Sintagma iz naslova djeluje nestvarno: kult zla u umjetnosti… U civilizovanom svijetu? Nevjerovatno. Zašto bi civilizovani ljudi gajili kult zla, i to baš u umjetnosti? Nažalost – mi to ne znamo, ali istina je.

Pedofilija, kao najodvratnije ljudsko zlo, na Zapadu je uzdignuta na sami vrh književne, pozorišne i filmske umjetnosti.

Na programu je Vladimir Nabokov – Lolita.

Pedofilija je na Zapadu neuništivo upijena u sve pore tog bolesnog društva, a glavno jedro epidemije je Katolička crkva. To je vrhovna institucija pedofilije. Njih sam njihov bog štiti; oni su nedodirljivi. Tu i tamo otkriju kakvog jadova-svećenika-pedofila, pa ga za kaznu pošalju u misionarstvo. Širom Trećeg svijeta, prevashodno u Afriku. Lisice zatvori u prepun kokošinjac.

Vladimir Nabokov. Njegov roman Lolita je 1958. godine postao bestseler – za samo tri tjedna razgrabljeno je svih sto hiljada primjeraka izdavačke kuće G. P. Putnam’s Sons. Ubrzo je knjiga prevedena na evropske jezike i preplavila Evropu. Pozorišta su se utrkivala koje će prije inscenirati satansku prozu. Ni moja mala Slovenija tu ne zaostaje – u režiji Borisa Kobala u Gradskom pozorištu Ljubljana, Lolita je predstavljena radoznalim gledaocima.

Nabokov piše da glavnog junaka Humberta Humberta, profesora književnosti, „zavodi“ dvanaestogodišnja Lolita, dijete bez oca – a ubrzo i bez majke –, otima mu normalan intelektualni život i uvodi ga u svijet razvrata. On joj objeručke pomaže u raboti, iako ga više privlače djeca stara četiri godine pa nagore. Nakon smrti njene majke predator Humbert usvaja Lolitu: blud sa maloljetnicom je sada začinjen i incestom. Krvoskrunstvom. Humbert je napredovao u zlu.

Vidimo, Nabokovova užasna ideologija se svodi na to da ustvari pokvarena djeca sama žele seksualne odnose sa odraslima, tako da je Humbert Humbert tek puki objekat i žrtva njihove požude.

Nisu baš sva djeca takva – mudruje moralno izopačeni Vladimir –, već samo jedan dio njih. Iskusni pedofil može jednim pogledom na grupu đaka ili djece na igralištu vrtića otkriti „nimfice“, koje jedva čekaju staračke ruke na sebi. Ili na ulici, u parku, na plaži, bilo gdje, evanđelizira Vladimir.

„Razuzdanoj“ Loliti nije dovoljan Humbert Humbert, zato ga odbacuje i hvata novu „žrtvu“, manijaka po imenu Clar Quilty, režisera, nego kako. I tako dalje Nabokov raspreda svoje patološke fantazmagorije o dječjem bludu.

Priču su naravno smjesta zgrabile filmadžije, pohlepni umjetnički lešinari. Lolita – navali, narode, na kulturno obrazovanje! Stanley Kubrick, režiser. U ovoj situaciji se neminovno sjetimo najzloglasnijeg nekažnjenog pedofila među režiserima: Roman Polanski. Raymond Roman Thierry Polánski, to je taj.


Naši autori, sijači kulturno-umjetničkog zla, drže se uglavnom književnosti. Na web magazinu Bosnjaci.net već smo u više navrata pisali o njima, zato navedimo samo imena nekih majstora: Kiš, Andrić, Njegoš, Kulenović… O njihovim sijačkim dostignućima napisane su apoteoze koje ih uzdižu do božanskih visina.

Normalni svijet s prezirom odbacuje njihova nepočinstva. A postoji i druga strana medalje.

Njih doslovce obožavaju oni koji se lako identificiraju sa njihovim književnim junacima-zlikovcima i sa njihovom zlom ideologijom. Normalan svijet to ne može. Normalan svijet se sa lakoćom identificira sa žrtvama.
Nedavno, jedan priznati književnik reče da mu je Njegoš „pretpostavljeni“. To je to: samoponiženje i samopodređivanje komandantu – ne zbog njegove etike, humanosti i književnog kvaliteta kojeg nema, već zbog njegove ideje. A ta ideja je dozlaboga zlobna: uništiti ljudsku zajednicu zbog lažne vjere i tjeskobne zemlje. Sa tom zajednicom se idetificiramo - ako smo ljudi.
Tako ostajemo u zamrznutom ratu, svako na svojoj strani, iza svog bedema, u svom rovu.