Hodža je vjerska ličnost koja poziva ljude da vjeruju u jednog Boga, poziva na dobro i odvraća od zla, upozorava, svjedoči i donosi radosne vijesti.

Neprihvatljivo je da hodži pripada samo džamija, dok sekularistima pripada sve ostalo: škola, univerzitet, skupština, sud, radio, televizija, štampa, pozorište, kino, tržnica, ulica – jednom riječju, čitav život.

Ovakvo razdvajanje je islamski neutemeljeno, jer islam ne poznaje podjelu na duhovno i svjetovno. Hodža treba biti prisutan svuda gdje se oblikuje pojedinac i društvo, jer njegova misija nije ograničena samo na džamiju već obuhvata svaki segment života u kojem se kroje sudbine, oblikuju vrijednosti i usmjerava zajednica.

Država nastaje iz društva, a hodža je njegov integralni dio, sa specifičnom ulogom da bude korektiv, kako društva tako i politike. Neprihvatljivo je isključiti hodžu iz domena društvenih tokova od kojih ovisi opstanak pojedinca i cjelokupne zajednice.

Hodža ima obavezu pratiti dešavanja u državi i ukazivati na ono što državu čini jakom, stabilnom i sigurnom. Onoliko koliko je podržava u dobru, toliko treba da je štiti od svega što je zlo.

Hodža, kada govori o politici, nije, kao što modernisti, sekularisti ili materijalisti tvrde, zlo za politiku niti zlo za vjeru. Naprotiv, njegova uloga u politici je da upućuje na dobro, ukazuje na istinu i pravi put te čuva zajednicu od zablude i grijeha. Islam ne poznaje razdvajanje vjere i politike, jer vjera nije samo individualni čin već i kolektivna odgovornost.

Hodža time postaje savjest društva i države, onaj koji opominje, podučava i štiti temeljne vrijednosti zajednice, bez kojih ni država ni društvo ne mogu opstati.

Razlika između hodže i političara ogleda se u samoj suštini njihove misije.
Hodža iskonski brine za pojedinca, društvo i zajednicu, vodeći se uzvišenim ciljevima, a ne prolaznim ovosvjetskim interesima. Njegova briga je duhovna i moralna, usmjerena ka unapređenju ljudske duše, očuvanju pravde i izgradnji zdravog društva, dok bi tako trebalo biti i u političkom djelovanju. Međutim, svjesni smo da nas ima raznih – kako među hodžama, tako i među političarima.

Nažalost, otpor prema hodžama često dolazi upravo iz krugova onih koji su zloupotrijebili oba poziva – i hodžinski i politički. Takvi pojedinci, svjesno ili nesvjesno, nastoje ograničiti djelovanje hodže na zidove džamije, kako bi očistili prostor za svoje lične interese. No, islam jasno uči da je hodžina odgovornost dalekosežna, obuhvatajući ne samo duhovni život, već i svaki segment društvenih i političkih procesa.

Hodža kada govori o politici, ne bavi se manipulacijom niti političkom trgovinom. Naprotiv, on ukazuje na uzvišene ciljeve života: spoznaju Boga, jačanje porodice, uspostavljanje pravde, solidarnost u zajednici i odgovornu vlast. Njegove riječi oplemenjuju i podsjećaju političare na njihovu dužnost prema narodu, odvraćajući ih od nepravde, pronevjera i zloupotrebe položaja.

Hodža ne može i ne smije šutjeti pred nepravdom, jer šutnja u takvim trenucima postaje znak odobravanja.

Apelujem na državu i društvo da prepoznaju važnost vjerske etike u političkom djelovanju. Vjerska edukacija političara ne znači miješanje religije i politike, već usađivanje temeljnih moralnih vrijednosti koje sprječavaju prevare, laži i pronevjere. Politika ne smije biti sinonim za licemjerje i kriminal; ona treba biti poziv na odgovornost, pravdu i služenje narodu.

Ovdje se otvara jedno dublje pitanje: ko i u čije ime nastoji odvojiti vjerske poglavare od svakodnevnog života, iako takvo djelovanje nema uporište u principima islama? Na očigled svih nas, druge vjerske zajednice itekako imaju utjecaj na državu i državne procese, iako im to nije kanonski opravdano.

Zašto se upravo islamski vjerski autoriteti suočavaju s pritiscima da se povuku iz javnog i političkog života? Zar nije očigledno da je takav pristup ne samo nepravedan, već i suprotan temeljnim načelima islama, koji obuhvata cjelokupan život – od duhovnog do društvenog i političkog djelovanja?

Vrijeme je da se otvoreno zapitamo o stvarnim motivima i interesima koji stoje iza tih nastojanja, te da branimo pravo svakog vjerskog lidera da bude prisutan tamo gdje se oblikuju sudbine zajednice.

Gospodaru naš, učini naše vjerovanje ispravnim, učini nas svjesnima naših odgovornosti, očisti naša srca od zla i podari nam svijet u kojem istina, pravda i dobrota preovladavaju.