Najvažnija stvar u životu svakog čovjeka je ispravno poredati svoje prioritete. Onaj kome je na prvom mjestu njegov Tvorac, neće imati mnogo problema sa redoslijedom jer će oni sami zauzeti svoja mjesta. Međutim, tamo gdje ljudi favorizuju svoje strasti i na njih nekontrolisano troše vrijeme, često dolazi do tragičnih situacija sa nesagledivim posljedicama. Prva na udaru je uvijek porodica, odnosno njeni najranjivi članovi, a to su djeca. Nedostatak roditeljske ljubavi u vremenu njihovog odrastanja, manifestuje se na njih raznoliko. Od utučenosti i potištenosti do razuzdanosti i obijesti. Bez ljubavi, komunikacije i izgradnje povjerenja, posebno sa majkama, u svijet odraslih ona ulaze hendikepirana. Ono što im nije pruženo u domu, ono što im nedostaje, često traže na pogrešnim mjestima, u osobama iz svog vanjskog okruženja. Isto tako u nastojanju da budu primijećeni, ne prezaju činiti bilo šta. Najčešće eksponiraju svoju fizičku ekstravagantnost i redovno zastupaju ekstremna mišljenja, suprotna u odnosu na prevladavajuća za sredinu u kojoj žive. Na taj način liječe svoj kompleks odbačenosti. Njihov sukob sa okolinom je zato neminovno bolan. Tako mnogi mladi ljudi plaćaju cijenu onome za što nisu krivi.

Tipičan primjer naprijed napisanog je stradalnik, novinar Muharem Bazdulj. On je žrtva velike književne ambicije svoje majke, liječnice i spisateljice, Nure Hubijar Bazdulj, koja, ma koliko bila ubijeđena da to nije tako, pored svog medicinskog službovanja i pisanja mnogih knjiga proze i poezije, nije mogla biti majka. Niko ne kaže da nije voljela svoju djecu, ali njihov odgoj za nju je bio nemoguća misija. Vrijeme je trošila na drugoj strani, a svoju savjest umirivala time što je svom potomku omogućila skoro sve materijalne pogodnosti, a na kraju i akademsko obrazovanje. Pokazalo se da je to bila greška.

Njena strast za pisanjem je nagrađena, njene pjesme i priče su ušle u školske udžbenike, ali je Muharema izgubila. On je, bez roditeljske, posebno majčine ljubavi, postao „intelektualni nesretnik i Nemanjin mali!“ Tako ga je okarakterisao književnik Aleksandar Hemon! Zbog svog dokazanog bezobrazluka i pokušaja oponašanja jalijašluka nekadašnjeg Emira Kusturice, koji je takođe tipična žrtva roditeljske nebrige, u njegovom slučaju prouzrokovane njihovim pretjeranim društveno političkim angažovanjem, „osvetio“ se Sarajevu otišavši iz njega. Teren za taj poduhvat je pripremao godinama izigravajući, u svojim kolumnama, advokata srpskom šovinizmu u Bosni! Kao takav, prihvaćen je objeručke od onih koji koji mrze ovu zemlju i rade na njenom uništenju. Dobio je stan u Beogradu i zaposlen je u svojstvu član uprave, na Radio i televiziji Srbije, što je izuzetno rijetka povlastica. Takođe je i honorarno dobro plaćen za navodni angažman u par nadzornih odbora privrednih organizacija. Velikim novcima je stimulisan za rad na osporavanja historije Bošnjaka i njihove domovine. Nurin sin je u Srbiji odavno postao i javna ličnost koja uveliko otvara društvene manifestacije, kao što su sajmovi knjiga i promocije istih. Prepoznala je srbijanska šovinistička politika u njemu novog Mešu Selimovića, koji će biti njen megafon, a Muharem je, uprkos svome imenu i porijeklu, zauzvrat, postao viđena i uvažena ličnost, što u Bosni nikada nije bio. Fizički veoma prepoznatljiv po dugoj, obavezno umaštenoj kosi, sa licem na kojem dominiraju nesvakodnevni, na srednjevjekovan način zašiljeni brkovi i pokušajem zapuštene brade koja je malo gušća od Šešeljeve, ova podobro ugojena spodoba postala je redovan gost svih državnih srbijanskih medija. A, ni Nura nije gubitnik. Ostvarila je svoj cilj. Njene knjige se doštampavaju, a ona ima i sto dvadeset hiljada prijatelja na fejsbuku koje hrani svakodnevnim fragmentima iz svoga života pa i morbidnim vicevima u kojima Mujo ubija Fatu zato što nije nevina i druge bračne noći! Ovaj vic je ispričala baš u vrijeme dešavanja najveće kampanje za zaštitu žena zbog nasilja koje se provodi nad njima. Zbog svoje gluposti kasnije je doživjela velike neprijatnosti.

