Suđenje čovjeku iz East Ridgea se nastavlja. Navodna žrtva torture svjedoči
Jedan Bosanac svjedočio je u srijedu da mu je prva pomisao koja mu je pala na pamet dok je njegov otmičar navodno tjerao vrat prema oštrici bila da više nikada neće vidjeti svoju dvogodišnju kćer.

"To me je boljelo više nego bilo koje premlaćivanje", rekao je 53-godišnji Emir Pehlić.

Nakon što je decenijama živio u East Ridgeu pod lažnim imenom, u srijedu je u saveznom sudu u Chattanoogi nastavljeno suđenje Seadu Miljkoviću po dvije tačke optužnice za mučenje tokom rata u Bosni. Optužen je za nanošenje fizičkog i psihičkog bola dvojici muškaraca pod njegovom kontrolom, Pehliću i Ibri Nuhanoviću, dok je bio zatvorski čuvar od 1994. do 1995. godine tokom rata u BiH.

Država Bosna je u martu 1992. godine proglasila nezavisnost od Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije.
Ubrzo nakon toga izbio je rat. Grupa bosanskih Muslimana usprotivila se svojoj centralnoj vlasti i osnovala svoju vlastitu samoproglašenu vladinu grupu, Autonomnu pokrajinu Zapadnu Bosnu.

Dok mnogi stanovnici te nacije nisu imali jaka osjećanja na ovaj ili onaj način, Bosanci su bili primorani da uzmu oružje protiv članova vlastite porodice, prijatelja i susjeda kako bi branili bilo koju stranu, svjedoči historičarka Dorothea Hanson.

"Bilo je veoma komplikovano", rekla je.

Sjedište samoproglašene pokrajine bila je Velika Kladuša, koja je bila Miljkovićev rodni grad.

Miljković je, prema svjedočenju na suđenju, postao dio Vojske AP Zapadne Bosne. Na kraju je postavljen kao stražar u rekonstruisanom dvorcu, Starom gradu ili Staroj tvrđavi, koja je gledala na njegov rodni grad.

Pehlić i Miljković su rođeni u istom gradu i zajedno su išli u školu, ali su se borili za suprotstavljene strane, rekao je Pehlić.
Zarobljen je 18. marta 1995. dok je branio centralnu vlast i oko pet mjeseci je bio ratni zarobljenik, svjedoči Pehlić.

Za to vrijeme Pehlić je navodno u više navrata dovođen u Staru tvrđavu na prinudni rad.

Rekao je da je Miljkovića prepoznao kada je prvi put stigao. Bilo je to malo područje i većina ljudi se međusobno poznavala, rekao je Pehlić.


“U prvom trenutku kada sam ga vidio, kada smo se sreli, osjetio sam olakšanje jer sam mislio da će mi pomoći”, rekao je. "Ali vrlo brzo sam shvatio da se zavaravam jer su se najcrnje misli obistinile."

Pehlić je ispričao dvije prilike u kojima je navodno bio pretučen do te mjere da su mu crnkaste, krvave modrice prekrivale tijelo.

U sudnici se nagnuo preko stolice kako bi pokazao porotnicima kako se navodno nalazio dok su ga stražari tukli palicom i metalnom cijevi po zadnjici i nogama.

Dok je bio u tom položaju, jedan od stražara je navodno prislonio bajonet na stolicu sa vrhom noža ispod brade.

"U jednom trenutku shvatim da mi je neko gurnuo glavu na vrh oštrice", rekao je Pehlić.

Rekao je da je shvatio da je neko Miljković. Počeo je da se guši kada je pričao o strahu od povratka kući, koji je, kako kaže, osjetio u tom trenutku.

Pehlić je tokom godina dao nekoliko službenih izjava o svojim iskustvima ratnog zarobljenika, a branilac Bryan Hoss ga je više puta ispitivao zašto se sve te izjave razlikuju.

Navodno je optužio drugog čovjeka za ratni zločin 2015. godine, a zatim je povukao svoju izjavu, navodi Hoss. On je također prije nekoliko godina dao izjavu pod zakletvom i nikada nije spomenuo navodni incident sa bajonetom u koji je umiješan Miljković.

Neke stvari koje se dešavaju u životu se zaborave, ali trauma vremenom izvuče ta sjećanja na površinu, rekao je Pehlić.

Pehlić je rekao da je svjedočio u nekoliko krivičnih predmeta o ratu u BiH, a neki od njih su rezultirali i osuđujućim presudama.

Rekao je, iako je pod zakletvom u dva navrata izjavio da želi kompenzaciju za svoja iskustva, nikada zapravo nije tražio novac u građanskim sporovima.

„Za mene bi to bio prljav novac“, rekao je. "Ne možete platiti za ono što sam prošao. To bi me izjedalo cijeli život."

Očekuje se da će suđenje biti nastavljeno u četvrtak ujutro svjedočenjem druge navodne žrtve, Nuhanovića, objavio je portal timesfreepress.com, autorica Sofia Šarić