Kolumne
SVJEDOČENJE O ISTINSKIM DOGAĐAJIMA U MOSTARU
|
|
Autor: Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac
Objavljeno: 05. May 2025. 15:05:26
Kao živi svjedok još uvijek, moja ličnost Magistar elektrotehnike, graditelj šest kolosalnih objekata u lijepoj Jugi, profesor, poliglota, parlamentarac skupštine BiH i Savezne uS FRJ u Beogradu, šahista i još mnogo toga sa svojim iskustvom i znanjem prevazišao granice, a sada sam ostao sam u gradu Mostaru, bez ikoga svoga, u samoći i razočarenju, trezveno razmišljam šta još napisati i ostaviti dolazećim generacijama, za istoriju.
Iako sam došao u Mostar 1970. godine, kao stručnjak, na temeljac izgradnje osmislenog projekta i giganta aluminijske industrije, od genijalca Emerika Bluma i njegovog svejtskog poznatog „Energoinvesta“, ne sluteći kakva me sudbina čeka, ne pitajući babu Vangu, u onim vremenima, bio sam predodređen da završim u nekoj jami mostarskog rugnika ili u Rimskom bunaru u Gorancima.
Evo, upravo me pismo Visokog prestavnika OHR-a gospodina Schmidha Cristiana, kao inicijalna kapisla potsjeti, da kao živi svjedok oglasim i nešto napišem generacijama naše istorije.
Naime, nemam namjeru pisati o agresiji na Mostar i moju lijepu domovinu Bosnu i Hercegovinu, jer je već mnogo toga napisano i poznato našoj javnosti.
Gradio sam kolosalni kombinat Aluminija u Mostaru, stručnjacima iz Francuske i lično specijalizirao njihovu tehnologiju u Francuskoj sa učenjem francuskog jezik u gradu Montpeljeju, radi bolje komunikacija i saznanja iz tehnologije ovoga objekta.
Međutim, sve činjenice ukazuju, da je agresija na Mostar i ovaj gigant, imala svoju sadržinu u rušenju istoga, kao i zajedničkog suživota u nekadašnjem lijepom gradu Mostaru.
U postdejtonskom periodu, agresorske snage u realizaciji svoga scenarija u doba agresije, zajednički sa zapada i istoka, u likovima i nedjelima i Franje i Slobodana, bez mogućnosti realizacije svoga cilja u cjelini u borbenim dejdtvima rušenja i zajedništva i privrednih objekata u ovome gradu, sa svojim pulenima i sljedbenicima orguljašem iz Mostara, Draganom Čovićem i guslara iz Laktaša Miloradom Dodikom, nastojali su do današnjih dana obezvrijediti sve dobiti i vrline postojećeg sistema vlasti.
U sadržajima i na temeljima svojih nacionalističkih zamišljenih nedaća, po scenariju, HDZ-a i SNSD-a, neostvarenih agresijom, uništavali su gorostasa i doveli ga na nivo patuljka, uz progon radnika srpske nacionalnosti, sa diskriminacijom Bošnjaka, koji nisu htjeli učestvovati u stvaranju genocidnih tvorevina RS-a i HB.
Imakući uvidu i ličnu poziciju u postdejtonskom periodu, kada su me nacionalisti HDZ-a sa najvećim kriminalcem i lopovom planetrnih razmjera Mijom Brajkovićem, direktorom ove firme, pokušali likvidirati u SEZONI LOVA NA VIJEĆNIKA, kao izabranog vijećnika ne jedinstvenoj listi građana i predsjednika Gradskog vijeća grada Mostara.
Ništa novo i neobično, jer njihovi pokušaji datiraju od pokušaja likvidacije Hansa Košnika, prestavnima međunarodne zajednice u Mostaru, u nastojanjima da osujete formiranje Centralne zone u gradu Mostaru.
Isti je izbjegao linčovanje, kao što sam i lično zahvaljujući OHR-u i njegovom personalu izbjegao ličnu likvidaciju.
Naime, na prvim postdejtonskim izborima u Mostaru za Gradsko vijeće grada Mostara, pobjedila je naša lista „za jedinstveni Mostar“ kandidate HDZ-a i njihovog čelnika Miju Brajkovića, te su isti pokušali svojim djelovanjem uništiti naša namjere i naše djelovanje.
Svesu ovo masovno i istinski propratili i mnogi mediji bilo pisani ili TV emisijama, ali je ponajbolje i konkretno sve to opisao „Feral Tribune“ sa svojim novinarima.
Kao mostarski Sarajlija, koji je ovo sve preživio i veoma teško ostao u životu, dana slušajući slavopojek aktuelnog gradonačelnika Mostara, gospodina Daria Kordića o Mostaru i njegovom pozivu kako veli; “Da će koristiti sve mehanizme vlesti da zaštiti i grad Mostar i imovinu grada Mostara“ zabhluda je javnosti i priča za malu djecu.
