„O vjernici, ne uzimajte za prijatelje – zaštitnike Jevreje i Kršćane! Oni su sami sebi zaštitnici! A njihov je i onaj među vama koji ih za prijatelje – zaštitnike uzima. Allah uistinu neće ukazati na pravi put ljudima koji sami sebi nepravdu čine.
Zato ti vidiš one čija su srca bolesna kako se žure da s njima prijateljstvo sklope, govoreći: „Bojimo se da nas kakva nevolja ne zadesi.“ A Allah će sigurno pobjedu ili nešto drugo od sebe dati, pa će se oni zbog onoga što su u dušama svojim krili kajati.
O vjernici, ne prijateljujte sa onima koji vašu vjeru vašu za podsmjeh i zabavu uzimaju, bili to oni kojima je data Knjiga prije vas, ili bili mnogobošci, - i Allaha se bojte ako ste vjernici.“ (Al – Maide 51-52-54)

Istinu je rekao Uzvišeni Allah!

Bošnjak se trebao, a nije stalno pripremao za velike obaveze i izazove kako bi bio spreman na sva moguća iznenađenja. Da se pripremao kao što nije i bio svjestan situacija, vremena i prostora i sa kim je sve bio okružen i ovo što mu se desilo možda ne bi bilo u tolikoj mjeri. Bošnjak nikada nije davao pažnju prošlim vremenima i šta mu se sve događalo. Nije imao „dva viđenja“, „duple oči“, dakle, jedne javne, druge tajne. Možda je zbog tog naivnog Bošnjaka nastala snaga filozofije koja objašnjava ono što se događalo i da se razumje ono završeno.

Jasno je, na žalost da Bošnjaka nikada nisu ni za trenutak stavljali u igru, ni u jednom od planova kojima je svjetska i jugoslovenska politika pripremala za budućnost i perspektive, ali su mu uzeli njegovu sudbinu u svoje ruke i radili ono što nije bilo dostojno čovjeku i što je najgore uzeli su mu ljudsko dostojanstvo. Dušmani nikada nisu prestajali da Bošnjaku nanose zlo i nepravdu, da bi on napokon mogao shvatiti da je postao“divljač za odstrijel“, i to ne kao plemenita divljač koju ubijaju po određenim pravilima, poštujući vrijeme parenja, isključujući iz odstrela ženke, potpuno zabranjujući lov na mladunčad i ne koristeći zabranjena sredstva (otrove, bombe, granate, tupe sjekire, kame, maljeve, tenkove, avione, helikoptere).

Odstrijel Bošnjaka je trajao stoljećima širom Balkana, a od 1992. do 1995. godine bio je najveći posle Drugog svjetskog rata u Bosni i Hercegovini, a svi ti lovci danas nose trofej genocida, ali nemaju ni trunke ljudske savjesti, naprotiv, to slave kao pobjedu, a koju su zacrtali 9. januara 1992. godine. Nož i žica se koristila kako bi se dogodila Srebrenica! Tog kobnog dana odlučeno je šta će biti sa Bošnjacima. Hoće li ih još upće biti? Da ne ostanu na svojim ognjištima i na zemlji pradjedova. Njima ne treba dati da imaju svoju državu, pogotovo ako bi je nazvali „muslimanskom“.
Može li Bošnjak, poslije otvorenog pokušaja da ga fizički zatru i duhovno unište, još uopšte biti dovoljno oprezan i nepovjerljiv? Bošnjak ne smije pognuti glavu! On mora očuvati i naglasiti sopstveni identitet. Rušiti nametnuti stereotip. Pokazati da nije ničiji odpadnik, nego član bošnjačke autohtone nacije. Bošnjak nikad više i ništa više ne smije zaboraviti! Ne oprostiti! On mora kontinuirano prenositi svijest o zločinu genocida, zločinca mrtvog i živog imenovati eksplicitno. Isticati da je mržnja tolika da je „biti Bošnjak“ za njih dovoljan razlog za mržnju, nasilje, ubistvo;

Ne računati na dobronamjernost! Izbaciti misao o milosrđu dušmana, tuđoj se pomoći ne nadati! Pouzdati se u sopstvenu snagu i pamet ne manje nego u neprijateljstvo i mržnju protivnika;
Ne dozvoliti da se ponovi! Ishod se ne može kontrolirati, ali uslovi sukoba mogu! Eleminirati naivnost, ne uspavati oprez ni trena. Ovaj je svijet pun neprijatelja mirnih i prijatelja opakih!
Forsirati, ekonomiju, umjetnost;

Odbaciti Gandija – gandizam kao poziciju inferiornosti;

Razviti visok humanistički koeficijent; karakteristika i bosanskog mentaliteta i islamske kulture;
Osmisliti kulturu i društvenu reorganizaciju:

Raditi na na izliječenju traumatizirane antropo – socijalne stvarnosti. Povratiti vjeru u ljudske vrijednosti unutar domovine Bosne i Hercegovine.
Ocrtati sopstveni princip – asabiyya – zajedništvo, primarno sredstvo Bošnjaka, paralelno ekstrasomatski otvoreni program.

Pripremiti uklapanje u širi identitet – samo uz jasno očuvanje sopstvenog – ne imitacijom, ne drugorazredni „bjelci“, već autentični Bošnjaci;

Uzdizati mentalnu topografiju u svim područjima;

Ključ za kulturni identitet Bosne i Hercegovine i Bošnjaka;

Bosnu i Hercegovinu postaviti u fokus duhovne kristalizacije, kao zajedničku premisu i uslov života.