meleki donose salavat na Vjerovjesnika, donesite i vi na njega salavat!
Sallallahu alaihi wa sallam!