proljeće ljetu mladost lijepa
kiša zemlji milost slijepa.
sunce ljetu snagu nosi
ljeto jesen za ljubomoru prosi.
jesen ljetu zamjenu sprema
nad plodnosti zemlji blagodati nema.
žutica jesenje rujnome čini
jesen zimu ogledalom mili.
zimi jesen zalihe spravi
hladnoća samoću da zaboravi.
zima proljeću naizgled duga
i novo proljeće od Boga sluga.

Uplašio sam se, da će se zračni jastuk otvoriti, kolikom snagom je rukom udario po armaturi Citroena na moju konstataciju da će „progutati i ovu“. Unatoč njegovoj dobronamjernosti, bio je to vidljiv izlijev nerazuma u veoma kratkom vremenskom intervalu. Da, dobro se sjećam našeg razgovora, njegove reakcije i pogleda da mogu sa sigurnošću tvrditi da je bio samo zabrinut i na kratko srdit. Šta je povod srdžbi pa se oslobodi olujna agresivnost? Agresivni postupci se uglavnom osuđuju a srditi su uglavnom kriv(c)i. Krivi su jer oni koji ih osude, iz nekog njima poznatog razloga, ne žele da poznaju njihovo stanje.

Oslobođena moć proizilazi iz sprege uloženog napora/naboja i jačine kretanja (pod)nosioca tog napora. Sa druge strane, rasprostranjenost nosioca napora, zbirni napor/naboj kojim se prevazilazi neki otpor, veličina tog otpora, rezultiraju u jačinu njihovog kretanja. Uslijed dodira maksimalnog napora i minimalnog otpora dolazi do novog stanja popraćenog olujnom agresivnošću. Nemoguće je i zamisliti da jedna država kao što je Izrael podcijeni potrebni „otpor“ u svojim procjenama rizika, osim ako cilja izazvati tzv. kratki spoj, ili neki oblik Blitzkrieg-a. Državni sistem koji kontinuirano podržava mrtvarenje života, otimačinu imovine i uskraćivanje ljudskih sloboda, nije u stanju napraviti takav previd i sigurno nešto sprema. Tome svjedoči i totalni rat, kojim sada bez ikakvih ograničenja žele nastaviti uništavanje Palestinaca.

Također je nemoguće pri zdravom razumu i vrijednostima koje idealiziramo kao civilizacijske, podržati da se razaraju naselja, ubijaju i zlostavljaju nedužna Božija stvorenja. Sručilo se previše srdžbe na (ne)mirno živuće ljude u određenom vremenskom periodu. Zbog svog predugog trajanja sistematska agresivnost i zlo, koje godinama melje život u Palestini, mnogima i ne zvuči kao teror. Olujnu agresivnost, proizašlu iz Hamasove reakcije, mnogi dodjeljuju i teroru jer je potencijal oprosta zapostavljen u odnosu na (ne)opravdanu osvetu. Trenutna raspodjela pravde u svijetu je takva da je samo hrvatska vojska imala privilegiju na oluju u svojim nastojanjima i na svom teritoriju. Kod svih ostalih, koji ne spadaju u skupinu nadljudi, olujna reakcija se dodjeljuje terorizmu.

Vještački ubrzano i „nazor“ buđenje tzv. arapskog proljeća je spriječilo prirodno otvaranje nekih društvenih procesa u islamskim zemljama. To proljeće je okončano prije nego je postalo (do)nosilac društvenih blagodati. Samo je sjevnulo, brutalno je ugašeno prije nego što je i otkrilo pupoljke koji nose nove islamske vrijednosti u koristit muslimana i cijele civilizacije. Kako tada sa arapskim proljećem, tako je i sa ovim Hamasovim olujnim prodorom, ostvaren preduslov za neki drugi stvarni cilj. Ovaj put je to možda pokriće za budući teror i zlo koji „nazor“ trebaju podignuti barijere prema razumu, opravdanoj emancipaciji i prihvatljivosti i islamskih vrijednosti u zajedništvo opšteprihvaćenih civilizacijskih vrijednosti. Kako god, bez obzira na efekte i ciljeve, do neke drugačije raspodjele prava treba stajati uz zvaničnu pravdu. Islam više nije u dilemi između istoka i zapada, islam je sada razmeđe dobra prema zlu.