moja Bosna
matice majka,
domovine dom,
babovine baština,
otadžbine otac,
djedovine djed.
ruho nanino,
miraz kćēri,
sinova nasljedbina,
šator vjetrobran,
stećak graničar,
ikona i levha,
tvoja Bosna.

Blagodat od Boga je i kad si podešen da smislom i uspjehom završavaš svoj poziv i posao. Na taj način si počašćen da dokazuješ da postojiš i potvrđuješ svoj smisao. Ljudska težnja da sebi napravi energijom neiscrpno, nezavisno pomagalo, vjestačku inteligenciju i uslužni entitet pod svojom apsolutnom kontrolom je postala pohlepna. Namjesnik na Zemlji, stvaranoj prema Božijim prirodnim zakonima, (ne)zadovoljan teži da bude apsolutni i da mu je takav i komfor. Taj komfor u centru ljudskih težnji, (pri)rodna karakteristika čovjeka, graniči sa pohlepom i preuzima ga u potpunosti.

Dok jedni takve težnje pravdaju potrebom za evolucijskim prilagođavanjem, drugi u tome još traže princip za olakšanje pred otežanim. Prilagođavanje potresima/pritiscima/glupostima/opasnostima koji trenutno pogađaju bosansko društvo ne vodi ka održivom ozdravljenju i rješenju. Prilagoditi se enormnim historijskim pogreškama znači pokleknuti pred metastaziranom pohlepom. Samo uz urušavanje duhovne strukture bosanskog naroda teorijski je moguće i urušavanje drugih struktura Bosne. A duhovna struktura dobrog bosanskog naroda nije ni načeta. Naprotiv, svaki udarac na tu duhovnu strukturu zaiskri bljeskom koji zlobnicima zablude njihove uvećava a razumnicima približava sopstvenu i Božansku dobrotu. Nasuprot takve duhovne strukture, politička struktura izgleda slabašno i jadno.

Gađati Starog u Mostaru sa ciljem rušenja je pohlepa. Pohlepa je iživljavanje nad spomenikom i porukom humanizma. Pohlepa je pokazala stvarno stanje duha, krvi i pameti. Rušenje Starog je samo jedan indikator tog stanja a ima ih mnogo drugih. Šta je slijedeće? Bolesnom se preporučuje post a obzirom da je bolesnik naš, od nas, kraj nas… sa razumom oni snose veću odgovornost. Odgovornost je ne prepustiti se pred pohlepom. Kad izmiče dostojanstvo onda izmiče i pametno rasuđivanje a onda slabe i procjene. Teško je prihvatiti tezu kad smo svjedočili totalnom promašaju sa političkim izletom. Ne radi se o malom podbačaju nego o kardinalnoj ličnoj procjeni i pogreški. Kako onda prihvatiti za ispravno procijenu trenutnog stanja i onoga što Bosna jeste i može biti. Čekajući da se okupi karizmatično vodstvo bosanskog naroda izmičemo mi jedni po jedni sa svojim pravim licima i naličjima. Sve loše nečemu dobrom. Ako zaista postoji put i način, i vidite ga, postoji mogućnost onda stojite odgovorni pred proteklim, sadašnjim i budućim generacijama. Ili izmičete?