Pisale su joj svojevremeno srebreničke majke i molile je da zaštiti od laži njenog Muharema njihove pobijene sinove jer on javno slavi i u svojim kolumnama brani Petera Handkea, negatora genocida, i dočekuje ga slavodobitno zajedno sa svojim uzorom Nemanjom Kusturicom. Gospođa Hubijar im je odgovorila da razumije njihovu bol jer je i ona, tokom agresije u Foči, navodno izgubila majku i dvadeset članova familije. A, zatim je hladno kazala da njenog sina napadaju oni koji mu književno nisu ni do koljena. Pozvala se i na priču u kojoj Isa a.s. (Isus) kaže da na griješnicu prvi baci kamen onaj koji nema nikakvog grijeha. Mudro, nema šta. Tako je i javno potvrdila činjenicu da zna lijepo da piše i sanja, ali da djecu ne zna da odgaja.

Ovaj tekst je motivisan dokumentarnom televizijskom emisijom u kojoj se iz različitih uglova govori o knjizi naslova „Ko je bio Meša Selimović“. U nedostatku činjenica u pomenutoj sesiji, oponent meni, a ne knjizi koju sam pisao, bio je pomenuti Bazdulj. Uporno je ponavljao da ta knjiga nije književno djelo, što niko nije ni rekao. Ona je dokument koji govori istinom! U svom do ogavnosti odvratno arogantnom monologu, pomenuti, koji se uopšte i ne trudi da bar malo prikrije svoju narcisoidnost, reče čak i to da je za njega normalno da umjetnik, književnik, ukrade tuđe djelo. Za sredinu kojoj je on odlučio da pripada to sigurno tako i jeste. Hajdučija je bila i ostala osnovna srpska privredna grana!

Osam godina je prošlo od kako je knjiga naslova „Ko je bio Meša Selimović“ objavljena. Za današnjicu je to dug period, a trajuća i šta više, rastuća aktuelnost koja je prati, sigurna je potvrda njene vrijednosti. Onima koji su planirali čak i genocid i koji još uvijek, na sve načine, pokušavaju sprovesti okupaciju ovih prostora, njen sadržaj, koji bjelodano razotkriva monstruozne dušmanske nakane, ogromna je kost u grlu!

A, Nurina žrtva, njen sin i promašeni, iz svog korijena iščupani čovjek, Muharem Bazdulj, koji u svojoj trenutnoj euforiji ne vidi da ga čeka saudbina toalet papira, možda će nekada shvatiti da je tačna tvrdnja da se laž brani riječima, a istina vremenom!

P.S. Velika je vjerovatnoća da je riječ „bazdi“ (zaudara, smrdi, vonja) korijen iz kojeg je nastalo prezime Bazdulj. Kao da su njegovi preci odavno znali da će se u ovom bratstvu roditi 'bazdulj' i najamnik velikosrpske politike koje će se sa Nemanjom utrkivati ko će bolje da štiti genocidaše i okupatore Bosne!