Sa posebnom pažnjom u današnjem listu “Dnavni avaz” uavažene novinarke iz Mostara, gospođe Smajkić čitam intervju sa Mariom Kordićem, gradonačelnikom grada Mostara.

Veoma sam iznenađan sa dvije činjenice, kako tako ozbiljna novina, kao “Dndvni avaz “javno objavljuje, takve notorne laži, kao med i mlijkeko gradonačelnika Maria Kordić ai to upravo, našoj mostarskoj novinarki i našoj Bosanko-hercegovačkoj javnosti.

Kao mostarski Sarajlija, rođeni sa Vratnika i dugogodišnji građanin grada Mostara, u koji sam kao stručnjak došao još daleke 1970 godine na izgradnju aluminijskoga kompleksa i budućeg giganta Aluminija.

Dakle, nisam rođeni mostarac, veoma sam objektivan i uvijek u svojim kolumnama a mnogo ih je objavljenih iznosim istinu i samo istinukao, ka oi ovoga puta, priča Maria Kordića mi liči na med i mlijeko za malu djecu, bez objektivnog i realnog stanja u ovome gradu, koji, je još uvijek “grad slučaja“ a dokle samo dragi Bog zna.

Kao, još uvijek živi svjedok svih dešavanja u gradu Mostaru, kao vijećnik u postdejtonskom period Gradskoga vijeća u dva mandata i njegov predsjednik / podpredsjednik jednoga perioda, mogu samo realno i objektivno iznijeti mnoge činjenice, za koje moje Sarajlije i Bosanci nisu upoznati?
Prije svega, treba reći da je mlađanim doctor medicine Mario Kordić, bio korisniji za društvo i lično da je samo, ostao naš doctor, nego što se primio ove prljave “politikantske“ uloge.
Dovoljne mje našoj javnosti reći da je isti HDZ-ovac kao stranačka ličnost mračne nacionalističke stranke u Hrvata, nao vim prosttorima i šire, kao marioneta svoga mentora Dragana Čović ai šire Andrije Plenkovića io stale vrhuške, te se ponaša i priča iste lažne price o događajima, na ovaj nerazumni način.

S obzirom mda je trenutno aktuelna priča i problematika oko hrvatskoga kazališta, koje se gradi ilegalno, jer su u Mostaru odlučivali pojedinci silnici i moćni kriminalci, kao induvidue, a ovaj predmet nikada nije došao u Gradsko vijeće kod vijećnika, što meritorno tvrdim.

Dakle, kriminalac velikih rarazmjera i nacionalista, u Titovo vrijeme zvani Mišo, adolaskom Tuđmana i njegove agresorske svite, postao je Mijo Brajković, krijući svoju “crvenu knjižicu“ jer smo bili u istoj partiskoj jedinici SKJ, što mu nije ni smetalo da još prije agresije u ovoj regiji na teritoriji Čitluka i okoline, kuda je hodio u rudarskim čizmama bo0ksitaša, zapjeva i poneku “ustašku“ pjesmu.

Taj drznik i silnik HDZ-a izgubio je na prvim izborima, kada je pobjedila naša građanska opcija “za jedinstveni Mostar“ a moja malenkost kao najstariji vijećnik bio sam određen po priuvremenom Ststutu da održim i prvu sjednicu Gradskog vijeća?

Bez mnogo pisanije i price, dobro znane i čitane u našim medijima i Feral Tribunu iz Splita, Brajković i njegovi kriminalci su pokušali moju likvidaciju, okupirali mi stan, a ja našao spas u hotelu “Ero“ kod gospodina Garoda i njegove ekipe, prestavnika EU.
Istina sjednica je ipak održana, a naša legenda gospodin Safet Oručević je blagonaklono ustupio svoje mjesto Gradonačelnika gospodinu Ivanu Prskalo, kako veli radi dobrih odnosa i mira u gradu.

