Evo me, primoran sam da se oglasim na ovu temu, iako nisam niti istoričar, niti lingvista, niti filozof, niti akademac, ali jesam građanin ove mi jedine domovine Bosne i Hercegovine.
Moj lični indentitet nije niti nacija, niti vjara niti jezik, već čovjek ili ljudina, prema ljubavi i odnosu pka domovini, drugom i drugačijem.
Biti čovjek ili ljudina je teško biti, ali je lako biti nečovjek, mrzitelj ili nacionalista, što je bitno shvatiti i razumjeti u komunikaciji sa drugima.
Upravo, čitajući na mome omiljenom portalu Bošnjaci.Net neke kolumne akademika i drugih spisatelja, po njihovom sadržaju odnosu i pogledima, sa ponekim i uvredama, veoma me je razočaralo, tako da nerado pišem i ovaj moj sadržaj.
Istina je da nisam akademik, ali sam živi svjedok istine, tehničko lice, magistar elektrotehnike, graditelj šest kolosalnih industrijskih objekata u našoj bivšoj Jugi, poliglota i još mnogo toga, što za ovu priliku i nije bitno.
Činjenica je, da je svaki od tih objekata po značaju i obimu saznanja, svakako i po jedan izvanredni fakulte, sa specijalizacija i poznavanjem stranog jezika, dodatna afirmacija mojih uspjeha i intelektualnog dostignuća?
Zato me neobično uzbuđuje i sadržaj komunikacije akademika Ferida Muhića ili još žalosnije gospodina, Šemse Agovića, ne znam šta je po struci, ali veli:
„Akademik Suad Kurtćehajić zvanično minira temelje bošnjaštva i ime naroda - Bošnjaci“ a akademik Muhić izjavljuje; na osnovu stavova i pisanja uvaženog akademika Kurtćehajića; „Bosanstvo je genocidna ideja“.
Kako dalje piše Agović, „Suad jeste akademik. Mi ne znamo kako se dokopao tog zvanja. Ali znamo da ga nemilice unižava.
Akademik, koji nije u stanju javno zucnuti o najvećem akademskom problemu Bošnjaka – govoru mržnje u našoj školskoj lektiri. Akademik. Morao bi, ali se ne usuđuje. Zato je on neprijatelj bošnjačkog naroda“. /završen citat/

Apsolutno je netačno i jedno i drugo, a kao Balkanci smo skloni i spremni za filozofiranje svake vrste, pa i o ovoj tematici, u koju i ne želim puno ulaziti.
Poznavajući akademika Suada Kurtćehajića, iako mu dotični na veoma grub i primitivan način prigovaraju spoznaju kako je zgrabio ovo zvanje i sl. Što nije njihov nivo i veoma je sramotno, jer je gospodin Suad istinska ljudina, svakako čistokrvni Bošnjak, patriota ove nam domovine i dokazani veliki borac za njen prosperitet.
Istina je, da je njegova borba za našu Sutorinu dokaz svima nama, a posebno našim visokim intelektualcima i političarima u vlasti, primjer kako se treba zalagati za oćuvanjem naših državnih vrijednosti.
Nadalje, imao sam priliku pratiti i čitati i njegove nedavne postavljene smjernice, ukupno ih je devet, za spas naše Bosne i Hercegovine.
Istina, po mojoj ličnoj procejni svaka je za poštovanje, ali su neke i utopijske, u ovome vaktu i zemanu,kao što je i za nas idealiste i Titova krilatica primjerena i značajna bila o našem čuvanju „bratstva i jedinstva, kao zjenicu oka svoga“ on je znao i umio to sačuvati, ali to mi nismo znali, jer su nas nacionalističke snage nadjačale, sve se rastočilo kao lubenica koja pdne na zemlju.
Kao istinski patriota i građanin ove domovine, u svojoj dugogodišnjoj i neposredno dokazanoj osudi i zločinačkog djelovanja iz moga naroda, njihovih osvajačkih i razbojničkih dejstava, do genocida u Srebrenici i dr. gradovima do stvaranja genocidne tvorevine Rs-a, nastojao sam maksimalno počistiti svoje dvorište.
Kao rođeni Sarajlija sa Vratnika, osjetio sam u maldosti svu pažnju, poštovanje, humanost i karakter mojih komšija tadašnjih Muslimana, a sada Bošnjaka, te sam kao građanin i sadađnji stanovnik Mostara, od 09.maja 1993. godine spoznao i svu udruženu zločinačku nakanu i mržnju ovih nam susjeda iz redova hrvatskoga roda.
Moji lični stavovi i spoznaja bošnjačkoga duha i ljudskih vrijednosti kod Bošnjaka, sasvim su mi dovoljni za formiranjem moga odnosa i poštovanja toga naroda.
Lično mi smeta i određena unutrašnja netrpeljivost i dioba u tome jedinstvenom korpusu, bar nekadašnjem, kada je u pitanju temeljna njihova vrijednost u odbrani jedine nam domovine Bosne i Hercegovine.
Mogu se složiti sa akademikom Muhićem kada piše:
„Narod je temelj svake države. Bošnjaci su temelj Bosne. Tri tačke oslonca su nužan i dovoljan uslov da neki predmet stoji stabilno. Izmaknite jednu tačku oslonca, i taj predmet će pasti. Tako su i tri predpostavke nužan i dovoljan uslov da jedan narod/nacija opstane: 1. Ime. 2. Jezik; 3. Vjera. Izbacite jednu od ovih pretpostavki i taj narod/nacija će vremenom isčeznuti kao narod/nacija! Ovi bi da izbace Bošnjake kao narod i tako da uklone sve tri tačke moslonca na kojima počiva Bosna kao država. Za svaki slučaj! Što je sigurno – sigurno je! Sada kada znamo šta su naumili, svejedno nam je ko ih je na to nagovorio i kome to smetaju Bošnjaci!“ /završen citat/
Ali ne razumijem niti hoću shvatiti, da se u visoj akademskoj zajednici u Bošnjaka i može nazirati takav raskol u neposrednim stavovima, odnosima i razmišljanjima, kada su u pitanju i raznorazne definicije i pogledi na bošnjaštvo i sospstvenu domovinu Bosnu i Hercegovinu.
Upravo, od trenutka kada se pojavio ovaj guslar i velikosrpski nacionalista i diktator, Milorad Dodik i njegov „rušilački blizanac“ Dragan Čović, redovno u svojim potpisima za svaki napisani tekst ističem da sam Bosanac ili bosanski Srbin, kao kontra sušta suprotnost negiranja ovoga pojma od starane ovih naših neprijatelja, dušmana i rušitelja.
Uvijek sam se priupitao, kao gimnazijalac sarajevske realne gimnazije, kako to u našem dnevniku stoji na prvom mjestu predmet tzv „SH“ jezik, kada se iz vaših redova, tadašnjih Muslimana, veoma viđenih i uticajnih, koje je i naš drug Tito podržavao i usvajao, zašto se nisu izborili za ovaj status ?
Ključna je činjenica: „Bosanski muslimani kao ključni antifašisti Titove Jugoslavije“.
Hoare: „Bosanski muslimani su dali odlučujući doprinos uspjehu Tita i partizana“.
Zato je našim građanima, umnim i razumnim, potpuno jasna činjenica da su u periodu dvojne agresije na našu domovinu, sa istoka i zapada, upravo naši Bošnjaci dali svoj maksimalan doprinos njenoj odbrani na putu za Evropu i Nato savez!