Kolumne
ISLAMOFOBIJA, NACISTI I GENOCID NAD BOŠNJACIMA
|
|
Autor: Esad Širbegović
Objavljeno: 28. June 2024. 22:06:50
Bez antisemitizma se ubijanje Jevreja ne bi moglo dogoditi (Yad Vashem).
Bez islamofobije ne bi se mogao dogoditi genocid nad Bošnjacima.
Ratni zločinac Radovan Karadžić je sam opisao islamofobičnu motivaciju za genocid u Bosni.
Islamofobija se dalje manifestirala u obliku embarga na oružje i nepoštovanju službene obveze Ujedinjenih Nacija da zaštite Bošnjaka u sigurnosnoj zoni u Srebrenici.
Ta islamofobija i dalje veoma prisutna u i oko Bosne.
Zemlja koja je iznjedrila Adolfa Hitlera i najveće zlo dvadesetog vijeka sada ima glavnog urednika nekada progresivnim novinama, koji tvrdi da je islamofobija ljudsko pravo.
Radi se o bečkom Falter-u i glavnom uredniku Florianu Klenku koji na platformi X tvrdi da je islamofobija ljudsko pravo:
"Blasfemija, karikature Muhammeda, oštra kritika islama, pa čak i "islamofobija" (strah od islama) su ljudska prava - sloboda izražavanja. Onaj ko se bori protiv ove slobode, bori se protiv liberalnih osnovnih prava i time protiv temelja naše ustave."
Kako je moguće da potomci onih koji su istrijebili pripadnike jedne svjetske religije sada sebi daju za pravo da napadaju drugu svjetsku religiju?
Ovo je jasan dokaz neuspjele denacifikacije austrijskog društva. Iako više ne marširaju masovno s podignutim rukama i ne uzvikuju "Heil Hitler," supremacistička srž njihovog svjetonazora ostala je ista. U prošlom stoljeću, ta srž je određene grupe ljudi smatrala Untermenschen, a sada očigledno smatra jednu religiju manje vrijednom.
Ujedinjene Nacije definišu islamofobiju kao:
"Islamofobija je strah, predrasuda i mržnja prema muslimanima koja dovodi do provokacije, neprijateljstva i netolerancije putem prijetnji, uznemiravanja, zlostavljanja, podsticanja i zastrašivanja muslimana i nemuslimana, kako u online tako i u offline svijetu. Motivirana institucionalnim, ideološkim, političkim i vjerskim neprijateljstvom koje prelazi u strukturalni i kulturni rasizam, islamofobija cilja simbole i oznake muslimanskog identiteta.
Ova definicija naglašava vezu između institucionalnih nivoa islamofobije i manifestacija takvih stavova, izazvanih vidljivošću percipiranog muslimanskog identiteta žrtve. Ovaj pristup također tumači islamofobiju kao oblik rasizma, pri čemu se islamska religija, tradicija i kultura smatraju 'prijetnjom' zapadnim vrijednostima."
Međunarodni dan borbe protiv islamofobije obilježava se 15. mar-ta svake godine u 140 zemalja širom svijeta. U tim zemljama jasno je što islamofobija znači. U svom sljedećem postu, nakon što je tvrdio da je islamofobija ljudsko pravo, Klenk iskazuje arogantnu supremacističku srž kristalno jasno i kaže: "I ne: neprijateljstvo prema muslimanima i mržnja prema manjinama nisu ljudska prava."
Klenk smatra da je pametniji od populacije 140 zemalja svijeta i tvrdi da samo on zna pravo značenje termina "islamofobija", dok svi ostali očigledno ne shvataju. Za njega, islamofobija se svodi na strah od islama. Ovaj zaključak donosi analizirajući riječ "islamofobia" - "fobia" i "islam", tumačeći je kao strah od islama.
Po toj sitničavoj i iskrivljenoj logici, antisemitizam bi onda uključivao i Arape, s obzirom da su i oni Semiti. Da je glavni urednik toliki idiot i da je to na primjer izjavio u pogledu antisemitizma sigurno ne bi dugo ostao glavni urednik.
Antisemitizam i islamofobija imaju jasno definisana značenja.
Klenk istovremeno dovodi u pitanje intelektualnu sposobnost muslimana da sami definišu termin za mržnju protiv samih sebe, ne priznajući ga i pokušavajući ga degradirati. To je najsofisticiraniji i najperfidniji oblik islamofobije koji Klenk ovdje demonstrira.
Zanimljivo je da Klenk tvrdi da je islam samo ideja. Ova tvrdnja je zapravo projekcija te nedancifikovane supremacističke srži u intelektualnom i emocionalnom prostoru Austrije, koja nije u stanju ili namjerno ne želi razlikovati religiju od ideologije.