Dovoljno je nama ušućenijima u stanje ovoga grada i međusobnih odnosa u gradu, njegove podjelenosti i ubitačnu politiku HDZ-a iz prošlog vremena, da se nešto i može nadati istom u nekoj bližoj budućnosti, sa kadrovima velikogrvatske nacionalističke politike HDZ-a i njegovog rukovodstva sa Draganom ačaovićem i njegovim kandidatima u vlasti na svim nivoima.
Primjer Aluminija i njegove sudbine sa planetarnom pljačkom njegovih kadrova, sa Mijom Brajkovićem i Drganom Čovićem, što je nama Mostarcima sve jasno do kraja, pozivajući u pomoć i „cioniste“ odnosno genocidaše, kakvi su i sami bili u periodu agresije, da preuzmu ovoga „patuljka“.
Istina je, da su im u mnogome pripomogle „ ulizice „ u vlasti Federacije iz redova Bošnjaka, kako ih je definisao naš Meša Selimović.
Evo se konačno javio i gospodin Cristian Schmidt, visoki prestavnik OHR-a u BiH:
Kako navodi u svome izvještaju gospodin Schmidt zahtjeva hitno da se spriječi marginalizacija bošnjaka u Mostaru.
Upravo sam i živi svjedok i sudionik svih dešavanja u ovome gradu, kao građanin koji je svo vrijeme agresije, te kao vijećnik u dva saziva Gradskog vića i njegov predasjednik / podpredsjednik u postdejtonskome periodu sve ovo bila istinita priča.
Nikada niko nije od HDZ kadrova tražio mišljenje ili odobrenje za izgradnju objekata u zapadnome Mostaru, jer je „kriminelna sprega tajkuna nacionalista HDZ-a“ sa Mijom Brajkoviućem, Draganom Čovićem i Dikom Slezakom radio šta je htio i kako je htio, uzurpirajući sva prava nadležne vlasti ili stavove i mišljenja vijećnika.'
Tako je i „silni krfiminalac“ Mijo Brajković i započeo izgradnju njihovog kazališta, da bi ovi njegovi sljedbenici nastavili sa istim ponašanjem, ovoga puta sa iskazanim nacionalistom Draganom Čovićem, totalnom uzrpacijom teritorije Centralne zone. Pored ovoga, primjera je bezbroj u ovome gradu gdje je njihov tajkun uzurpirao i druge teritorije grada za izgradnju objekata, bez dozvola i saglasnosti organa vlasti.
Da li će doći vrijeme i kada da se ovim tajkunima i kriminalcima stane u kraj, pitanja su su za sve sisteme vlasti bez pravne države.
Ovi moćnici šire svoje carstvo, te časte po svojim restoranima na izvoru Radobolje i ličnim podrumima mnoge dolazeće goste iz aktuelne vlasti i ove države i Hrvatske i Srbije i Izraela.
Restoran Dike Slezaka na izvoru Radobolje i carstvo njihovog šefa Draga Čovića na toku Radobolje.
Iako sam došao u Mostar 1970. godine, kao stručnjak, na temeljac izgradnje osmislenog projekta i giganta aluminijske industrije, od genijalca Emerika Bluma i njegovog svejtskog poznatog „Energoinvesta“, ne sluteći kakva me sudbina čeka, ne pitajući babu Vangu, u onim vremenima, bio sam predodređen da završim u nekoj jami mostarskog rugnika ili u Rimskom bunaru u Gorancima.
Evo, upravo me pismo Visokog prestavnika OHR-a gospodina Schmidha Cristiana, kao inicijalna kapisla potsjeti, da kao živi svjedok oglasim i nešto napišem generacijama naše istorije.
Naime, nemam namjeru pisati o agresiji na Mostar i moju lijepu domovinu Bosnu i Hercegovinu, jer je već mnogo toga napisano i poznato našoj javnosti.
Gradio sam kolosalni kombinat Aluminija u Mostaru, stručnjacima iz Francuske i lično specijalizirao njihovu tehnologiju u Francuskoj sa učenjem francuskog jezik u gradu Montpeljeju, radi bolje komunikacija i saznanja iz tehnologije ovoga objekta.
Međutim, sve činjenice ukazuju, da je agresija na Mostar i ovaj gigant, imala svoju sadržinu u rušenju istoga, kao i zajedničkog suživota u nekadašnjem lijepom gradu Mostaru.
U postdejtonskom periodu, agresorske snage u realizaciji svoga scenarija u doba agresije, zajednički sa zapada i istoka, u likovima i nedjelima i Franje i Slobodana, bez mogućnosti realizacije svoga cilja u cjelini u borbenim dejdtvima rušenja i zajedništva i privrednih objekata u ovome gradu, sa svojim pulenima i sljedbenicima orguljašem iz Mostara, Draganom Čovićem i guslara iz Laktaša Miloradom Dodikom, nastojali su do današnjih dana obezvrijediti sve dobiti i vrline postojećeg sistema vlasti.
