Kolumne
NAKON GENOCIDA NA REDU JE SPIRITOCID
|
|
Autor: Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012)
Objavljeno: 10. August 2023. 17:08:40
Narode moj,
Preživjeli smo genocid i izdržali 1425 dana opsade Sarajeva kroz četiri proljeća, četiri ljeta, četiri jeseni i četiri zime bez struje, vode i slobode.
Cijeli svijet je gledao kako srpski snajperisti i granatdžije ubijaju sarajevsku djecu i odrasle civile dok idu po vodu, skupljaju drva i kopaju mile svoje po sarajevskim parkovima.
Preživjeli smo sve to hrabro i ponosno. Cijeli svijet nam se divio dok smo prkosni od sna pokazivali svijetu kako se brani bosanska hiža, kako se brani bosanski dom, domovina, čast i sloboda.
Dive nam se i danas oni koji su u Haagu slušali svjedočenja žrtava genocida u Prijedoru, Srebrenici… i pitaju se kako smo mogli sve to izdržati.
A mogli smo zato što nam oni nisu mogli zatrovati dušu… Nisu nam mogli ubiti bosanski duh i bosansku volju za slobodom… Nisu nam mogli ubiti vjeru u Boga i u sami sebe…
Tu vjeru i samopouzdanje srpski snajperi i granatdžije nisu mogli uništiti jer duša bosanska je bila jača od srpskog topa i granate, jer bosanski duh je bio otporan na srpske korove laži, korove koji se sada kote svuda oko nas da sakriju srpsku bedu i prošire „srpski svet“.
Ništa nije slučajno niti je išta štamparska greška u žurnom nastavku srpske agresije i spiritocida na bosanski duh nakon genocida na bosansko tijelo.
Da, dobro ste pročitali - mi smo danas suočeni sa srpskim „spiritocidom“, ubojstvom duha u nama Bošnjacima, koji smo preživjeli srpski „genocid“.
Sve je isto kao i u slučaju srpske opsade Sarajeva i srpskog genocida u Prijedoru i Srebrenici. Srpski generali su opet na platnom spisku u Beogradu za agresiju i spiritocid na bosanski duh.
Umjesto doživotno optuženog srpskog ratnog zločinca za genocid generala Ratka Mladića, veliki brat Aleksandar Vučić je u Beogradu stavio na platni spisak generala Milorada Dodika, koji nije htio biti srpski general za genocid, već se štedio za srpskog generala za spiritocid nad Bošnjacima.
A Darko Tanasković je u Beogradu na platnom spisku za glavnog snajperistu za srpski spiritocid. Tanasković je dobio zadatak da na važnim kotama na Balkanu rasporedi po jednog ili dvojicu srpskih snajperista, koji će gađati srpskim lažima svaku istinu, koja se digne i miče iz Haaga o srpskoj agresiji na Bosnu i srpskom genocidu nad Bošnjacima.
Dakle, nije slučajno niti je štamparska greška slika prognane bošnjačke majke iz Žepe sa djetetom, koja je držana iza leđa generala Milorada Dodika dok je u Prijedoru lažno lamentirao o srpskim žrtvama „Oluje“.
Jer, bezdušje srpske duhovne-crkvene i političke-državne elite sa sjedištem u Beogradu nema empatiju ni za čijim žrtvama a najmanje za svojim. Jer da imaju ne bi im se moglo dogoditi ni na koji način niti pod bilo kojim okolnostima da uzimaju bošnjačke žrtve srpskog genocida za svoje žrtve „Oluje“.
Takvo ponašanje Beograda je eklatantan dokaz da ovovremena srpska pamet i politika nema nikakvog pijeteta prema srpskih žrtava pa kako će onda imati pijetet prema žrtvama drugih, koje je ciljano ubijala srpska ruka u Sarajevu?
Otuda dolazi i bezdušje srpske duhovne-crkvene i političke-državne elite u odnosu na ubijeno 1601 sarajevsko dijete od srpskih snajperista i granatdžija. Ne radi se ni ovdje o štamparskoj grešci stavljanja na spisak „srpske“ djece kao žrtve Armije Bosne i Hercegovine, već se radi o krađi identiteta, kao najmonstruoznijem činu bezdušnosti, koja nas podsjeća na Geteovog Fausta, koji je prodao dušu šejtanu-đavolu.
Kao vrhunac srpskog spiritocida je podizanje nove optužnice protiv časnih boraca-viteza Armije Republike Bosne i Hercegovine, koji su ustali 1992-1995. protiv srpske agresije na Bosnu i srpskog genocida nad Bošnjacima. Cilj je da se sve okrene naopako – Srbi su žrtve genocida, a ne Bošnjaci.
Uzeto sve zajedno, ovo nije ništa drugo nego spiritocid, ubijanje duha u nama Bošnjacima da odustanemo od istine o srpskom genocidu i prihvatimo srpsku laž, kao „srpski državni interes“, kao „laž što je u samom biću Srba“, kao da „svaka rpska laž na kraju postaje istina“, kao „laž koja je Srbe toliko puta u istoriji spašavala“.
Možda smo u neko doba u prošlosti mogli podnijeti te srpske laži jer nismo imali izbora, ali sada nakon što je istina o srpskim lažima postala bjelodana cijelom svijetu, Bošnjaci nemaju pravo da odustaju od istine o srpskom genocidu, istine koja je tako očita i nepobitna.
Bošnjaci nemaju izbora već da ustanu i odbrane se od spiritocida, koji je opasniji po njih nego genocid.
Stoga, narode moj, budimo svjesni toga, budimo budni i oprezni!
