Zamislite da ste Hrvat u Bosni i Hercegovini. Težak posao, reći će vam Dragan Čović. Težak kao bager bez goriva – stoji u mjestu, ali pravi buku. Danas je, u svom antologijskom intervjuu za portal Klix, naš „hrvatski filozof federalizma“, kao i obično, podastro dijagnozu krize u Bosni: kriv je, naravno, političko Sarajevo. Ako niste znali, Bošnjaci su za sve krivi – i za to što Dodik šeta granicama, i što Hercegovina suši, i što u Mostaru ka(h)va poskupi. Ali ne brinite, Dragan ima lijek – zove se 'asimilacija po mjeri HDZ-a'.

U interpretaciji Čovićeve političke Biblije, Dodik je samo reakcija. Ne akcija, ne plan, ne strategija. Ne, ne, on je posljedica „bošnjačkog ponašanja“. Jer, kako kaže naš federalni prorok: sve što Dodik radi posljednjih deset godina, radi da Srbi ne bi doživjeli „sudbinu Hrvata“. Jer, ko bi normalan htio da mu se desi da mu Dragan Čović bude predstavnik?

Kad to pročitate, shvatite da nismo ušli u novu političku krizu – mi smo ušli u novu epizodu Saturnovog kruga. U ovom krugu, zločini se relativiziraju, partneri se biraju po stepenu destrukcije, a demokratija se svodi na sabiranje glasova iz 1993.

U svijetu koji bi imao zdrav razum, izjave ovakvog tipa bile bi predmet satiričnih emisija. U Bosni, nažalost, one su udarne vijesti. I to nije samo loša šala – to je parodija na državu. A Dragan Čović – autentični politički performer hrvatske autističke škole – iznova i iznova demonstrira da pojam političke odgovornosti u njegovom diskursu postoji samo kad treba nekoga drugog okriviti.

Ako je Dodik posljedica, onda je Čović algoritam. Precizno kalibriran da izbaci svaku rečenicu koja Bošnjake prikazuje kao smetnju, Federaciju kao grešku, a samog sebe kao žrtvu. Njegova politička filozofija počinje i završava s "legitimnim predstavljanjem", što u prevodu znači: ako nisam ja, onda niko nije. Demokracija? Samo ako HDZ broji.

A dok se Bošnjaci krive što su preživjeli, Srbi što postoje, a međunarodna zajednica što nije dovoljno servirala ka(h)vu u Mostaru, Čović i Dodik – kao dva virtuoza jednog simfonijskog orkestra bez publike – sviraju novo poglavlje udruženog političkog poduhvata. Ne zločinačkog, bar ne još. Samo protiv zdravog razuma.

Jer, ako zdrav razum bude neprijatelj, i njega će staviti pod embargo. Kao što su stavili pod embargo istinu, pravdu i odgovornost.

Satiričar u zamjenu za ambasadora ili, još bolje, člana Predsjedništva – po ključu Čovićevog algoritma: ako nije HDZ, onda je kriza.