Kolumne
FB
VOLJA ZA SMISLOM POVODOM DANA DRŽAVNOSTI BOSANSKE DRŽAVE – REPUBLIKE
|
|
Autor: Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012)
Objavljeno: 25. November 2024. 14:11:43
Dragi moji,
Ma gdje bili – Bošnjaci/Bosanci čestitam vam 25. novembar, Dan državnosti bosanske države – Republike.
Bosanski vitezovi – košarkaši su nam jučer (24.11.2024) u sarajevskoj Skenderiji donijeli najljepši dâr ikada povodom 25. novembra dana bosanske državnosti. Donijeli su nam epsku pobjedu u košarci protiv susjeda, kojeg cijenimo kao prijatelja, ali i prkosimo mu kao rivalu u viteškom natjecanju u fer sportu.
Nikad kao sinoć nisam se tako snažno i tako ponosno osjećao hem Bošnjak hem Bosanac. Bošnjak - zato što je to moja etnička krv – moj ethnos, a Bosanac - zato što je to moje tlo – bosanska zemlja. Sinoć se u Skenderiji na djelu pomiješala različita krv - ethnosa sa jednim te istim tlom – bosanskom zemljom – državom - Republikom uoči njene rođendanske reinkarnacije u Mrkonjić Gradu iz duha i duše bosanske kraljevine.
Nije svaki Bosanac Bošnjak, ali je svaki Bošnjak Bosanac. Sinoć su nam baš ti bosanski vitezovi pokazali svoje epsko državotvorno bosanstvo, koje je pokazalo i dokazalo žarku volju za smislom, a to je pobjeda u patriotskom jedinstvu i slava jedinstva u državotvornoj svijesti.
Iako smo im naizgled, pa i stvarno, izgledali nerealni u našem uvjerenju da ćemo ne samo preživjeti, već i pobijediti – vojno, moralno i pravno - agresiju i genocid, stranci su mnogo više slušali nas i slijedili naša uputstva za bošnjačko/bosansko pitanje u ratu i miru, nego što smo mi slušali njih i slijedili njihove direktive.
Bilo je to tako poduga i u post-ratno doba. Mi smo – bošnjačko/bosanski političari i duhovno-moralni uzori od riječi i obraza vodili strance kroz trnovitu Bosnu, jer smo imali kredit i kredibilitet kod njih. Nakon Daytona, svi zapadni ili europski političari bi prvo dolazili u Sarajevo da čuju šta mi politički i moralno mislimo pa bi onda obilazili u glavne gradove naših susjeda da im prenesu naše političke i moralne stavove kao svoje.
Nije važno iz kojih razloga su oni to činili – iz razloga stida, grižnje savjesti ili političkog oportunizma u odnosu na političku i moralnu sramotu Europe, već je bilo važno da Sarajevo vodi procese u svom post-ratnom oporavku. Mnogi – od nas – nisu bili ni svjesni te političke i moralne prednosti u to doba, ali su neki bili svjesni i djelovali su na način da što duže zadrže tu dominantnu političku i moralnu nadmoć u odnosu na naše agresivne i nezasićene susjede u zajedničkom poduhvatu podjele Bosne. Naravno, između Srbije – Miloševića i Hrvatske – Tuđmana.
Ta svjesna i savjesna politička i moralna manjina u Bošnjaka/Bosanaca iako je imala i još uvijek ima volju za smislom, ima i ona obraz za ugled, ali je, nažalost u međuvremenu, izgubila političku i moralnu snagu, pa je njena „volja za smislom“ nejaka, a njen „obraz za ugled“ je pogažen od „većine“ onih Bošnjaka/Bosanaca u političkom i moralnom spektru. Oni više ne vode politiku stranaca – međunarodne zajednice u korist bosanske države, već su vođeni od strane stranaca – međunarodne zajednice, koja je očito iznenađena da su im se nekada odgovorni, hrabri, pametni i dalekovidni Bošnjaci/Bosanci tako lahko i ponizno predali i prepustili svoju post-genocidnu sudbinu domaćim i međunarodnim mediokritetima, koji nemaju ni dušu ni srce za multietničku bosansku sudbinu.
Možda će sinoćnja pobjeda bošnjačko/bosanskih vitezova u košarci proizvesti kod Bošnjaka/Bosanaca „promjenu paradigme“ („a paradigm shift“). Riječ je o velikoj promjeni u načinu na koji ljudi razmišljaju i obavljaju stvari koja mijenja i zamjenjuje prethodnu paradigmu. To je fundamentalna promjena u osnovnim konceptima, posebno političkom i moralnom. Do promjene paradigme može doći zbog gomilanja anomalija ili dokaza koji osporavaju status quo, ili zbog neke revolucionarne inovacije ili otkrića. To je velika stvar jer to znači da mijenjamo način na koji radimo stvari.
Imam na umu ovdje „promjenu paradigme“, koja se dogodila Nijemcima nakon Drugog svjetskog rata kada su pobijedili Mađarsku u Budimpešti 3:2 nakon 0:2 u prvom poluvremenu. Ta pobjeda u fudbalu podigla je moral njemačkoj naciji, koje umnogome utjecao da Njemačka postane jedna od najuspješnijih i najrazvijenijih nacija u Europi.
Mogu li Bošnjače/Bosanci nakon epske pobjede u košarki doživjeti svoju vlastitu „promjenu paradigme“ poput Nijemaca?
Mislim da mogu ako primjene načelo Franklove „volje za smislom“ bosanskih vitezova umjesto Frojdove „volje za užitkom“ sebičnih hedonista.
Moji Bošnjaci/Bosanci,
Mijenjamo se tako da mi vodimo njih – strance u korist Bosne, a ne da oni vode nas na štetu Bosne!
