Kolumne
Vojin Mijatović i Ćamil Duraković
KONTAŠ?
|
|
Autor: Said Šteta
Objavljeno: 23. November 2022. 16:11:08
Ko nam to prodaje Bosnu a Boga mi i Hercegovinu, intenzivno evo nekoliko zadnjih stoljeća, kad su nam po difoltu braća Turci, a Austrijanci zamalo polubraća? Kada su susjedi i komšije, prvi do tarabe, što bi se kazalo vazda najpreči. Kome to smeta dva miliona muslimana sa prefiksom Bošnjaci u Bosni i Hercegovini? A muslimana ima na desetine puta više diljem Evrope, samo se ne zovu Bošnjaci. Od rata na ovamo ubrojavamo se i po Evropi ali i od Australije pa sve do Aljaske, kao Bošnjaci. Pa ko to nama nije prijatelj? Kada smo mi cijelom dunjaluku i onom Eskimu što ne dolazi sa ribarskim štapom u uvale našeg djetinjstva, jer nema aspiracija. Ko nam to u Šeher dođe i prodaje muda pod bubrege? Često u varijacijama na temu. A mi dobri Bošnjani, stalno nam fali ono do kadije, jer od kadije, obično se vraćamo s gaćama na pola koplja. Ne kontaš?
“Osmanska vlada vrlo ozbiljno prihvata mišljenja u vezi s Kongresom, i smatra da se mogu poduzeti zajedničke akcije na očuvanju mira u Bosni i Hercegovini.” Ovu rečenicu nije izjavio Visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini, nego su je pročitali osmanski izaslanici 4. jula 1878. godine. Austrougarski ministar vanjskih poslova grof Andrássy pozdravio je ove riječi, dok je njemački kancelar Bizmark kazao da su od tog trenutka okupacija Bosne i Hercegovine od Austro-Ugarske monarhije i sve odluke u vezi s tim postale zakonite. Nakon toga, Osmansko carstvo bilo je prisiljeno učiniti teritorijalne ustupke Bugarskoj, Srbiji, Crnoj Gori, Rumuniji, Austriji, Rusiji, Iranu, Grčkoj i Engleskoj. (Piše, dr. Sedad Bešlija, op.a.)
Sad se očekuje da se ponašamo poput žene čiji je suprug bio alkoholičar, pa kada su ga našli mrtvog ispod mosta ona žalosno zavikala: “Nije on meni sam up’o, meni ga je neko gurn’o!” Pokušaj skontati!
Naše vjerovanje, (čitaj nas Bošnjaka, jer o našoj naivnosti je riječ, op. a.) da će nam neko i nešto dati kada dođe u Bosnu i Hercegovinu a dođe samo da uzme drsko kao da oduzima nevinost, i prljavo jer na rukama donosi zlu krv, dovelo nas do vela havle. Tako je predajom evo ako to ljepše zvuči od prodaje Bosne i Hercegovine Austro-Ugarskoj, došao i dekret Austro-Ugarske Monarhije 1907. godine. Kako stoji u samom dekretu “bosanski jezik se zabranjuje (ovo je jedini slučaj u svijetu da se nekome zabrani njegov jezik, uz to po pismu i svim karakteristikama koje čine jezik, najstariji na prostorima Balkana op. a.), i ima da se imenuje ubuduće „srpsko-hrvatskim jezikom.“ Ne kontaš?
Bošnjak diše bez imena, bez jezika, na infuziji. Tako je preživio uz neslućene brojke žrtava fašizam, četnizam, ustašizam. Dočekao je kao najveću veličinu da ga i danas veličaju, ministra što se sa Hitlerom slika i kroji pisani urnek kako to treba Turke, to jest nas Bošnjake, nabijati na kolac kako su to navodno petsto godina radile Osmanlije Turci diljem Balkana. Potom je bez onog Bošnjak nastavio kao musliman na infuziji svoje naivnosti živjeti komunizam, socijalizam i debilizam. Predlažu mu eutanaziju, pa mu bajagi iz samilosti daju veliko M, ali bez prava da svoj jezik iz kojeg je i Vuk crpio sve što se moglo ukrasti, zove bosanski. Debilizam je vremenom napredovao da i danas imamo najviše vrsnih stručnjaka u toj oblasti.