Istina je da je gospodin Prskalo kao Gradonačelnik jedini istinski Hrvat, koji je javno “ Oslobođenju “ izjavio; “ Ovo što se desilo sa Milanom Jovičićem je sramota Hrvata “
Sramota i jeste, jer kao stručnjak koji sam gradio Aluminij i godinama obrazovao kadrove njihove Elektrotehničke škole, a posebno kao vijećnik i bivši Republički i Savezni parlamentarac SFRJ u Beogaradu, da se tako nešto, nezasluženo desi sa mojom aktivnošću je neprimjereno je.
Dakle, taj isti Mijo Bravković je nelegalno i siledžijski započeo izgradnju predmetnog kazališta bez ikakve dozvole, to je činjenica.
Zašto sada, njegov član starnke u pulen Dragana Čovića Mario Kordić ističe tako ružno tzv. fantomski “Mostarski krug“, private “udruge“ naše legend i Gradonačelnika gospodina Safeta Oručevića.
Teško bi bilo i Miji i Draganu i Mariu Kordiću, kada bi bili u službi našeg Safeta, da mu bar i cipele glancaju, to je naša mostarska istina.
Gdje je bio Mario kada su Mijini bojovnici pokušali li8kvidirati i tadašnjeg Hansa Košnika, prestavnika međunarodne zajednice ili kada su pokušali i mene likvidirati ili kada su pojedinci njihovi silnici okupirali silni teritorij grada Mostara, radili i gradili što su htjeli i želili, jer su oni bili moćnici i valast u ovome gardu, da im sada ne spominjem imena veoma znana našoj mostarskoj javnosti.
Zašto sada Mario Kordić napada i Islamsku zajednicu, koja je zaista opravdano, al isa zakašnjenjem i pokrenula ovo pitanje gradnje i uzurpacije teritorije u Centralnoj zoni grada.
Bilo kakav njegov poziv na katastar i gruntovni ured, Općinsko vijeće, koje ili sudove od Kantonalnog i druge institucije kada sus vi sudili po onoj starinskoj istinskoj tvrdnji; “ kadija te tuži, kadija te sudi“ jer sus vi bili pod plaštom i uticajem staranke HDZ-a i njenih moćnika.
Poput njihovog glavnog mentora Dragana Čović ai njegovog nadređenog gospodina Plenkovića, svakodnevno u kontitueti pjevuše o izbornom zakonu, po narodnoj “lopovi pjevuše“ držite “lopova“,ali nisu bili u stanju regulisati mi Statut grada Mostara, kako normalno i nekim redoslijedom na mjesto Gradonačelnika i neki Bošnjak ili Srbin ili iz reda ostalih, a ne godinama samo Hrvat pa Hrvat.
Moglo bi se još mnogo toga istaći radi šire BiH javnosti o uzurpaciji i okupaciji i mnogih objekata i institucija i teritorijalnih površina, ali nekom drugom prilikom.
Da su tome zajednički doprinijeli i mnogi kadrovi u Bošnjaka iz vlada Federacije i svih premijera i ministara, kao “ulizice“ po Meši Selimoviću, zašto je ponajbolji primjer pad gorostasa Aluminija i dovođenje cionista i kriminalac a druge vrste.
Počevši od premijera Bičakčića, Brankovića i inih do Nikšića i Novalića i o pet Nikšića.
Kada je riječ o poziciji Bošnjaka Mostar ai oni su imali svoje ulizice i udjela u cjelokupnoj vlasti i uticajima u ovome gradu, te nije bio problem samo kako to ističe Gradonačelnik Kordić u klanjanju u sportskoj dvorani, već i pristup sa svojim kadrovima mnogim minstitucijama vlasti u gradu i mnogo toga još.
Njihovo kriminalno aluminijsko kolo je ponajbolje zanano, našim radnicima Srpske nacionalnosti juer se kao “Srb i psi “ nisu nikada vratiti u ovu svoju firmu, koju su zajedno gradili i proizvodili.