Čudan smo mi neki svijet. Kada nekog volimo to činimo do iznemoglosti, a kada ga prestanemo voljeti iz nas počne izbijati vulkanska mržnja koju je teško opisati. Ovih dana na udaru se našao prvi predsjednik BiH r. Alija Izetbegović. Neki njegovi prijatelji, koji su do jučer isticali svoju privrženost Izetbegoviću, počeli su još prije nekoliko mjeseci otvorenu i vrlo prljavu kampanju protiv njega. Ovim su izgleda pravovremeno najavili dolazak novog doba u kojem će Alija Izetbegović biti označen kao poželjna meta za pljuvanje. Kampanja je nastavljena ovih dana, a među pljuvačima su se našli neki akademici i pisci. Među njima i jedan bivši pandur, policijski isljednik Alije Izetbegovića iz prethodnog sistema. To je onaj što mu Izetbegović nije vratio milo za drago dok je bio na vrhucu moći, već ga je unaprijedio i dao službu u policiji nove države. Neću se baviti imenima, oni znaju ko su, ali bih skrenuo pažnju čitaocima da ne padaju u vatru i histeriju, da ne budu žrtve kampanje koja će se ovih dana itekako zaoštriti uz pomoć domaćih slugana. Bošnjaci, koji vole Bosnu i Hercegovinu i poštuju pripadnike drugih naroda, danas moraju prepoznati namjere onih koji im ne žele dobro. Znam sigurno da se sa ovakvom situacijom u društvu ne bi složio nikako Alija Izetbegović niti bi prihvatio apartheidska pravila uspostavljena na izborni dan. Jer, to je nezabilježeno u historiji parlamentarizma. Ne bi ni aplaudirao oktroiranoj vlasti koja je uspostavljena matematičkom akrobatikom Christiana Schmidta.

Priču o Thomasu Milleru, koju sam napisao u mojoj knjizi Sjećanja na Aliju Izetbegovića skraćujem i donosim samo detalje vezane za Aliju Izetbegovića...

„...Thomas Miller je rado pristao na razgovor o Aliji Izetbegoviću, ne samo zbog našeg prijateljstva, nego i zbog nesumnjivog poštovanja prema rahmetli predsjedniku Bosne i Hercegovine. Najprije sam ga upitao da li je Izetbegovića poznavao odranije ili su se susreli prvi put po njegovom dolasku u Sarajevu za ambasadora SAD?
MILLER: Iako se ne mogu sjetiti tačnog datuma, mislim da je bio kraj avgusta ili početak septembra 1999. godine, nedugo nakon što sam stigao na dužnost ambasadora. Čuo sam puno toga o njemu od Richarda Holbrookea, a uvjerio sam se da je uglavnom sve to tačno. Bio je krhkiji nego što sam očekivao, ali ono što mi je ostalo u sjećanju je čelični pogled u njegovim očima koji je pokazivao odlučnost i posvećenost onome što radi. Bio je izuzetno uljudan, a takvu je uljudnost teško pronaći u današnjem modernom svijetu. Nisam siguran, ali mislim da je naš prvi susret bio u njegovom kabinetu (on tada nije bio predsjedavajući tročlanog Predsjedništva Bosne i Hercegovine, jer se sjećam da sam Anti Jelaviću predočio svoje akreditivno pismo). Sjećam se događaja u cjelini, ali se ne mogu prisjetiti svih detalja. I ti si učestvovao u tom razgovoru, - odgovorio mi je Miller.

Alija Izetbegović rukuje se sa Thomasom Millerom; pored njih stoji Wolfgang Petritsch

JERKOVIĆ: Postoje oprečne ocjene o Aliji Izetbegoviću. Jedni smatraju da je bio previše naivan, maliciozno ga označavaju „amaterom“ u politici, dok, opet, s druge strane čuju se ocjene da mu je lukavstvo bila glavna osobina? Kako si ga ti doživljavao ? – upitao sam Millera.
MILLER: Ne pamtim Izetbegovića kao naivnog. Ja ga pamtim kao čovjeka koji je znao kojim putem treba ići, čak i kada su na tom putu stajale prepreke. Ja sam ga smatrao vizionarom prije nego taktičarem – čovjekom koji je pridavao značaj cjelovitoj slici a ne detaljima – ali nipošto ga nisam smatrao naivnim čovjekom.