I dalje ne kontaš?
Kada sam pojavom na političkoj sceni Draška u Banja Luci i Dritana u Podgorici rekao da su obojica samo (po)četnici, dobio sam grdne zamjerke i kritike na moju bajagi neukost. Šta su to njih dvojica danas?
Kada sam za Vojina, bivšeg sekretara Dodikova rekao da more biti samo gori, dobio sam niz kritika. Slikajući ga 11.jula 2022. godine sa Ćamilom u mezarju Potočari, samo mi se potvrdilo moje uvjerenje. Stručnjaci u Bošnjaka i dalje su tvrdili kako je on “pravi Bosanac”, (dobar, jebi ga, nosi zelenu kravatu i zastavu BiH na reveru, op.a.) E sad im taj isti, makar nosio zeleno odijelo ko dobri ja mu ne vjerujem, nosi barjak “Pokreta za državu” (za koju pitajte njega, op.a.). I pita se hoće li nas iz manjeg entiteta biti u Sarajevu jer nas tamo ašićare nema. Tamo smo “vitalno” već umrli, ne računajući modificirane Dodikove Bošnjake, pardon, muslimane. Uzalud Ćamil kreči Dodika kako bi razumjeli da je Mile doživio neku reinkarnaciju u nizu, ostaje fleka u tom krečenju isto ko na gaćama. Ali ko je to prije od Dodika napravio sveca? Ko je doveo Majkićku? Ko je zarobio finansije i pravdu u rukama Čovićeve zajednice? Ko je to pijan pišao u Neretvu i govorio kako je da prostite j.... Alijine bojovnike? Ko je uredio deportaciju ljudi u američku vojnu bazu Guantanamo? Bošnjak! Sve su to Bošnjaci! I nisu svi, treba pravo govoriti, iz Stranke dede Alije (da, tako se zvao moj dedo rahmet mu duši,op.a.) ali jesu većim dijelom. Nema sumnje da će Bosna nadživjeti Čoviće i Dodike, isto kao i Cvetkoviće i Mačeke, Tuđmane i Miloševiće, Bobane i Karadžiće i niz drugih jebivjetara. Samo hoćemo li među nama znati ugledati i izabrati Mehmeda Spahu? Kontaš li?
Pitam, kako je to upitala jedna učiteljica jednog divnog dječaka u jednoj divnoj osnovnoj školi, pa odmah odgovorila, “Kontaš vraga!” Zatajio je obrazovni sistem u kojem od rata na ovamo proizvodimo budale. Samo imamo zabranu izvoza u Evropu, nešto kao pelet. Sistem poremećenih vrijednosti nametnuo je da lagerujemo budale na najbitnije pozicije države ali i kao glasačko tijelo sve dolje do portira. Nekad i niže!
Kontaš sad?
“Osmanska vlada vrlo ozbiljno prihvata mišljenja u vezi s Kongresom, i smatra da se mogu poduzeti zajedničke akcije na očuvanju mira u Bosni i Hercegovini.” Ovu rečenicu nije izjavio Visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini, nego su je pročitali osmanski izaslanici 4. jula 1878. godine. Austrougarski ministar vanjskih poslova grof Andrássy pozdravio je ove riječi, dok je njemački kancelar Bizmark kazao da su od tog trenutka okupacija Bosne i Hercegovine od Austro-Ugarske monarhije i sve odluke u vezi s tim postale zakonite. Nakon toga, Osmansko carstvo bilo je prisiljeno učiniti teritorijalne ustupke Bugarskoj, Srbiji, Crnoj Gori, Rumuniji, Austriji, Rusiji, Iranu, Grčkoj i Engleskoj. (Piše, dr. Sedad Bešlija, op.a.)
Sad se očekuje da se ponašamo poput žene čiji je suprug bio alkoholičar, pa kada su ga našli mrtvog ispod mosta ona žalosno zavikala: “Nije on meni sam up’o, meni ga je neko gurn’o!” Pokušaj skontati!
