Ako niste čitali knjigu War (Rat) američkog spisatelja Boba Woodwarda onda to svakako učinite. Odlično obaviješteni Woodward koji je sa Carlom Bernsteinom glavni junak afere Watergate, a koja je došla glave američkog predsjednika Richarda Nixona 1974. godine, otkriva nam najnovije pikanterije sa recentne američke scene. On vješto seceira odnose na relaciji još uvijek aktuelnog američkog predsjednika Joe Bidena i nervoznog jastreba, nekadašnjeg predsjednika Donalda Trumpu, koji je izabran na posljednjim izborima za novog predsjednika SAD. Knjiga na koju vas upućujem prati, između ostalog, odnose između Bidena i Natanyahua gdje se jasno prepoznaju napeti odnosi između njih dvojice. Samo jedna rečenica iz knjige Woodwarda o tome dovoljno svjedoči kada je navodno Biden rekao: „Kurvin sin Bibi (nadimak Nedanyahua) stvarno je loš tip, uistinu je jebeno loš tip“. Ova iskrena ocjena Bidena izrečena o Netanyahuu svakako ne prikazuje generalni stav američke politike prema ratu u Gazi i Libanu već nudi samo mišljenje prvog čovjeka Amerike o „prvaku“ Izraela izrečeno u trenutku ljutnje američkog predsjednika, koji je poznat po svojoj izjavi „da ne morate biti Židov da biste bili cionista“. Biden otvoreno za sebe kaže: „Ja sam cionista!“ Ovo ipak nije bilo dovoljno uvjerljivo izraelskim tumačima američke politike, prije svega Netanyahuu, iako je sastav predsjedničkog kabineta apsolutno „židovski“, što nikako ne odgovara zastupljenosti Židova u amaeričkom društvu koji čine 2,2 % stanovništva najvažnije zemlje svijeta. Najprije, desna ruka predsjednika Bidena je Antony Blinken, koji potiče iz jevrejske porodice. U posljednjem bliskoistočnom sporu se pokazao kao neučinkovita figura koji je istina „letao“ između arapskih prijestolnica i Tel Aviva, ali bez opipljivih rezultata. Za njega i za Bidena izraelski mediji su ranije tvrdili da gaje “doživotnu podršku“ Izraelu i njegovoj sigurnosti. Američka administracija uopće nije znala kako izaći na kraj sa izraelskim genocidom. Odavala je utisak kao da se bori za mir ali u isto vrijeme Izraelu je stizalo američko naoružanje koje je onda upotrebljavano protiv Palestinaca u Gazi. Dok su se tako „borili“ za mir Amerikanci su u isto vrijeme poslali ekonomsku i vojnu pomoć vrijednu 260 milijardi dolara za naoružanje i obećali dodatnu opremu, rakete protivvazdušne odbrane, navođene bombe i municiju.

Američki Židovi preplavili administraciju
„Židovskih“ korijena je i Avril Haines, direktorica Nacionalne obavještajne službe koju je „The Jerusalem Post“ označio 2021. kao jednu od najuticajnijih Jevreja. Zanimljivo da je Haines prva žena na čelu obavještajne zajednice. Tu je i državni tužilac Merrick Garland, koji će se ispostaviti kao jedno od Bidenovih razočarenja. Pa Janet Yellen, američka državna sekretarka za finansije, koja se hvalila da Amerika „stoji uz Izrael“. Ona me likom odsjeća na pokojnu izraelsku premijerku Goldu Meir, ženu koja je „muškobanjato“ vodila Izrael u ratu sa svojim susjedima polovinom šezdesetih godina. Pa, Alejandro Mayorkas, koji obavlja dužnost ministra nacionalne sigurnosti, koji je revnosno davao podršku Izraelu još dok je služio u Obaminoj administraciji... Ovo su ključna proizraelska imena. „Pretres“ Bijele kuće govori o još dubljoj povezanosti SAD i Izraela, počev od šefa osoblja do pomoćnikâ državnih ministara, dakle ljudi koji kreiraju američku politiku. Prethodna administracija koja uskoro „odlazi“ u političku panziju, vodila je američki brod koji se pokazao u bliskoističnoj krizi kao „bušan“ i skoro neučinkovit. Jer, izraelski političari, a prije svih Netanyahu, nisu marili za američki „dignuti prst“ (upozorenje da rade u skladu sa američkom geostrategijom), u pokušaju spriječavanja eskalacije borbi na Bliskom istoku. Najčešće su se u vojne aktivnosti upuštali bez znanja Amerikanaca, o čemu svjedoči ubistvo lidera Hezbollaha Hasana Nasrullaha, za koje je američki ministar odbrane Lloyd Austin saznavao „iz novina“ pošto su se izraelski zrakoplovi vratili sa izvršenja zadataka. Nedovoljna čvrsta politika prema Izraelu pretvorila je „slugu u gospodara“, a u širem kontektu je „udaljavala“ izraelsku vladu od predsjednika Bidena, iako su Amerikanci i pored toga nastavljali da za potrebe izraelske armije izdvajaju velike pare. Takva Bidenova politika koja nije imala konzistentan stav (koja je uz sve zamjerke podržavala Izrael a kroz shuttle diplomatuju „radila“ u pravcu „mira“) dovela je do gubitka podrške Bidenu bez obzira na prožidovski sastav američkog kabineta. Biden je dobro procijenio Netanyahua kao lažljivca koji je zainteresiran prije svega za svoj politički opstanak. Suočen sa Bidenovim promišljanjem o njemu kao političkom prevarantu, Netanyahu je radije kao svog partnera odabrao Donada Trumpa. Republikanac je u prethodnom mandatu donio Izraelu nemjerljivu pomoć, jer je kroz Abrahamove sporazume „umrtvio“ arapske nenarodne režime i tako otupio palestinsku oštricu, o čemu će biti riječi narednih dana. Zbog toga su Židovi masovno glasali na predsjedničkim izborima za Trumpa, a zanimljivo je da su mu i muslimani SAD također dali podršku, iako od njega ne mogu očekivati ništa dobrog, što se čini na prvi pogled šokantnim. Tako je Biden izgubio podršku i jevreja i američkih muslimana koji stoje jedni nasuprot drugih. Moguće je razumjeti takav odnos muslimana jer je ta zajednica u SAD shvatila da se ovdje uopće ne radi o radikalno drugačijem gledištu nove američke administracije. Jer, politika SAD ostat će, to se zna, prožidovska, možda još očiglednije nego ranije. Ali to je bila u neku ruku osveta muslimanskog glasačkog tijela koje je htjelo poručiti odlazećoj Bidenovoj administraciji o kratkovidosti njene politike prema muslimanima. Bidenova politika tako je kažnjena muslimanskim protivljenjem, makar i u korist njihove vlastite štete.