U sadržajima i na temeljima svojih nacionalističkih zamišljenih nedaća, po scenariju, HDZ-a i SNSD-a, neostvarenih agresijom, uništavali su gorostasa i doveli ga na nivo patuljka, uz progon radnika srpske nacionalnosti, sa diskriminacijom Bošnjaka, koji nisu htjeli učestvovati u stvaranju genocidnih tvorevina RS-a i HB.
Imakući uvidu i ličnu poziciju u postdejtonskom periodu, kada su me nacionalisti HDZ-a sa najvećim kriminalcem i lopovom planetrnih razmjera Mijom Brajkovićem, direktorom ove firme, pokušali likvidirati u SEZONI LOVA NA VIJEĆNIKA, kao izabranog vijećnika ne jedinstvenoj listi građana i predsjednika Gradskog vijeća grada Mostara.
Ništa novo i neobično, jer njihovi pokušaji datiraju od pokušaja likvidacije Hansa Košnika, prestavnima međunarodne zajednice u Mostaru, u nastojanjima da osujete formiranje Centralne zone u gradu Mostaru.
Isti je izbjegao linčovanje, kao što sam i lično zahvaljujući OHR-u i njegovom personalu izbjegao ličnu likvidaciju.
Naime, na prvim postdejtonskim izborima u Mostaru za Gradsko vijeće grada Mostara, pobjedila je naša lista „za jedinstveni Mostar“ kandidate HDZ-a i njihovog čelnika Miju Brajkovića, te su isti pokušali svojim djelovanjem uništiti naša namjere i naše djelovanje.
Svesu ovo masovno i istinski propratili i mnogi mediji bilo pisani ili TV emisijama, ali je ponajbolje i konkretno sve to opisao „Feral Tribune“ sa svojim novinarima.
Kao mostarski Sarajlija, koji je ovo sve preživio i veoma teško ostao u životu, dana slušajući slavopojek aktuelnog gradonačelnika Mostara, gospodina Daria Kordića o Mostaru i njegovom pozivu kako veli; “Da će koristiti sve mehanizme vlesti da zaštiti i grad Mostar i imovinu grada Mostara“ zabhluda je javnosti i priča za malu djecu.
Dovoljno je nama ušućenijima u stanje ovoga grada i međusobnih odnosa u gradu, njegove podjelenosti i ubitačnu politiku HDZ-a iz prošlog vremena, da se nešto i može nadati istom u nekoj bližoj budućnosti, sa kadrovima velikogrvatske nacionalističke politike HDZ-a i njegovog rukovodstva sa Draganom ačaovićem i njegovim kandidatima u vlasti na svim nivoima.
Primjer Aluminija i njegove sudbine sa planetarnom pljačkom njegovih kadrova, sa Mijom Brajkovićem i Drganom Čovićem, što je nama Mostarcima sve jasno do kraja, pozivajući u pomoć i „cioniste“ odnosno genocidaše, kakvi su i sami bili u periodu agresije, da preuzmu ovoga „patuljka“.
Istina je, da su im u mnogome pripomogle „ ulizice „ u vlasti Federacije iz redova Bošnjaka, kako ih je definisao naš Meša Selimović.
Evo se konačno javio i gospodin Cristian Schmidt, visoki prestavnik OHR-a u BiH:
Kako navodi u svome izvještaju gospodin Schmidt zahtjeva hitno da se spriječi marginalizacija bošnjaka u Mostaru.
Upravo sam i živi svjedok i sudionik svih dešavanja u ovome gradu, kao građanin koji je svo vrijeme agresije, te kao vijećnik u dva saziva Gradskog vića i njegov predasjednik / podpredsjednik u postdejtonskome periodu sve ovo bila istinita priča.
Nikada niko nije od HDZ kadrova tražio mišljenje ili odobrenje za izgradnju objekata u zapadnome Mostaru, jer je „kriminelna sprega tajkuna nacionalista HDZ-a“ sa Mijom Brajkoviućem, Draganom Čovićem i Dikom Slezakom radio šta je htio i kako je htio, uzurpirajući sva prava nadležne vlasti ili stavove i mišljenja vijećnika.'
Tako je i „silni krfiminalac“ Mijo Brajković i započeo izgradnju njihovog kazališta, da bi ovi njegovi sljedbenici nastavili sa istim ponašanjem, ovoga puta sa iskazanim nacionalistom Draganom Čovićem, totalnom uzrpacijom teritorije Centralne zone. Pored ovoga, primjera je bezbroj u ovome gradu gdje je njihov tajkun uzurpirao i druge teritorije grada za izgradnju objekata, bez dozvola i saglasnosti organa vlasti.
Da li će doći vrijeme i kada da se ovim tajkunima i kriminalcima stane u kraj, pitanja su su za sve sisteme vlasti bez pravne države.
Ovi moćnici šire svoje carstvo, te časte po svojim restoranima na izvoru Radobolje i ličnim podrumima mnoge dolazeće goste iz aktuelne vlasti i ove države i Hrvatske i Srbije i Izraela.
Restoran Dike Slezaka na izvoru Radobolje i carstvo njihovog šefa Draga Čovića na toku Radobolje.