Ujedinimo se u odbarni naše bošnjačke duši i našeg bosanskog duha! Amin!
Preživjeli smo genocid i izdržali 1425 dana opsade Sarajeva kroz četiri proljeća, četiri ljeta, četiri jeseni i četiri zime bez struje, vode i slobode.
Cijeli svijet je gledao kako srpski snajperisti i granatdžije ubijaju sarajevsku djecu i odrasle civile dok idu po vodu, skupljaju drva i kopaju mile svoje po sarajevskim parkovima.
Preživjeli smo sve to hrabro i ponosno. Cijeli svijet nam se divio dok smo prkosni od sna pokazivali svijetu kako se brani bosanska hiža, kako se brani bosanski dom, domovina, čast i sloboda.
Dive nam se i danas oni koji su u Haagu slušali svjedočenja žrtava genocida u Prijedoru, Srebrenici… i pitaju se kako smo mogli sve to izdržati.
A mogli smo zato što nam oni nisu mogli zatrovati dušu… Nisu nam mogli ubiti bosanski duh i bosansku volju za slobodom… Nisu nam mogli ubiti vjeru u Boga i u sami sebe…
Tu vjeru i samopouzdanje srpski snajperi i granatdžije nisu mogli uništiti jer duša bosanska je bila jača od srpskog topa i granate, jer bosanski duh je bio otporan na srpske korove laži, korove koji se sada kote svuda oko nas da sakriju srpsku bedu i prošire „srpski svet“.
Ništa nije slučajno niti je išta štamparska greška u žurnom nastavku srpske agresije i spiritocida na bosanski duh nakon genocida na bosansko tijelo.
Da, dobro ste pročitali - mi smo danas suočeni sa srpskim „spiritocidom“, ubojstvom duha u nama Bošnjacima, koji smo preživjeli srpski „genocid“.
Sve je isto kao i u slučaju srpske opsade Sarajeva i srpskog genocida u Prijedoru i Srebrenici. Srpski generali su opet na platnom spisku u Beogradu za agresiju i spiritocid na bosanski duh.
Umjesto doživotno optuženog srpskog ratnog zločinca za genocid generala Ratka Mladića, veliki brat Aleksandar Vučić je u Beogradu stavio na platni spisak generala Milorada Dodika, koji nije htio biti srpski general za genocid, već se štedio za srpskog generala za spiritocid nad Bošnjacima.
A Darko Tanasković je u Beogradu na platnom spisku za glavnog snajperistu za srpski spiritocid. Tanasković je dobio zadatak da na važnim kotama na Balkanu rasporedi po jednog ili dvojicu srpskih snajperista, koji će gađati srpskim lažima svaku istinu, koja se digne i miče iz Haaga o srpskoj agresiji na Bosnu i srpskom genocidu nad Bošnjacima.
Dakle, nije slučajno niti je štamparska greška slika prognane bošnjačke majke iz Žepe sa djetetom, koja je držana iza leđa generala Milorada Dodika dok je u Prijedoru lažno lamentirao o srpskim žrtvama „Oluje“.
Jer, bezdušje srpske duhovne-crkvene i političke-državne elite sa sjedištem u Beogradu nema empatiju ni za čijim žrtvama a najmanje za svojim. Jer da imaju ne bi im se moglo dogoditi ni na koji način niti pod bilo kojim okolnostima da uzimaju bošnjačke žrtve srpskog genocida za svoje žrtve „Oluje“.
Takvo ponašanje Beograda je eklatantan dokaz da ovovremena srpska pamet i politika nema nikakvog pijeteta prema srpskih žrtava pa kako će onda imati pijetet prema žrtvama drugih, koje je ciljano ubijala srpska ruka u Sarajevu?
Otuda dolazi i bezdušje srpske duhovne-crkvene i političke-državne elite u odnosu na ubijeno 1601 sarajevsko dijete od srpskih snajperista i granatdžija. Ne radi se ni ovdje o štamparskoj grešci stavljanja na spisak „srpske“ djece kao žrtve Armije Bosne i Hercegovine, već se radi o krađi identiteta, kao najmonstruoznijem činu bezdušnosti, koja nas podsjeća na Geteovog Fausta, koji je prodao dušu šejtanu-đavolu.
Kao vrhunac srpskog spiritocida je podizanje nove optužnice protiv časnih boraca-viteza Armije Republike Bosne i Hercegovine, koji su ustali 1992-1995. protiv srpske agresije na Bosnu i srpskog genocida nad Bošnjacima. Cilj je da se sve okrene naopako – Srbi su žrtve genocida, a ne Bošnjaci.
Uzeto sve zajedno, ovo nije ništa drugo nego spiritocid, ubijanje duha u nama Bošnjacima da odustanemo od istine o srpskom genocidu i prihvatimo srpsku laž, kao „srpski državni interes“, kao „laž što je u samom biću Srba“, kao da „svaka rpska laž na kraju postaje istina“, kao „laž koja je Srbe toliko puta u istoriji spašavala“.
Možda smo u neko doba u prošlosti mogli podnijeti te srpske laži jer nismo imali izbora, ali sada nakon što je istina o srpskim lažima postala bjelodana cijelom svijetu, Bošnjaci nemaju pravo da odustaju od istine o srpskom genocidu, istine koja je tako očita i nepobitna.
Bošnjaci nemaju izbora već da ustanu i odbrane se od spiritocida, koji je opasniji po njih nego genocid.
Stoga, narode moj, budimo svjesni toga, budimo budni i oprezni!
Ujedinimo se u odbarni naše bošnjačke duši i našeg bosanskog duha! Amin!
