Prije nego su počeli propali su pokušaji mirovni pregovori o Ukrajini. Najavljivani susret između Vladimira Putina i Volodimira Zelenskog u Istanbulu nije se dogodio. Ovakav razvoj događaja sam naveo u kolumni „Ratno društvo se okuplja u Istanbulu?“, objavljenoj na ovoj platformi. Ako je vjerovati turskim izvorima Putin je nedavno tokom telefonskog razgovora sa predsjednikom Erdoğanom kazao „da sjednemo za pregovarački sto s Ukrajinom u Istanbulu, pomozite nam po ovom pitanju“. Bilo je jasno da je Putin napravio loš potez čime je doveo rusku diplomatiju u veoma nezgodnu situaciju. Morao je da ide u „prijestolnicu svijeta“, jer naprosto nije imao drugog izbora. Ali je svakome bilo jasno da bez Putina koji je htio izbjeći ovu delikatnu situaciju, nema nikakvog rješenja. Ruska strana se nije nadala da će Zelenski prihvatiti ovaj prijedlog, ali on ga je odmah prihvatio jer je pozitivan stav imao američki predsjednik Trump. Nakon debakla u Washingtonu Zelenski sada drži otvorene četvere očiju i prati sve zahtjeve Donalda Trumpa, a odmah su realizirani američki zahtjevi u pogledu eksploatacije rijetkih ukrajinskih minerala kojima se naplaćuju ranije isporuke američkog oružja. Trump koji je besumnje bolji trgovac nego predsjednik, odmah se zakačio za tursku inicijativu na koju je Putin pristao poslije neprijatnog kineskog stava o primirju kao preduslovu budućih pregovora. Ali kada je sastanak očigledno propao "ugrizao se za jezik" rekavši da nije ni planirao da ide, uvjeravajući nas da nismo dobro čuli. Stavljajući sebe na pijedestal nedodirljivih koji može otimati tuđe teritorije i tražiti od svojih saveznika nemoguće stvari koje se tiču integriteta i suvereniteta, tragičkomično je izjavio: „zašto bi on (Putin) išao kada ja nisam tu?“ Promjena kineskog stava, međutim, iznenadila je ruskog predsjednika i čini se veoma zabrinula. Odmah nakon toga bilo je jasno da će ruska strana samo igrati ovu predstavu a da stvarno u njoj neće učestvovati. Putin je poslao u Istanbul delegaciju koju nije predvodio Lavrov nego zamjenik inoministra Mihaila Galuzina i svog pomoćnika Vladimira Medenskog, što je jasno govorilo o ruskoj taktici. Ovakva pravila igre nije prihvatio Volodimir Zelenski, što je sasvim razumljivo. Na ovaj način Putin je iskazao „namjeru“ da pregovara, ali je bilo jasno da je baš on minirao ovaj sastanak, jer jednostavno politika Kremlja ne ide ka miru nego definitivnom pokoravanju cijele Ukrajine. Sve priče da je glavni problem navodno članstvo Ukrajine u NATO-u su zapravo za malu djecu. Ovom pričom Putin je prevario Trumpa. Cilj je stvarno i postignut ili je objašnjenje za ovo što dvojica jakih političara imaju istu „vibru“ i zbog toga iskazuju sklonost jedan prema drugom. Trump je prihvatio priču nekadašnjeg sovjetskog špijuna iz DDR koji dobro zna kako se vode ovakve aktivnosti. Američki predsjednik je očigledno „uhvaćen“ na ovu rusku „udicu“ . Cijelo vrijeme je bio ubijeđen da su zadovoljavanjem ovog ruskog zahtjeva otklonjene prepreke za mir. Možda je američka administracija naknadno i shvatila Putinovu neiskrenost ali je u pokušaju okončanja rata „preko koljena“ imala „razumijevanja“ za ruske uslove o teritorijalnim ustupcima Kijeva odnosno njihovim pretenzijama prema Ukrajini i reduciranju njenog suvereniteta. Ovo drugim riječima znači guranje Ukrajine u zagrljaj Rusije odnosno pristanak na poništenje pobjede Zapada u hladnom ratu. Ako se sagledaju izjave Vladimira Putina i ruskog esablištemnta koji horski ponavlja njegove tvrdnje, vidi se da Kremlj insisitira na propalim istambulskim pregovorima iz oktobra 2022. godine, koji su u stvari „prijedlog vojne i političke predaje“, što je naravno Ukrajina odbila. Ovim potezom Putina američki predsjednik Trump je svakako iznerviran, druga razlija je što neće to da prizna. Mogao se sada uvjeriti na djelu u njegovu tvrdoglavost a riječi da će rat završiti u 24 sata po preuzimanju vlasti su se izjalovile. Put do mira je izrazito težak i do njega neće doći sve dok jedna od strana ne bude ozbiljno pritisnuta na bojnom polju. Evropa koja je čvrsto na strani Ukrajine, ali je nejedinstvena zbog opstrukcije Mađaraske, pa i Slovačke, svjesna je da mora izdržati ruski pristisak jer ukoliko se dozvoli „medvedu“ da širi svoj brlog, ne piše se dobro država na istoku NATO-a. Čini se da su glavne evropske zemlje čvrsto riješene u stezanju omče oko vrata ruske imperijalističke zvijeri o čemu govore najave francuskog predsjednika i njemačkog kancelara, Macrona i Merza, da će značajno pooštriti sankcije na planu energetike i finansijskim tržištima, Ovo je pitanje biti ili ne biti i za Ukrajinu, ali i za Evropu.