Tekst “O bosanstvu i bošnjaštvu“ akademik Suad Kutćehajić počinje rečenicom: “Moj prijatelj akademik Ferid Muhić me je napao zbog mojih ideja o bosanstvu.“

Evo prve od mnogih grešaka kojima vrvi njegov tekst! Nisam ja napao mog prijatelja akademika Suada Kurtćehajića, nego ideje koje zastupa! Ja sam filozof. Kao što mi ne priliči da napadam ljude, pogotovo ne moje prijatelje, ne priliči mi ni da propustim napasti, ideje bez obzira ko ih zastupa ako su logički protivrječne, faktografski netačne i uz to, potencijalno pogubne za moj narod – Bošnjake!

A ideje iznijete u spomenutom tekstu akademika Suada Kurtćehajića su upravo takve.

Navešćemo nekoliko tipičnih primjera.

Da bi dokazao svoju centralnu tezu, kako su stanovnici Bosne oduvijek bili Bosanci, a ne Bošnjaci, autor piše:
“1862. godine u Sarajevo dolazi pravoslavni sveštenik Bogoljub (Teofilo) Petranović sa zadatkom širenja srpskog imena među stanovnicima Bosne, a Božić Klement vatreni Dalmatinac iste godine dolazi na prostor Bosne šireći hrvatstvo među bosanskim katolicima. I jedan i drugi uspijevaju u tome.“
Ovdje je autor izbjegao termin “Bošnjaci“, zamijenivši ga sa neutralnim odrednicama “stanovnici Bosne“, odnosno “bosanski katolici“. Ipak, već u narednoj rečenici upada u sopstvenu klopku, kada piše: “Bošnjaci pravoslavci se srbiziraju a Bošnjaci katolici kroatiziraju.“ Drugim riječima, sam priznaje da su i spomenuti “stanovnici Bosne“, i “bosanski katolici“, kao i ona ogromna većina Bošnjaka muslimana, koji nisu spomenuti bili upravo ono što autor želi da porekne – Bošnjaci!

Akademik Suad Kurtćehajić završava svoj tekst “...preporukom svojem prijatelju akademiku Feridu Muhiću da ne bude isključiv...i da svoje mišljenje ne predstavlja kao nepogrešivo i jedino moguće“. Sa svoje strane, uvjeren da je moj prijatelj Suad Kurtćehajić u srcu Bošnjak, preporučujem mu da, kada je riječ o bošnjaštvu, bude apsolutno isključiv, i da pravo svakog naroda, pa i Bošnjaka na njihovo ime, bez obzira na sve pritiske i nagovore, smatra doslovno nepogrješivim i jedino mogućim stavom. Jer sa genocidnim idejama se ne vodi akademska debata. Genocidne ideje se žigošu! A ideja “bosanstva“ je par excellence genocidna ideja.

Slijedi mnogo krupnija, suštinska podvala. Naime, prema akademiku Kurtćehajiću: “Na Prvom bošnjačkom saboru od 28. septembra 1993. godine utvrđeno je da se naziv Musliman zamijeni historijskim nazivom Bošnjaci koji je u BiH imao najduže trajanje.“ Međutim, 1993. godine nije termin Musliman prosto zamijenjen terminom Bošnjak, nego je tim aktom vraćeno hiljadugodišnje izvorno povijesno ime bošnjačkog naroda! Tu epohalnu tekovinu - vraćanje povijesnog imena! - ovaj trijumf historijske borbe Bošnjaka za svoju punu afirmaciju, ostvaren nakon stoljeća nepravdi, u vrijeme najžešće agresije i svakodnevnog granatiranja Sarajeva, autor je degradirao na puki pravni akt kojim se jedno samovoljno dato ime, mijenja u drugo, samo zato što je taj termin imao najduže trajanje?? Mora se naglasiti da Bošnjaci nisu narod/nacija stvoreni pravnim ukazom u birokratskim kancelarijama. Ne mogu biti ni ukinuti nikakvim pravnim ukazom.

Naredni primjer koji akademik Kurtćehajić navodi kao važan argument, ne samo što je nebitan za tezu o opravdanosti “bosanstva“, nego je i kolosalno netačan kao tvrdnja. Naime, akademik Suad Kurtćehajić se poziva na: “...tezu preminulog profesora Mithata Riđanovića svjetski priznat lingviste... da nema naroda u svijetu koji ima svoj jezik a da se ime naroda razlikuje od naziva jezika.“ (???) I kad bi bilo tačno, ne bi značilo aspolutno ništa. Ali ne samo što nije tačno, nego je katastrofalno pogrešno. Urdu jezik je maternji jezik preko sedamdeset miliona Pakistanaca i Indusa, sa više dijaelakata od kojih je jedan čak i Judeo-Urdu. Škoti i Irci ne govore ni “škotski“ ni “irski jezik“, Kanađani ne govore “kanadski jezik“ nego engleski i u manjoj mjeri, francuski jezik. Ne postoji nikakav “američki jezik“, kao što ne postoji ni “meksički“. “brazilski“, “argentinski“ jezik. I kao što ne postoji ni “marokanski“, “alžirski“, “tuniski“, “egipatski“ jezik. Kada se ovome dodaju narodi koji govore različitm varijantama kineskog i hindu jezika, postaje jasno da je zapravo, mnogo veći broj naroda čije ime se razlikuje od naziva njihovog jezika, nego obrnuto!

