![]() |
||
Naslovna | Arhiva | Pretraga | Redakcija | O Bosnjaci.Net | Kontakt |
Bosniaks.Net
![]() |
||
![]() |
Teme
![]() Predstavljanje poetskog stvaralaštva Bošnjakinja Crne Gore (XI) MIRSADA BIBIĆ-ŠABOTIĆ U sklopu pripreme projekta predstavljanja poetskog stvaralaštva Bošnjakinja, Crne Gore i pripremljenje knjige-panorame “Lirske hedije” koja se ostvaruje u okviru Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava predstavljamo vam: Mirsada Bibić-Šabotić, profesorica je bosanskog, crnogorskog, srpskog, hrvatskog jezika i književnosti. Rođena je u Peći 1966. godine. Autorka je (tekstopisac, scenograf i režiser) dvadeset i pet pozorišnih predstava, zbirke pjesama ,,Žad”, zbirke dramskih tekstova ,,Drame”, romana ,,Majko zašto?” (dva izdanja), zbirke priča ,,Nemiri”, drugog dijela romana ,,Majko, zašto?“, zbirke prozno-poetskih tekstova ,,Ajšina suza”, knjige recenzija i prikaza ,,Otkrivanje kritičkih ravni“ i zbirke pjesama ,,Netaknute zaboravom”. Objavila je brojne recenzije, romansirane biografije poznatih ličnosti, priče, pjesme, te analitičke i istraživačke radove obrazovnog i vaspitnog sadržaja u časopisima i zbornicimau zemlji i inostranstvu. Dobitnica je brojnih nagrada iz domena književnog stvaralaštva i obrazovanja. Živi i radi u Rožajama. Udata je i majka je četvoro djece. RIJEČ I nasta riječ I bi riječ Riječ koja opominje Daruje i boli Riječ snage i ljubavi Riječ koja bode kao nokat Riječ koja voli kao dijete I bi riječ I čovjek je pretvori u neriječ I izobliči je Uguši Dade joj oblik Đavoljeg uva I ogluve čovjek Zaboravi na riječ Kao da nikada nije postojala I nasta riječ I bi riječ A čovjek je pretvori u neriječ. AHMEDU NURUDINU Oblik tvoj niče u geniju i peru U mislima bio si nešto poput lutka Hartija zbori o mukama što žderu O smrti koja te u veo svoj utka Ahmed Nurudine ti si svjetlo vjere Sudar sa svijetom bit je sudbe tvoje Kojim putem krenuo vid ti je gubitak Izabrani put ishod je tvog žitka Tamom prekriveno zlim usudom tvojim Sa imena tvog vrijeme ljagu pere Bolom tvog gubitka ovu pjesmu bojim Smrt naša u dnu škrape sija Svjetla življenja prema mraku šeću Ostao je neko ko iz tvog groba klija Zborit o tome usudit se neću Do smrtnog časa kad gase se želje Unutrašnji nemir gorio ti dušu Susret sa svijetom tvoje otrežnjenje Pao si nemoćan ponor danak uze Trajuć u tišini tekijske zavjetrine Izdade te ruka kojoj si hljeb dao Otiš’o si zbunjen okrunjen bez suze Sudija i pravednika od svih si više znao Ćutiš potopljen strahom kao voda Miran i tih ali porušen ko plot Vikni Ahmede šta je to sloboda NETAKNUTE ZABORAVOM Moje pjesme Netaknute zaboravom Omrežene Mirom Srećom Blagostanjem Ljudskošću Ali I Bolom Patnjom Suzom Kopane u ruševinama sjećanja Žive u stihu ćutanja Iznikle Iz Bespuća života Turobnog vriska oluje Upaljenih zjena Ibra pročešljanog vremenom Huke nadošle Bistrice Sjaja mjesečevog srebra Zamagljenih zvijezda Starih vjetrova Ugušene utrobe Samoće Srca natopljenog suzama Pukotina nadanja Zatrpanih rana prošlost Grana sa odbjeglim lišćem Iz vremena koje mi je dato Moje pjesme Netaknute zaboravom PJESMA TRPI Pjesma trpi Beton ispucao od čekanja Zemlju crvenu od krvnih zrnaca Nadu zarobljenu u neizrasloj bori Pjesma trpi Grubo pero pjesnika Koji steže suve ruke Dok mu se vene nadimaju Probijajući se između sna i jave Pjesma trpi I ljubav utkanu u raspukloj veni I Godoa koji nikada neće doći Pjesma trpi Bol Patnju Smrt Pjesma trpi čovjeka PJEVAJTE Ispijate krv iz mojih pedesetogodišnjih vena Probijate se iz ranjive kože da udahnete dah života I mirišete na borbu Mirišete na krv znoj na moje bore Na moje izbodeno srce Mirišete na moje prve korake Mirišete na pećke kaldrme I... Vrištite u tišini Vrištite snagom pjesnika Vriskom ispisujete jedno minulo vrijeme Prije trideset godina Kada je počeo da se pravi papir Da biste se rodile Kada je svemir pomiješao boje da biste sijale I... Tu ste Pjevate i dalje... Vrijeme prolazi Možda vas sjutra recikliraju Ili.. A možda nestanete kao moja mladost U vihoru rata Zatvarajući pećke kapije Ipak... Živite sa mnom Živite dok dišem Dok volim Dok praštam Živite do trenutka Kada u praskozorje Jedan melek dođe Pomiluje vašu prošlost A meni da nadu Da je život prolazan A da je vječnost Ahiret Zato pjevajte Pjevajte pjesmu ljubavi Dok ja stežem ruke Onemoćale od rada Stežem dušu da mi ne puknu šavovi života Zatvaram oči da ne vidim mrak Koji prekri Božju svjetlost Zato, Pjevajte Otrgnite se od ništavila Jer vi ste ja A ja sam vi Pjevajte Pjesme moje Pjevajte o ljudskosti Pjevajte o miru radosti i nadi Pjevajte o čovjeku Jer... Satkane ste od ljudske duše A ja sam čovjek |