U Ankari (Turska) je 13. i 14. oktobra 2022. godine održan naučni simpozij s međunarodnim učešćem o istaknutom učenjaku osmanlijskog perioda Hadži Bajram Veliju. Skup su organizovali ankarski univerzitet "Haci Bayram Veli", kulturna organizacija "Kalem" i još nekoliko turskih naučnih asocijacija. Ovo je šesti put da se zaredom, svake godine, održava ovakav naučni skup o liku i djelu ovog znamenitog učenjaka. Šejh Hadži Bajram Veli je bio učitelj šejha Ak-Šemsuddina, čovjeka koji je odgojio slavnog sultana Mehmeda Fatiha II. Poznato je da je sultan Mehmed Fatih, deset godina nakon zauzimanja Kostantinopolisa, omogućio da svjetlo islama zasija i na našim bosanskohercegovačkim prostorima. On je, krajem maja 1463. godine, u mjestu Milodraž pored današnjeg Kiseljaka, izdao svoju čuvenu Ahdnamu, službeni dokument Osmanlijske države kojom se bosanskim franjevcima i drugom nemuslimanskom stanovništvu garantuju sva građanska prava i pune vjerske slobode. Takav visokohumani postupak je u tom vremenu bio bez premca, jer poznato je geslo koje je vjekovima vladalo u svijetu: Cuius regio, illius religio / Čija je zemlja toga je i vjera.



Ahdnama je izuzetno važan historijski dokument koji govori o tome da su muslimani, u vremenima kada su imali apsolutnu vlast i nadmoć, ispoljavali najveće poštovanje prema drugim vjerama i svjetonazorima. Interesantno je da je Ahdnama izdata upravo franjevcima, vjerskom redu Katoličke crkve, koji su nekoliko stoljeća ranije došli u zemlju Bosnu kako bi širili kršćanstvo i njeno stanovništvo pozivali da private katoličanstvo. Pravedni sultan Mehmed Fatih prema franjevcima nije pokazao mržnju i neprijateljstvo, već im je izdao Povelju kojom im se garantuju vjerska prava i slobode. Tog velikog čovjeka vjerski, duhovno i intelektalno odgojio je šejh Ak-Šemsuddin, učenik Hadži Bajram Velija.

Dr. hfz. Safvet Halilović: Savremeni čovjek u nasušnoj potrebi za duhovnim odgojem i oplemenjivanjem duše jer jedino tako može pronaći svoj mir i živjeti u skladu sa prirodom i okruženjem.

Na simpoziju u Ankari učestvali su i trojica Bošnjaka: dr. hfz. Safvet Halilović, dr. Mustafa Prljača i dr. Mensur Valjevac. Aktivno učešće s refetarom na arapskom jeziku imao je dr. hfz. Safvet Halilović, redovni profesor Islamskog pedagoškg fakulteta Univerziteta u Zenici. On je govorio na temu Potreba savremenog čovjeka i moderne civilizacije za duhovnim odgojem (Ihtijādžu el-insān el-mu'āsir ve el-medenijjeti-l-hadīse ile-t-terbijje er-rūhujje). U svom izlaganju prof. Halilović je naglasio da su problemi i iskušenja s kojima se susreće čovjek savremenog doba zapravo rezultat njegovog udaljavanja od Stvoritelja i puta koji je On obznanio slanjem Svojih poslanika, čija kruna i pečat je vjerovjesnik Muhammed, a.s. Stoga je savremeni čovjek u nasušnoj potrebi za duhovnim odgojem i oplemenjivanjem duše jer jedino tako može pronaći svoj mir i živjeti u skladu sa prirodom i okruženjem.


Zapaženo izlaganje na simpziju imao je i prof. dr. Numan Aruč, iz Skoplja. On je, inače, redovni profesor na univerzitetu u Skoplju (Sjeverna Makedonija), i izuzetno voli Bosnu i Bošnjake. U jednom dijelu svog izlaganja on je kazao da ono što predstavlja Semerkand na istoku islamskog svijeta, to je Sarajevo za muslimane koji žive na Zapadu, posebno za muslimane Balkana.

Ovim naučnim skupom, koji se održava zaredom već po šesti put, oganizatori skreću pažnju na važnost izučavanja životnog puta i djela istaknutih ljudi iz naše prošlosti, jer poznata je arapska mudrost koja kaže: Lā hājate li ummetin lā tuhjī zikre 'uzamāihā, što u prijevodu znači: "Narod ili nacija koja ne evocira sjećanje na svoje velikane nema budućnosti". Sultan Mehmed Fatih je osoba koja je najavljena u poslaničkoj misiji Muhammeda, a.s. To je čovjek koji je uspio da ostvari ono što nje pošlo čak ni ashabima - drugovima posljednjeg vjerovjesnika Muhammeda, a.s. Stoga se izučavanje lika i djela tog velikog čovjeka i pravednog valadara, kao i životā njegovih učitelja koji su ga odgojili i podigli, nadaje izuzetno važnim. Posebno u danjašnjem vremenu kada, generalno, čovjek s lahkoćom gubi glavnu osobinu koja ga čini čovjekom, a to je ljudskost, ili, kazano kur'anskim vokabularom - insānijet. A kada čojek izgubi tu osobinu onda se ne Zemlji neminovno pojavljuje veliki metež i nered (fesad) u svim segmentima egzistencije. Zato se rad na ponovnom duhovnom uzdizanju čovjeka postavlja kao primarni cilj svih odgojnih aktvinsoti, posebno u onim institucija koje se nazivaju islamskim.