SRETAN VAM DAN DRŽAVNOSTI!
Ma gdje bili – Bošnjaci/Bosanci čestitam vam 25. novembar, Dan državnosti bosanske države – Republike.
Bosanski vitezovi – košarkaši su nam jučer (24.11.2024) u sarajevskoj Skenderiji donijeli najljepši dâr ikada povodom 25. novembra dana bosanske državnosti. Donijeli su nam epsku pobjedu u košarci protiv susjeda, kojeg cijenimo kao prijatelja, ali i prkosimo mu kao rivalu u viteškom natjecanju u fer sportu.
Nikad kao sinoć nisam se tako snažno i tako ponosno osjećao hem Bošnjak hem Bosanac. Bošnjak - zato što je to moja etnička krv – moj ethnos, a Bosanac - zato što je to moje tlo – bosanska zemlja. Sinoć se u Skenderiji na djelu pomiješala različita krv - ethnosa sa jednim te istim tlom – bosanskom zemljom – državom - Republikom uoči njene rođendanske reinkarnacije u Mrkonjić Gradu iz duha i duše bosanske kraljevine.
Nije svaki Bosanac Bošnjak, ali je svaki Bošnjak Bosanac. Sinoć su nam baš ti bosanski vitezovi pokazali svoje epsko državotvorno bosanstvo, koje je pokazalo i dokazalo žarku volju za smislom, a to je pobjeda u patriotskom jedinstvu i slava jedinstva u državotvornoj svijesti.
Iako smo im naizgled, pa i stvarno, izgledali nerealni u našem uvjerenju da ćemo ne samo preživjeti, već i pobijediti – vojno, moralno i pravno - agresiju i genocid, stranci su mnogo više slušali nas i slijedili naša uputstva za bošnjačko/bosansko pitanje u ratu i miru, nego što smo mi slušali njih i slijedili njihove direktive.
 Bosanski vitezovi – košarkaši su nam jučer (24.11.2024) u sarajevskoj Skenderiji donijeli najljepši dâr ikada povodom 25. novembra dana bosanske državnosti. |
Bilo je to tako poduga i u post-ratno doba. Mi smo – bošnjačko/bosanski političari i duhovno-moralni uzori od riječi i obraza vodili strance kroz trnovitu Bosnu, jer smo imali kredit i kredibilitet kod njih. Nakon Daytona, svi zapadni ili europski političari bi prvo dolazili u Sarajevo da čuju šta mi politički i moralno mislimo pa bi onda obilazili u glavne gradove naših susjeda da im prenesu naše političke i moralne stavove kao svoje.
Nije važno iz kojih razloga su oni to činili – iz razloga stida, grižnje savjesti ili političkog oportunizma u odnosu na političku i moralnu sramotu Europe, već je bilo važno da Sarajevo vodi procese u svom post-ratnom oporavku. Mnogi – od nas – nisu bili ni svjesni te političke i moralne prednosti u to doba, ali su neki bili svjesni i djelovali su na način da što duže zadrže tu dominantnu političku i moralnu nadmoć u odnosu na naše agresivne i nezasićene susjede u zajedničkom poduhvatu podjele Bosne. Naravno, između Srbije – Miloševića i Hrvatske – Tuđmana.
Ta svjesna i savjesna politička i moralna manjina u Bošnjaka/Bosanaca iako je imala i još uvijek ima volju za smislom, ima i ona obraz za ugled, ali je, nažalost u međuvremenu, izgubila političku i moralnu snagu, pa je njena „volja za smislom“ nejaka, a njen „obraz za ugled“ je pogažen od „većine“ onih Bošnjaka/Bosanaca u političkom i moralnom spektru. Oni više ne vode politiku stranaca – međunarodne zajednice u korist bosanske države, već su vođeni od strane stranaca – međunarodne zajednice, koja je očito iznenađena da su im se nekada odgovorni, hrabri, pametni i dalekovidni Bošnjaci/Bosanci tako lahko i ponizno predali i prepustili svoju post-genocidnu sudbinu domaćim i međunarodnim mediokritetima, koji nemaju ni dušu ni srce za multietničku bosansku sudbinu.
Možda će sinoćnja pobjeda bošnjačko/bosanskih vitezova u košarci proizvesti kod Bošnjaka/Bosanaca „promjenu paradigme“ („a paradigm shift“). Riječ je o velikoj promjeni u načinu na koji ljudi razmišljaju i obavljaju stvari koja mijenja i zamjenjuje prethodnu paradigmu. To je fundamentalna promjena u osnovnim konceptima, posebno političkom i moralnom. Do promjene paradigme može doći zbog gomilanja anomalija ili dokaza koji osporavaju status quo, ili zbog neke revolucionarne inovacije ili otkrića. To je velika stvar jer to znači da mijenjamo način na koji radimo stvari.
Imam na umu ovdje „promjenu paradigme“, koja se dogodila Nijemcima nakon Drugog svjetskog rata kada su pobijedili Mađarsku u Budimpešti 3:2 nakon 0:2 u prvom poluvremenu. Ta pobjeda u fudbalu podigla je moral njemačkoj naciji, koje umnogome utjecao da Njemačka postane jedna od najuspješnijih i najrazvijenijih nacija u Europi.
Mogu li Bošnjače/Bosanci nakon epske pobjede u košarki doživjeti svoju vlastitu „promjenu paradigme“ poput Nijemaca?
Mislim da mogu ako primjene načelo Franklove „volje za smislom“ bosanskih vitezova umjesto Frojdove „volje za užitkom“ sebičnih hedonista.
Moji Bošnjaci/Bosanci,
Mijenjamo se tako da mi vodimo njih – strance u korist Bosne, a ne da oni vode nas na štetu Bosne!
SRETAN VAM DAN DRŽAVNOSTI!
