9.maja u Banja Luci je obilježen Dan pobjede nad fašizmom u Drugom svjetskom ratu. Nije to bilo prvo obilježavanje u ovom gradu, ali jeste sa najviše manipulacija i laži, čiji protagonista je bio Miloševićev junior Ivica Dačić, sadašnji podpredsjednik Vlade Srbije. Po riječima koje je pri tom izgovorio, najprikladnije mjesto bila bi Ravna Gora (u Srbiji), a ne Banja Luka. Ali, zna Dačić da bi to mjesto bio direktan pucanj u istinu (četničku).

Prva Dačićeva konstatacija bila je da fašizam više nikada ne smije zakucati na naša vrata. Međutim, proizlazi da ova tvrdnja vrijedi samo za tvoj narod, ali ne i za druge. S tim u vezi javno te pitam: kako tumačiš činjenicu da je Miloševićev fašizam u ratu 1992-1995. godina smio zakucati (i zapucati), uz pomoć JNA, na vrata Bošnjaka i Hrvata i počiniti prvi genocid u Evropi nakon Drugog svjetskog rata, ne samo u Srebrenici, već i u Prijedoru (1992.) i u više drugih mjesta?! Nadahnut pažnjom prisutnih, kažeš „da ne tražimo tuđe, ali branićemo svoje!“ Pri tome zaboravljaš da se nalaziš u drugoj Državi i na mjestu u čijoj neposrednoj blizini su poredane spomen biste narodnih heroja sve tri nacije, u gradu gdje su izbrisani nazivi ulica po tim časnim herojima, a zamijenjene nazivima vojvoda iz zadnjeg rata. Pa, Dačiću, kako se ova činjenica uklapa u tvoju tvrdnju „da ne tražimo tuđe, ali ne damo svoje!?“ Zar ne bi bilo korektno da kažeš da je to Titova izreka, a ne tvoja, koju si, istina, malo izmijenio. Nadalje, pričaš da nas (?) Dan pobjede nad fašizmom obavezuje na istinu, odgovornost i poštovanje za sve narode. S tim u vezi pitam te: ko se prvi pobunio protiv progona i ubijanja Srba u Banja Luci 1941. godine i zbog toga platio glavom? Ako ne znaš, evo ti odgovor: to je bila Banjalučka ulema. Kažeš da ne tražite tuđe, ali ne date svoje, što je sasvim uredu. Ali, Dačiću, ti si već na tuđem i pričaš ono čega se častan čovjek mora postiditi. Opet te moram upitati: ko očisti Banja Luku od Bošnjaka i Hrvata, gdje je parkiran „Crveni kombi“, ko ubi nedužnog Murata Badića iz Cazina pri postavljanju kamena temeljca za obnovu Ferhadije džamije, ko sruši baš sve džamije na području Banja Luke?


Tvrdiš da je u Drugom svjetskom ratu procentualno poginulo najviše srpskog naroda, što je neistina. U tom ratu procentualno je pobijeno najviše Muslimana - 9,1% (izvor „Genocid nad Muslimanima u Drugom svjetskom ratu“, autora Vladimira Dedijera i Antuna Miletića, u izdanju „Svjetlosti“ Sarajevo, 1990. godine na 882 stranice). Nadalje, u istom dahu reče da je u Drugom svjetskom ratu poginulo 20, pa odmah cifru poveća na 27 miliona Rusa (valjda Sovjeta), što zorno pokazuje da ti podatke izvlačiš iz rukava, a ne iz vjerodostojnih izvora.

S obzirom da si bio Miloševićev potrčko u toku zadnjeg rata, kako objašnjavaš njegovu izjavu: „kakvi, bre, Srbi u Hrvatskoj, nas interesuje 63% teritorije Bosne!“. Kako možeš tvrditi da vi nikada nikog niste napali, a hoćete 63% tuđe teritorije. Istina, niste dobili toliko, ali ste dobili 49% teritorije koju ste uglavnom očistili, čak i genocidom od Bošnjaka i Hrvata, koristeći se oružjem JNA, čiju smo i mi proizvodnju i/ili nabavku finansirali, dok je nama, kao žrtvama agresije, bio uveden embargo na uvoz oružja da branimo gole živote.

Budući da ti se u scenarij obilježavanja Dana pobjede nad fašizmom ne uklapa Ravna Gora, mogao si ovim povodom otići u Loznicu i studentima i tamošnjim građanima objasniti „zašto Srbe ne može slomiti niko, osim nas samih!“ Ako bi njih bar 5% tebi aplaudiralo, vjeruj da bih i ja to učinio bez dvoumljenja. Ali, da bi otišao u Loznicu, morao bi imati vjerodostojne činjenice, a ne isprazne fraze, koje ne bi tamo prošle. I da zaključim: jednom pristalica nečasne ideologije, uvijek njen pristalica!