Nakon višemjesečnog rada na tekstu rezolucije, Generalna skupština Ujedinjenih nacija 23. maja 2024., izglasala je rezoluciju o srpskom genocidu nad Bošnjacima u Srebrenici. Pored ostaloga, rezolucijom je 11. juli proglašen međunarodnim danom sjećanja na genocid u Srebrenici i već je uvršten na kalendaru UN-a. Također od velike važnosti jeste da rezolucijom, pored ostaloga, “Bezrezervno se osuđuje svako poricanje genocida u Srebrenici te poziva države članice da sačuvaju utvrđene činjenice uključujući i kroz obrazovne sisteme…” Ove historijske odluke su od višestruke koristi za žrtve genocida, Srebrenicu, Bosnu i Hercegovinu, Balkan, a to će uopće biti prepoznato u daljoj budućnosti čovječanstva. Mišljenja smo, upravo Ujedinjene nacije su trebali odavno izglasati jednu ovakvu rezoluciju, kojom “bezrezervno se osuđuje svako poricanje genocida u Srebrenici”, posebno kada dolazi iz vrha srpskih vlasti, države Srbije, zatim bosansko-hercegovačkog manjeg entiteta koji je nastao na genocidu, a čiji se izvođači zločina veličaju. Glorifikacija zločina i zločinaca je kontinuirana i u vrhu Srpske pravoslavne crkve koji uopće ne pokazuju bilo kakvo sažaljenje prema žrtvama genocida i njihovim porodicima koji konstantno trpe uvrede, prijetnje, čak i nastavkom genocida.

Pravda je spora ali i dostižna –, stara je ali istinita krilatica. Upravo svjedoče brojne presude internacionalnih sudova za genocid, udruženi zločinački poduhvat, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu 1992–1995.


Upravo sada izglasavanje rezolucije o srpskom genocidu nad Bošnjacima u Srebrenici ima planetarnu važnost. Njenu vrijednost civilizirani svijet već sada prepoznaje, pa valjda, po logici i glasa za univerzalnu vrijednost. Njena važnost je prije svega, što se podržava istina. Zatiru se laži u korjenu i onemogućava promoviranje laži. Dok oni koji su još uvijek dio genocidne politike, koji drže narod u zabludi i na strani su neistine, necivilizacijski se protive se istini i rezoluciji.
Ovom rezolucijom date su mrve satisfakcije preživjelim žrtvama genocida i istrijebljenim sa svojih ognjišta. S druge strane, rezolucija bi trebala biti od veće koristi Srbiji, establišmentu manjeg bosansko-hercegovačkog entiteta, odnosno državnom i paradržavnom sistemu koji su kreirali plan agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocid Bošnjacima. Taj sistem je osuđen i ključni čelnici su osuđeni ratni zločinci. Oni samo mogu biti zločinci i ništa drugo! O tome Srpske javne ličnosti trebaju jasno da govore svome narodu, a ne da ih izluđuju da su genocidan narod.
Osim toga ova rezolucija treba da pročisti javni prostor Bosne i Hercegovine, kao i cijelog regiona, posebno od negatora genocida i da bude od velike koristi srpskim budućim naraštajima, da jednom već naprave prvi korak izlaska iz tame, umjesto što negiraju genocid, a čime negiraju istinu i pravdu, sebe i one koji ih slijede i dalje ostavljaju u zabludi.

Genocid koji je presuđen sudovima a počinjen od strane vojske i policije paradržavne tvorevine unutar međunarodno priznate države Bosne i Hercegovine, u dobroj mjeri je skrenuo pažnju kako međunarodne zajednice, tako i javnosti Bosni i Hercegovini i cijelog regiona koji dobro znaju o obimu genocida u Srebrenici ali i drugim krajevima naše države. Upravo, fokus na presuđeni genocid u Srebrenici ne smije nas odvesti u zaborav o ratnim zločinima genocida u Prijedoru, Višegradu, Foči…, najzad cijelom Podrinju, Ključu, Sanskom Mostu, Brčkom, Sarajevu, Mostaru... Zub vremena je učinio da mediji, političari, patrioti pa čak i žrtve genocida upotrijebljavaju pogrešnu terminologiju o događajima u Bosni.