Akademik Kurtćehajić navodi i primjer: “...crnogorskih muslimana koji su se pocijepali na Bošnjake, Muslimane i Crnogorce islamske vjeroispovijesti iako se radi o jednom narodu.“ Tako je, dragi Suade: Iako se radi o jednom narodu! Ali koji je to “jedan narod“? Odgovor je jasan. Bošnjaci! Zašto su se pocijepali? Upravo zato što je nekome bilo u interesu da, makar formalno, ne budu ono što jesu. Sve drugo – samo ne Bošnjaci!

Na kraju, otvorimo karte.

Šta se krije iza ovog potencijalno genocidnog zalaganja akademika Suada Kurtćehajića da se izbriše bošnjaštvo kao historijska istina i realnost, i zamijeni floskulom bosanstvo?

Islamofobija!!

De-islamizacija Bošnjaka je, koliko god skrivan, krajnji cilj ovog projekta. Izbrišite duhovnu tradiciju islama iz pojma bošnjaštva, izbrisaćete Bošnjake i kao narod i kao naciju. Izbrišite pravoslavlje iz pojma srpstva, izbrisaćete Srbe i kao narod i kao naciju. Izbrišite katoličanstvo iz pojma hrvatstva, izbrisaćete Hrvate i kao narod i kao naciju. Pokušajte zamisliti kako bi prošao intelektualac Srbin i Hrvat koji bi se zalagao za takav suicidalni, bukvalno genocidni poduhvat!? Razumije se da ne možete. Zato što intelektualci koji se ne stide svog naroda ni ne pomišljaju da mu mijenjaju ime prema nečijim tuđim interesima i zahtjevima, nego suvereno i gordo prihvataju da budu ono što jesu, ne obazirući se na druge!

Narod je temelj svake države. Bošnjaci su temelj Bosne. Tri tačke oslonca su nužan i dovoljan uslov da neki predmet stoji stabilno. Izmaknite jednu tačku oslonca, i taj predmet će pasti. Tako su i tri predpostavke nužan i dovoljan uslov da jedan narod/nacija opstane: 1. Ime. 2. Jezik; 3. Vjera. Izbacite jednu od ovih pretpostavki i taj narod/nacija će vremenom isčeznuti kao narod/nacija! Ovi bi da izbace Bošnjake kao narod i tako da uklone sve tri tačke moslonca na kojima počiva Bosna kao država. Za svaki slučaj! Što je sigurno – sigurno je! Sada kada znamo šta su naumili, svejedno nam je ko ih je na to nagovorio i kome to smetaju Bošnjaci!

Bošnjaci su narod, potencijalno - nacija! Veoma griješe oni koji tvrde da su nacije nastale u 17. i 18. vijeku. Nacije nisu nastale! Nacije su proglašene pravnim aktom! Nacija je virtuelna, pravna kategorija. Pravo ne stvara ništa, pa tako nije stvorilo ni nacije. Drugim riječima, pravo ne konstituiše, ne stvara i ne ukida ni narode ni nacije, nego donosi odredbe, ukratko – pravno formulira postojeće stanje. Evo tri primjera: Proglašenjem francuske nacije ni jedan građanin tadašnje Francuske nije se promijenio, niti je broj stanovnika porastao. Proglašenjem Jugoslovenske nacije, ni jedan građanin SFRJ nije se promijeno, niti je broj stamovnika porastao. Kao što se nije promijenio, ni broj stanovnika nije opao, kada je ta pravno proglašena nacija, kasnije izgubila svoj sadržaj, a najveći broj dotadašnjih “Jugoslovena“ (koji su u jednom trenutku postali treća najbrojnija nacija u tadašnjoj državi!), pravno prestao postojati.

S druge strane, “narod Izraela“ se održao 2.000 godina bez svoje države kao narod/nacija, iako ga niko nije pravno proglasio ni za narod, ni za naciju. Održalo se tako što je očuvao svoje običaje, svoje ime, svoju vjeru a time i svoju duhovnu tradiciju, kao i svoj jezik (koji se, uzgred rečeno, takođe ne zove“izraelski“). Zato su se i mogli useliti kao realno postojeći narod/nacija u državu koju su im, na teritoriji Palestine, 1947. godine pripremile Ujedinjeno Kraljevstvo i SAD, protjeravši domaćine Palestince.

Neporječiva činjenica je da spas Bosne kao države direktno zavisi od opstanka Bošnjaka kao autohtonog, domicilnog naroda sa svojim običajima, kulturom, jezikom, religijom i državotvornom tradicijom. Bez Bošnjaka nema ni Bosne. Mi Bošnjaci smo taj narod koji je temelj Bosne. To ime i tu ulogu nam niko nije dao, niko nam ih ne može ni oduzeti! Čak ni mi Bošnjaci nemamo pravo promijeniti to ime jer smo ga naslijedili od naših predaka - to ime je njihov amanet svim budućim generacijama Bošnjaka!

Naša i njihova najveća patriotska obaveza!

Na kraju, jedna bitna napomena. Akademik Suad Kurtćehajić završava svoj tekst “...preporukom svojem prijatelju akademiku Feridu Muhiću da ne bude isključiv...i da svoje mišljenje ne predstavlja kao nepogrešivo i jedino moguće“. Sa svoje strane, uvjeren da je moj prijatelj Suad Kurtćehajić u srcu Bošnjak, preporučujem mu da, kada je riječ o bošnjaštvu, bude apsolutno isključiv, i da pravo svakog naroda, pa i Bošnjaka na njihovo ime, bez obzira na sve pritiske i nagovore, smatra doslovno nepogrješivim i jedino mogućim stavom.

Jer sa genocidnim idejama se ne vodi akademska debata. Genocidne ideje se žigošu! A ideja “bosanstva“ je par excellence genocidna ideja.