U Centru za mlade Tušanj, u organizaciji Mreže mladih Muftijstva tuzlanskog, džemata Amber-hatun džamije i Asocijacije Proaktiva večeras je promovirana knjiga „Ono što ostaje“ autorice Esnefe Smajlović-Muhić.

Promotori knjige koja govori o 30 svjedočanstava majki Srebrenice, pored autorice, bili su Nezim Halilović Muderis, Mehmed Pargan i Mersada Nurudina Agović.

Muftija tuzlanski dr. Vahid-ef. Fazlović obraćajući se prisutnima kazao je da knjiga „Ono što ostaje“ traži od nas razmišljanje.


– Ono što ostaje jesu i knjige koje svjedoče istinu, koje nas razbuđuju. A svako od nas je sklon da se uspava, da drijema. Kao što postoji fizički, postoji i duhovni san, i mi se moramo razbuđivati. Jako je važno da smo jedni uz druge, da opominjemo, da smo jedni drugima podsjećanje. To je snaga našeg bratstva, našeg zajedništva, – kazao je muftija.

Muftija Fazlović je naglasio da se od majki Srebrenice i Podrinja mnogo uči i prima snaga.

– One se bore, žele da njihova borba bude nastavak borbe njihovih evlada, naših šehida, da ta njihova borba bude primjer, uzor, i zbog njihovog duga prema njihovoj djeci, one to i naglase, ali i zbog važnog primjera za sve nas. One se bore u sadašnjosti i za budućnost, imaju jako mnogo snage. Priznaju da vrlo često ne mogu definirati odakle im toliko snage da budu samilosne prema svim ljudima, da ne pokažu ni trun mržnje niti slovo i riječ koje poziva na osvetu. Stameno čvrste na braniku istine i pravde. Tragovi njihove borbe su iznimno veliki i svakodnevno vidljivi, – poručio je muftija Fazlović.


Knjiga je rezultat dvogodišnjeg istraživačkog rada, kazala je autorica Smajlović-Muhić, a u knjizi je prikazana poetika svjedočenja 30 profila žena Srebrenice, 30 tragedija i sudbina. Mnogo je majki iz Srebrenice i Podrinja o kojima se ne zna ništa, a koje zaslužuju da ih pamte buduće generacije.

Tema mog istraživačkog rada u knjizi prvenstveno je bila život žena povratnica koje su suočene sa ličnim tragedijama. Na periferiji društvenih događanja one su same, nezaštićene i pomalo zaboravljene. Nekada su imale ljubav i pažnju svojih muževa, sinova, očeva i braće. Danas još uvijek neke od njih čekaju da pronađu kosti svojih najbližih po podrinjskim šumama i brdima. Neposrednim svjedočenjem majke Srebrenice su me počastile svojim povjerenjem. To je za mene golemo i zahvalna sam im na tome, – istakla je autorica Smajlović-Muhić.

Promotor Mehmed Pargan je kazao da je knjiga „Ono što ostaje“ djelo koje nama u Bosni i Hercegovini daje pravac u kojem bi autori mogli da idu u godinama koje su pred nama.

– Prije svega, zato što je ova knjiga pokušala i u velikoj mjeri uspjela da zabilježi ono što su ljudi koji su preživjeli genocid u Srebrenici ponijeli kao sjećanje, tugu i traumu. Autorica je kroz ovu knjigu uspjela da objedini izjave 30 žena iz Srebrenice i da prikaže njihov doživljaj genocida i genocidne namjere koja je provedena na regiji Srebrenica, – istakao je Pargan.


Autorica je to činila na dva načina, kroz klasično bilježenje izjava tih žena koje su proživjele Srebrenicu te kroz ispisivanje neobične poezije.

– To je jedan slobodni lomljeni stih koji je bio tako pogodan da pokaže i sposobnost autorice da kroz poeziju iskaže jedno doba i svoju emociju, a s druge strane da pokaže šta se dešavalo u Srebrenici jula 1995. kada su agresori i zločinci ubijali hiljade nevinih ljudi. Autorica je kroz poeziju i prozu uspjela da prikaže Srebrenicu na način kako to ona umije, na način kako je danas nužno i potrebno. Mnogi će reći da je to jednostavan način kako je to ona uradila, međutim treba poći od toga da je najteže praviti jednostavne stvari, a autorica je u tome uspjela, – rekao je Pargan.