Da budemo jasni, u Bosni se nije ‘desio’ rat. Niti je to neki ‘bosanski rat’ ili ‘bosanski genocid’, kako ga često okarakteriziraju međunarodni, pa i domaći mediji i zvaničnici. Na Bosnu i Hercegovinu je izvršena dobro planirana agresija i u Srebrenici je planski izvršen genocid nad Bošnjacima. Jasno treba reći, to je planirano u vhu državnog sistema Srbije na čelu sa zločincem Miloševićem i paradržavnom sistemu Rs na čelu sa zločincem Karadžićem, iz toga zločinačkog sistema je naređeno da se izvrši genocid nad Bošnjacima. Zato, to nije bio bosanski rat, nego rat protiv države Bosne i Hercegovine, bošnjačkog naroda i svih drugih građana Bosne i Hercegovine koji je doživljavaju jedinom domovinom.

Ko je izvršio genocid nad Bošnjacima?
Genocid je izvršila vojska i policija paradržavne tvorevine Rs, dakako i Srbije jer je ona ta koja je gospodarila, ali i slanje logistike i dobrovoljaca, zločinačkih četničkih formacija, koji su udruženo ubijali, silovali, plačkali i etnički očistili istočni dio Bosne i Hercegovine, sjeverozapadni, sjeverni i zapadi dio države. To su presudili internacionalni sudovi UN-a.
Sada bi negatori genocida, poput Vučića, Dodika, Porfirija.., da otvaraju Pandorinu kutiju. Prema obraćanju u UN, Vučić misli, da u toj kutiji imaju samo Srbi kao žrtve iz Prvog ili Drugog svijetskog rata, oni Srbi koji su stradali od nacista i fašista. On zaboravlja da u toj kutiji imaju i četnici koji su tokom istog tog rata klali Bošnjake po Bosni i Sandžaku, Hrvate po Hrvatskoj.
On se umislio, da svijet ne zna i za četnike-fašiste koji su se obrijali na kraju II svjetskog rata, umjesto kokarde stavili zvijezdu petokraku, pa preko noći prozvali sebe antifašistima. On misli da su Bošnjaci zaboravili da u toj kutiji imaju: Foča, Višegrad, Rogatica, Milići, Bratunac, Vlasenica, Zvornik, Bijeljina, Brčko, Han Pijesak, Nevesinje, Prijedor, Sanski Most, Ključ, Mostar, Brčko, Sarajevo... Ti nekad divni, a sad većina od njih uništeni bosanski gradovi i opustošena njihova sela. On misli da se može sakriti 250 hiljada protjeranih iz Podrinja i dvadeset i tri hiljade ubijenih iz tih divnih gradova i sela-, opustošenih tokom agresije na RBiH 1992 - 95; prije počinjenog genocida u Srebrenici. U toj kutiji su logori, silovanja, pljačke, rušenje preko hiljadu džamija i drugih islamskih objekata. U toj Vučićevoj kutiji su masovne grobnice, s namjerom prikirivanja obima zločina, skrivane i premještane su kostiju ubijenih u genocidu u i oko Srebrenici, ali i širom Bosne. Dobro bi bilo da tu kutiju bilo ko otvori. On misli da rezolucija koja je univerzalna vrijednost u svakom pogledu, će dovesti do destabilnosti države Bosne i Hercegovine i do netolerancije među narodima Bosne i Hercegovine. Pokušati destabilizovati državu mogu samo oni koji su destabilizovani, to su oni koji su protiv istine i pravde. A Vučić treba dobro zna, da mi znamo ko su njegovi megafoni velikosrpskog barbarizma.

