Nije to bila niti “Sydneyska opera” niti “Milanska skala”, niti “Zagrebački Lisinski”, niti li “Sarajevska Skenderija”, nego je to bila jedna skromna sala u Luzernu, ali su emocije, kao i poruke koja su odaslate te večeri kosmopolitskog karaktera i imaju univerzalnu vrijednost.

U subotu 27. Januara, na koncertu Ese Balića i njegovih gostiju, se pokazalo da muzika nema granica, da spaja ljude, širi ljubav, prosto, čini ovaj svijet ljepšim i svrsishodnijim.

Uz vrhunske muzičare iz nekoliko različitih zemalja, potpomognut horom “Warda” Eso Balić je uspio osmisliti, objediniti i predstaviti muzičke žanrove kroz prostor i vrijeme, od Turske preko cijelog Balkana, Italije i naposljetku zemlje domaćina.


Njegov duet «Ewige Liebe» /Vječna ljubav/ sa specijalnim gostom iz Švicarske, koji je uz to predstavio tradicionalnu švicarsku muziku, bio je istinski šlagor i dokaz jednog prijateljstva, širokogrudnosti i uspostave bliskih veza između ovih dvaju naroda.

Sam koncert i autorova ideja i jeste bila, predstaviti svoju zemlju Bosnu u najljepšem svijetlu, što je bez sumnje u svojoj namjeriu u potpunosti uspio.

Od prve numere, koja je njegovo autorsko djelo “Da li ćemo dočekati i mi bosansko proljeće”, pa do dvije zadnje, extra narudžbe od Merlina i Halida, cjelovečernji program je imao tendenciju da prikaže razne muzičke žanrove, posebno sevdalinku, a time i zemlju Bosnu, kao nešto posebno, nešto vrijedno poštovanja, nešto što se uklapa i u istok i u zapad, jednostavno, nešto što treba čuvati kao dragocjenosti, kako na brdovitom Balkanu tako i u Evropi i svijetu.