Svako interpretiranje aktualnih zbivanja istovremeno je i (re)interpretiranje historije. To se radi argumentima ukoliko je riječ o smislenom pristupu. Nažalost nisu bili rijetki pokušaji da se agresijom, zločinima, ubijanjem i svim oblicima pritisaka – kroji prošlost. Takorekući niotkuda, pojavljivale bi se horde ratnika koje bi pod krinkom obrane 'svojih' ubijale one druge i 'čistile' teren. Bosna i Hercegovina je zemlja koju se par stotina godina – 'reinterpretiralo'.

Korpus bosanskog stanovništva koji je prešao na islam činio se najslabijom karikom koju je trebalo (nasilno) izbaciti iz igre. Od odlaska/pada Osmanskoga carstva i Divana, svaka je generacija (uglavnom pravoslavlja) davala svoje 'čistače' terena. Sve uz prešutni, ali podrazumijevajući pristanak vrhova politike i religijskih hijerarhija. Kao da je nastavljen virtualni rat protiv osmanlija ratovanjem protiv naroda koji je prihvatio njihovu vjeru. Opasna je to igra s kolektivno nesvjesnim naroda koji se naknadno želi pokazati dovoljno 'hrabrim i odlučnim'…

No ratova i osvajanja uvijek je bilo. Jedno od važnijih pitanja je ono koje propituje kako su se osvajači ponašali prema zatečenim religijama, religijskim kućama, što su tražili od naroda na osvojenim teritorijima…

Povijest ljudskog roda povijest je ratova, osvajanja, eksploatiranja, istrebljenja, pljačke, nametanja rješenja od strane jačih. Želje za vjerskim, ekonomskim, političkim dominiranjem svijetom ostavile su traga na historijama naroda. Kolonijalne i neokolonijalne pljačke kulturnih i ekonomskih blaga gurane su u kolektivno nesvjesno 'civiliziranog' dijela svijeta. Civiliziranost je tako postala oznakom za osobu koja je sposobna prikazati sebi svoje zločine kao odgajanje, demokratiziranje, civiliziranje onih koje se odvodilo u roblje, mučilo, zatvaralo, ubijalo ili zakapalo u masovne grobnice.

Putin prijeti svjetskim ratom. Kao da rat koji se već vodi nije svjetski. Prijeti ratom NATO savezu ukoliko Ukrajinu primi u savez. Kao da NATO savez nije svojim oružjem već prisutan u Ukrajini i kao da se rat ne vodi između NATO saveza i Putinovog pokušaja preuzimanja taktike američke administracije koju je dugo s pravom kritizirao.

Rat možda još nije dobio službeni 'certifikat', ali njegove posljedice osjeća cijeli svijet. Imperijalna amrička politika natjerala je neposlušnog Putina da primijeni njene metode u zaustavljanju širenja NATO saveza. Rusija je postala država koja poput SAD-a brani svoj teritorij napadajući tuđi. Ubijanje civila postalo je sredstvom realiziranja političkih ciljeva.
Zima je prestala biti godišnje doba i postala sredstvo prisiljavanja politika da pristanu na razgovor. Razgovora međutim neće biti jer je NATO spreman boriti se do zadnjeg Ukajinca i zadnjeg dolara koji će Europa i svijet uložiti u američku industriju oružja.

Rat koji nije svjetski najavljuje sibirsku zimu bez plina iz Sibira. Ako i budemo umirali od hladnoće to neće biti zato što je to 'svjetski' rat. Moćnici priznaju da je to rat marioneta za stolice oko kockarskog stola za kojim se odlučuje o sudbini svijeta.

Rat izjavama za medije najavljuje nove smrti nedužnih, nova novačenja nespremnih i izgubljenih mladića, nove količine oružja, nove poligone za isprobavanje i oružja i taktika. Ukrajina će po svemu sudeći postati spaljena zemlja. Radioaktivna tampon zona između svjetova podijeljenih ambicijama politika i religijskih hijerarhija.

Poglavar Ruske pravoslavne Crkve, patrijarh Kiril, obećao je ruskim vojnicima koji poginu u Ukrajini da će biti oslobođeni svih svojih grijeha. Još jedan dokaz uskrsnuća vjerskih križarskih/krstaških ratova. Muslimani su ponovno negdje između. Većina je u onom dijelu svijeta koji je pod utjecajem Rusije. Bijeli muslimani Europe bježeći od novih logora priklanjaju se europskom putu i kišobranu NATO saveza. Nema sreće. Nema mira. Nema ispravne odluke.

Politički izbori u BiH pokazali su dubinu podjela. Visoki predstavnik potrudio se te podjele naglasiti i produbiti. U politici nema neutralnosti. Postoje samo privid, dogovori ispod stola, utjecaji, interesi kapitala i lokalni glumci spremni igrati uloge ljudi koji donose odluke.
Nema tih političkih izbora koji će donijeti mir u zemlji u kojoj se rat nastavio drugim sredstvima. Na kazališne/pozorišne/teatarske kulise mira nasjeli su ponajviše Bošnjaci. Trebalo je odahnuti nakon svega što im je bilo namijenjeno. No čini se da se i ovdje bez davanja do znanja da postoje energije koje se mogu oduprijeti i svijest kojoj su jasne igre – neće biti uspostave mira.

Demokracija je močvarno tlo ali i okupljanja u močvari mogu pokazati snagu. U igri u kojoj dvije strane zagovaraju nastavak rata pravnim i političkim igrama naivno je glumiti nacionalnu demokraciju trećeg tipa. To će prije ili kasnije završiti u piramidno ustrojenom korumpiranom ustroju ukrašenom zastavama i zakletvama. Tamo gdje dvije strane otvoreno onemogućuju građansko društvo, iluzorno je pozivati se na načela ustrojstva europskih država i društava. Svima je sve jasno. Čeka se samo pogrešan potez onih koji su odavno predbilježeni za istrebljenje. Ili količina neodlučnosti dovoljna da se nametne podjela zemlje koja je svjedočila stoljećima da podjele nisu potrebne.

Svi pitaju: Što učiniti uz korumpiranu politiku, instrumentaliziranog Visokog predstavnika, u ovakvoj geostrateškoj igri, uz stalne pritiske kojima je cilj razbijanje Zemlje sada već izbrazdane ožiljcima nacionalizama? Što učiniti a da to bude demokratsko iskazivanje želje bosanskohercegovačkog naroda da korumpirani političari, navijački predstavnici, susjedski nacionalizmi i religijski huškači odu u 'zasluženu' prošlost?

U vremenu bez demokratskih medija, snažnog utjecaja političkih piramida i religijskih hijerarhija - ulica postaje jedini slobodan prostor iskazivanja volje zajedništva.
Močvarno tlo bosanskohercegovačke demokracije zahtijeva iskazivanje snage i odlučnosti. Ali ne političara nego naroda koji žele okončanje rata i život u miru. Atenska je demokracija nastajala na atenskim trgovima. Ako volje zajedništva ima, nju se može iskazati na trgovima jedne nove slobode, volje kojoj je cilj zajednički život u miru.

Nažalost, ulice i trgovi ponovno postaju jedini slobodni medij za iskazivanje takve volje.