Dodik je prije skoro dvije decenije osudio genocid nad Bošnjacima u Srebrenici, tražio hapšenje zločinaca Karadžića, Mladića…, ali režim u Beogradu i SPC su ga prisilili da negira genocid, i sada bi da se mirno razdružuje?!

Nakon što je vojska Rs (formirana od strane Srbije i bili na platnom spisku Srbije), etnički očistila gradove i sela, a Daytonski mirovni sporazum to nagradio, on bi da umakne pravdi.
Ova rezolucija vodi Bosnu u Europsku zajednicu i NATO. Tamo joj je i mjesto. Ova rezolucija je izglasana da se širi istina, pravda. Da se onemogućava glorifikacija zločinaca i zločina. Da se u školama prezentuje i izučava istina. Stoga je krajnje vrijeme da političari, ministri obrazovanja i kulture u Bosni što hitnije rade na pripremi programa o izučavanju o genocidu u Srebrenici. Kako bi mogli taj program ponuditi i drugim zemljama koje ne budu imale spreman program. Ne samo političari, nego svi patrioti Bosne trebaju graditi sebi i svom narodu prosperitenu, naprednu državu. Svakom političaru koji voli Bosnu i Hercegovinu i svakom patrioti ma gdje bio, treba da bude jasno, da napredak države treba njihov angažman. A ne prepuštati to kao do sad da za pravdu, rezolucije, i istinu brinu udruženja i nevladine organizacije.

Na dan usvajanja rezolucije o genocidu u Srebrenici mediji, posebno srpski, bili su preplavljeni snimcima iz Ujedinjenih nacija Vučićevog plača i naricanja nad državnom zastavom Srbije.
Da podvučemo, i Vučić je bio i ostao dio velikodržavnog genocidnog sistema. Još uvijek se vrte snimci njegovog trčanja sa puškom iznad Sarajeva, a kaže nedavno da je nosio kišobran a ne pušku. Ne znamo baš da li je među četnicima, sa kojima je u brlozima sazrijevao, radio na popravkama kišrobrana “stare krpim, nove drpim”. Ali ima i onih jasnih snimaka iz vremena genocida sa govornice Skupštine Srbije, kada je prijetio da će ubiti “100 muslimana za jednog Srbina”. Ova rezolucija Vučića je dešifrovala da se u njemu ništa nije promijenilo, da je isti onaj Šešeljev golobradi četnik Vučić koji je balio sa govornice “100 za jednog”, sada oplakuje i bali državnu zastavu Srbije koju su poput njega natopili krvlju nevinih bošnjačkih žrtava genocida i sada grecaju u poniženju.

Nego, nije nam jasno, šta su Vučićeve pristalice slavili nakon usvajanja rezolucije o srpskom genocidu nad Bošnjacima u Srebrenici? Jesu li imali šta slaviti iz Vučićeve bijedne i propale kampanje iz kojih je puštao prijetnje i ratne pokliče? Čak i onih 19 zemalja koje su bile protiv rezolucije, oni koji su se obratili Generalnoj skupštini UN, osim Rusa, jasno su osudili genocid u Srebrenici, naveli su razloge zašto neće glasati za rezoluciju, očigledno da je to politički obračun sa sponzorima, nego sa Srebrenicom.


Nakon što je izglasana rezolucija u četvrtak 23. maja, već je u petak, 24. maja, na zvanični kalendar Ujedinjenih naroda službeno uvršten 11. juli - Međunarodni dan refleksije i sjećanja na genocid u Srebrenici 1995.

O genocidu nad Bošnjacima u Srebrenici izučavat će se u obrazovnim sistemima širom svijeta. I ono što je posebno važno, početkom jula bit će položen kamen temeljac u memorijalnom parku Ujedinjenih nacija, gdje će biti izgrađen memorijal Cvijet Srebrenice koji će za vijeka vjekova svjedočiti o srpskom genocidu nad Bošnjacima.