Islam nije ideja nego svjetska religija, ali ovo sto Klenk ispoljava je dio dugogodisnjeg projekta u Austriji da se islam redefinise kao ideologija i da se ne tretira kao ravnopravna religija.
Austrija je 1912. godine službeno priznala islam kao religiju, dajući mu pravni status. Ustav Austrije garantuje slobodu vjeroispovijesti i zabranjuje diskriminaciju na osnovu religije, što omogućava suživot različitih vjerskih zajednica, uključujući islam. Islam je uživao status jednakopravne religije sve do 2015. godine, kada je došlo do promjene zakona o islamu.
Novi zakon degradira muslimanske građane na status građana drugog reda, stavljajući ih pod opštu sumnju i postiče nepovjerenje i diskriminaciju. Diskriminira Islamsku Zajednicu u odnosu na druge vjerske zajednice i nepropisno se miješa u njihove unutarnje poslove, oduzimajući muslimanskim građanima njihova prava.
Zakon predviđa stroge propise i ograničenja koja ne postoje za druge vjerske zajednice, poput zabrane financiranja iz inostranstva i državne kontrole nad obukom imama. Na primjer, bosansku džamiju je nemoguće graditi od donacija iz Bosne, dok se crkve mogu graditi s donacijama iz Bosne. Vjeronauku smiju predavati samo predavači iste vjere; na primjer, protestantima ne može predavati ateista ili katolik, već mora biti protestant. To nije slučaj kod muslimana u Austriji po novom zakonu.
Čak je i Austrijska protestantska crkva, među ostalima, izrazila protest protiv novog zakona o islamu, ocjenjujući ga kao diskriminirajući. Novi zakon podsjeća na Nirnberške zakone, koji su, poput ovog, bili usmjereni samo na određenu grupu ljudi.
Austrijska Islamska Zajednica (IGGÖ) nije se usprotivila niti je okarakterisala ovaj zakon kao diskriminirajući, time implicitno prihvatajući status građana drugog reda ne samo za sebe, već i za sve muslimane u Austriji. Svojim neprotivljenjem implicitno su prihvatili da zakoni koji se odnose na sve ostale ne vrijede za muslimane i da neki zakoni vrijede samo za muslimane kao na primjer zabrana burke.
Zabrana burke je zakon koji cilja samo jednu vjersku grupu. Ovaj zakon kriminaliziramuslimanke.
Zvanično se zakon zove zabrana vela na javnim mjestima i zabranjuje sve oblike velova. Međutim, Klovnovi su se uznemirili i protestirali i postigli da bude izuzeti iz tog zakona. Klovnovi imaju više prava u Austriji od muslimanki.
Bez islamofobije ne bi se mogao dogoditi genocid nad Bošnjacima.
Ratni zločinac Radovan Karadžić je sam opisao islamofobičnu motivaciju za genocid u Bosni.
Islamofobija se dalje manifestirala u obliku embarga na oružje i nepoštovanju službene obveze Ujedinjenih Nacija da zaštite Bošnjaka u sigurnosnoj zoni u Srebrenici.
Ta islamofobija i dalje veoma prisutna u i oko Bosne.
Zemlja koja je iznjedrila Adolfa Hitlera i najveće zlo dvadesetog vijeka sada ima glavnog urednika nekada progresivnim novinama, koji tvrdi da je islamofobija ljudsko pravo.
Radi se o bečkom Falter-u i glavnom uredniku Florianu Klenku koji na platformi X tvrdi da je islamofobija ljudsko pravo:
"Blasfemija, karikature Muhammeda, oštra kritika islama, pa čak i "islamofobija" (strah od islama) su ljudska prava - sloboda izražavanja. Onaj ko se bori protiv ove slobode, bori se protiv liberalnih osnovnih prava i time protiv temelja naše ustave."
 |
Kako je moguće da potomci onih koji su istrijebili pripadnike jedne svjetske religije sada sebi daju za pravo da napadaju drugu svjetsku religiju?
Ovo je jasan dokaz neuspjele denacifikacije austrijskog društva. Iako više ne marširaju masovno s podignutim rukama i ne uzvikuju "Heil Hitler," supremacistička srž njihovog svjetonazora ostala je ista. U prošlom stoljeću, ta srž je određene grupe ljudi smatrala Untermenschen, a sada očigledno smatra jednu religiju manje vrijednom.
Ujedinjene Nacije definišu islamofobiju kao:
"Islamofobija je strah, predrasuda i mržnja prema muslimanima koja dovodi do provokacije, neprijateljstva i netolerancije putem prijetnji, uznemiravanja, zlostavljanja, podsticanja i zastrašivanja muslimana i nemuslimana, kako u online tako i u offline svijetu. Motivirana institucionalnim, ideološkim, političkim i vjerskim neprijateljstvom koje prelazi u strukturalni i kulturni rasizam, islamofobija cilja simbole i oznake muslimanskog identiteta.