Naše vjerovanje, (čitaj nas Bošnjaka, jer o našoj naivnosti je riječ, op. a.) da će nam neko i nešto dati kada dođe u Bosnu i Hercegovinu a dođe samo da uzme drsko kao da oduzima nevinost, i prljavo jer na rukama donosi zlu krv, dovelo nas do vela havle. Tako je predajom evo ako to ljepše zvuči od prodaje Bosne i Hercegovine Austro-Ugarskoj, došao i dekret Austro-Ugarske Monarhije 1907. godine. Kako stoji u samom dekretu “bosanski jezik se zabranjuje (ovo je jedini slučaj u svijetu da se nekome zabrani njegov jezik, uz to po pismu i svim karakteristikama koje čine jezik, najstariji na prostorima Balkana op. a.), i ima da se imenuje ubuduće „srpsko-hrvatskim jezikom.“ Ne kontaš?
Bošnjak diše bez imena, bez jezika, na infuziji. Tako je preživio uz neslućene brojke žrtava fašizam, četnizam, ustašizam. Dočekao je kao najveću veličinu da ga i danas veličaju, ministra što se sa Hitlerom slika i kroji pisani urnek kako to treba Turke, to jest nas Bošnjake, nabijati na kolac kako su to navodno petsto godina radile Osmanlije Turci diljem Balkana. Potom je bez onog Bošnjak nastavio kao musliman na infuziji svoje naivnosti živjeti komunizam, socijalizam i debilizam. Predlažu mu eutanaziju, pa mu bajagi iz samilosti daju veliko M, ali bez prava da svoj jezik iz kojeg je i Vuk crpio sve što se moglo ukrasti, zove bosanski. Debilizam je vremenom napredovao da i danas imamo najviše vrsnih stručnjaka u toj oblasti.
I dalje ne kontaš?
Kada sam pojavom na političkoj sceni Draška u Banja Luci i Dritana u Podgorici rekao da su obojica samo (po)četnici, dobio sam grdne zamjerke i kritike na moju bajagi neukost. Šta su to njih dvojica danas?
Kada sam za Vojina, bivšeg sekretara Dodikova rekao da more biti samo gori, dobio sam niz kritika. Slikajući ga 11.jula 2022. godine sa Ćamilom u mezarju Potočari, samo mi se potvrdilo moje uvjerenje. Stručnjaci u Bošnjaka i dalje su tvrdili kako je on “pravi Bosanac”, (dobar, jebi ga, nosi zelenu kravatu i zastavu BiH na reveru, op.a.) E sad im taj isti, makar nosio zeleno odijelo ko dobri ja mu ne vjerujem, nosi barjak “Pokreta za državu” (za koju pitajte njega, op.a.). I pita se hoće li nas iz manjeg entiteta biti u Sarajevu jer nas tamo ašićare nema. Tamo smo “vitalno” već umrli, ne računajući modificirane Dodikove Bošnjake, pardon, muslimane. Uzalud Ćamil kreči Dodika kako bi razumjeli da je Mile doživio neku reinkarnaciju u nizu, ostaje fleka u tom krečenju isto ko na gaćama. Ali ko je to prije od Dodika napravio sveca? Ko je doveo Majkićku? Ko je zarobio finansije i pravdu u rukama Čovićeve zajednice? Ko je to pijan pišao u Neretvu i govorio kako je da prostite j.... Alijine bojovnike? Ko je uredio deportaciju ljudi u američku vojnu bazu Guantanamo? Bošnjak! Sve su to Bošnjaci! I nisu svi, treba pravo govoriti, iz Stranke dede Alije (da, tako se zvao moj dedo rahmet mu duši,op.a.) ali jesu većim dijelom. Nema sumnje da će Bosna nadživjeti Čoviće i Dodike, isto kao i Cvetkoviće i Mačeke, Tuđmane i Miloševiće, Bobane i Karadžiće i niz drugih jebivjetara. Samo hoćemo li među nama znati ugledati i izabrati Mehmeda Spahu? Kontaš li?
Pitam, kako je to upitala jedna učiteljica jednog divnog dječaka u jednoj divnoj osnovnoj školi, pa odmah odgovorila, “Kontaš vraga!” Zatajio je obrazovni sistem u kojem od rata na ovamo proizvodimo budale. Samo imamo zabranu izvoza u Evropu, nešto kao pelet. Sistem poremećenih vrijednosti nametnuo je da lagerujemo budale na najbitnije pozicije države ali i kao glasačko tijelo sve dolje do portira. Nekad i niže!
Kontaš sad?