JERKOVIĆ: Od svih ambasadora, ti si, Tome, bio najčešći gost u Izetbegovićevom kabinetu. O mnogim stvarima si razgovaro sa Izetbegovićem. Često nije dijelio mišljenje međunarodne zajednice, ali čini mi se da je nastojao slijediti taj kurs, posebno američke administracije. Da li dijeliš moje mišljenje da je Alija Izetbegović bio kooperativan političar?
MILLER: U kontaktima sa mnom uvijek je bio pun podrške nezavisnoj i jedinstvenoj bosanskoj državi. To je cijelo vrijeme bio glavni prioritet SAD-a. Nije uopšte čudno to što je on učinio sve što je bilo u njegovoj moći kako bi Bošnjaci (muslimani) imali što veća prava u Bosni i Hercegovini. Bilo koji drugi političar bi učinio isto. Bio je kritikovan onda kada bi se ovaj njegov cilj našao u suprotnosti sa željama drugih političara koji su zagovarali integrisaniji oblik vlade. Međutim, kako sam već rekao, pored toga što je bio državnik, Alija Izetbegović je bio političar čiji je cilj bio da svim snagama pomogne muslimanskom/bošnjačkom narodu koji je toliko propatio tokom rata.

JERKOVIĆ: Složit ćeš se sa mnom da je predsjednik Izetbegović bio često izložen pritisku međunarodne zajednice da povuče određene poteze koji su bili u suprotnosti sa njegovim pogledima. Da li si nekada i ti sam vršio pritiske na njega po nalogu američke administracije, a da si pri tom intimno žalio zbog toga?
MILLER: Prije svega, Adamire, ne vjerujem da «vršio pritisak» dobro opisuje moje djelovanje u ulozi diplomate. Zapravo, umijeće diplomatije je postići da druga osoba uvidi da je u njenom interesu da provodi određenu politiku. Ja sam bio svjestan i imao obzira prema njegovim brigama i prioritetima.

JERKOVIĆ: Po mom mišljenju, Alija Izetbegović je bio harizmatična ličnost. Misliš li da je ponekad bio „zarobljenik“ radikala u vlastitoj Stranci demokratske akcije, ili je ipak bio autoritet koji je autonomno povlačio poteze?
MILLER: Oduvijek sam znao da je Alija Izetbegović samo „svoj“ i da, iako ni jedan političar nije ravnodušan prema svojim pristalicama, Izetbegović je imao snagu, izgled i osobnost da uradi ono što je on smatrao najboljim.

JERKOVIĆ: Ne znam jesi li čitao Izetbegovićevu „Islamsku deklaraciju“, koja je nastala mnogo prije njegovog državničkog angažmana. Vjerujem da jesi. Misliš li da se Izetbegović kasnije odrekao početnih stavova, shvatajući da su neprovodivi?
MILLER: Nisam kompetentan da procjenjujem da li je Alija Izetbegović promijenio političke stavove tokom svog rada, pošto sam ga poznavao samo posljednjih par godina njegovog života. Tu procjenu prepuštam drugima. Ja sam ga smatrao i jednim od članova Predsjedništva Bosne i Hercegovine, ali i vođom njegove Stranke demokratske akcije.

JERKOVIĆ: Kako ocjenjuješ historijski i politički značaj Alije Izetbegovića u savremenom svijetu i njegovu ulogu u odbrani nezavisnosti Bosne i Hercegovine?
MILLER: On je bio historijska ličnost u presudnim vremenima i učinio je maksimalno kao vođa pod izuzetno teškim uvjetima. Poput svih ostalih ljudskih bića, i on je imao slabosti.

JERKOVIĆ: Propitivanje američkog ambasadora Thomasa Millera, završio sam pitanjem da li misli da u ovom trenutku Bosni i Hercegovini nedostaje državnik Alijinog formata?
MILLER: Na ovo pitanje mogli bi ti, Adamire, bolje odgovoriti ljudi koji su bili bliže mjestu dešavanja. Ali, siguran sam da Alija Izetbegović mnogima zaista nedostaje, asamo malom broju ne. O Bosni i Hercegovini danas, deceniju i po nakon Daytona razgovarali smo i u drugim prilikama. Uvijek je isticao važnost i veličinu djela Alije Izetbegovića ne pokušavajući nikada diplomatskim frazama skriti svoje simpatije za prvog predsjednika nezavisne Bosne i Hercegovine.

(Sutra: Inzkova oduševljenost Alijom)