Ova definicija naglašava vezu između institucionalnih nivoa islamofobije i manifestacija takvih stavova, izazvanih vidljivošću percipiranog muslimanskog identiteta žrtve. Ovaj pristup također tumači islamofobiju kao oblik rasizma, pri čemu se islamska religija, tradicija i kultura smatraju 'prijetnjom' zapadnim vrijednostima."
Međunarodni dan borbe protiv islamofobije obilježava se 15. mar-ta svake godine u 140 zemalja širom svijeta. U tim zemljama jasno je što islamofobija znači. U svom sljedećem postu, nakon što je tvrdio da je islamofobija ljudsko pravo, Klenk iskazuje arogantnu supremacističku srž kristalno jasno i kaže: "I ne: neprijateljstvo prema muslimanima i mržnja prema manjinama nisu ljudska prava."
 |
Klenk smatra da je pametniji od populacije 140 zemalja svijeta i tvrdi da samo on zna pravo značenje termina "islamofobija", dok svi ostali očigledno ne shvataju. Za njega, islamofobija se svodi na strah od islama. Ovaj zaključak donosi analizirajući riječ "islamofobia" - "fobia" i "islam", tumačeći je kao strah od islama.
Po toj sitničavoj i iskrivljenoj logici, antisemitizam bi onda uključivao i Arape, s obzirom da su i oni Semiti. Da je glavni urednik toliki idiot i da je to na primjer izjavio u pogledu antisemitizma sigurno ne bi dugo ostao glavni urednik.
Antisemitizam i islamofobija imaju jasno definisana značenja.
Klenk istovremeno dovodi u pitanje intelektualnu sposobnost muslimana da sami definišu termin za mržnju protiv samih sebe, ne priznajući ga i pokušavajući ga degradirati. To je najsofisticiraniji i najperfidniji oblik islamofobije koji Klenk ovdje demonstrira.
Zanimljivo je da Klenk tvrdi da je islam samo ideja. Ova tvrdnja je zapravo projekcija te nedancifikovane supremacističke srži u intelektualnom i emocionalnom prostoru Austrije, koja nije u stanju ili namjerno ne želi razlikovati religiju od ideologije.
 |
Islam nije ideja nego svjetska religija, ali ovo sto Klenk ispoljava je dio dugogodisnjeg projekta u Austriji da se islam redefinise kao ideologija i da se ne tretira kao ravnopravna religija.
Austrija je 1912. godine službeno priznala islam kao religiju, dajući mu pravni status. Ustav Austrije garantuje slobodu vjeroispovijesti i zabranjuje diskriminaciju na osnovu religije, što omogućava suživot različitih vjerskih zajednica, uključujući islam. Islam je uživao status jednakopravne religije sve do 2015. godine, kada je došlo do promjene zakona o islamu.
Novi zakon degradira muslimanske građane na status građana drugog reda, stavljajući ih pod opštu sumnju i postiče nepovjerenje i diskriminaciju. Diskriminira Islamsku Zajednicu u odnosu na druge vjerske zajednice i nepropisno se miješa u njihove unutarnje poslove, oduzimajući muslimanskim građanima njihova prava.
Zakon predviđa stroge propise i ograničenja koja ne postoje za druge vjerske zajednice, poput zabrane financiranja iz inostranstva i državne kontrole nad obukom imama. Na primjer, bosansku džamiju je nemoguće graditi od donacija iz Bosne, dok se crkve mogu graditi s donacijama iz Bosne. Vjeronauku smiju predavati samo predavači iste vjere; na primjer, protestantima ne može predavati ateista ili katolik, već mora biti protestant. To nije slučaj kod muslimana u Austriji po novom zakonu.
Čak je i Austrijska protestantska crkva, među ostalima, izrazila protest protiv novog zakona o islamu, ocjenjujući ga kao diskriminirajući. Novi zakon podsjeća na Nirnberške zakone, koji su, poput ovog, bili usmjereni samo na određenu grupu ljudi.
Austrijska Islamska Zajednica (IGGÖ) nije se usprotivila niti je okarakterisala ovaj zakon kao diskriminirajući, time implicitno prihvatajući status građana drugog reda ne samo za sebe, već i za sve muslimane u Austriji. Svojim neprotivljenjem implicitno su prihvatili da zakoni koji se odnose na sve ostale ne vrijede za muslimane i da neki zakoni vrijede samo za muslimane kao na primjer zabrana burke.
Zabrana burke je zakon koji cilja samo jednu vjersku grupu. Ovaj zakon kriminaliziramuslimanke.
 |
Zvanično se zakon zove zabrana vela na javnim mjestima i zabranjuje sve oblike velova. Međutim, Klovnovi su se uznemirili i protestirali i postigli da bude izuzeti iz tog zakona. Klovnovi imaju više prava u Austriji od muslimanki.
