Iako ima tek 25 godina, vrijedna i uporna djevojka Dženita Avdić iz Tuzle već sada zasigurno može biti primjer i inspiracija mnogim mladim ljudima na putu postizanja uspjeha i ostvarenja životnih ciljeva.

Ova odlučna djevojka je u februaru 2025. godine pred Komisijom za hifz Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini napamet proučila posljednje ajete, čime je stekla časno zvanje hafize Kur’ana, a pored toga je i veoma uspješna studentica.
Trenutno je studentica Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu, Odsjek za politologiju – Međunarodni odnosi i diplomatija.
Dženita Avdić, kćerka Enese Šljivić i Nihada Avdića, rođena je u Tuzli, a u Banovićima je završila Osnovnu školu, a potom maturirala u Behram-begovoj medresi u Tuzli i sedmi je hafiz 343. generacije ove škole.
Njeni muallimi su bili hfz. Mehmed Mujić i hfz. Amena Omerović, dok je s aktivnim učenjem hifza počela pred hfz. Nedžadom Vehabovićem. Dolaskom u Sarajevo pridružila se Školi hifza Muftijstva sarajevskog – punkt Sultan Fatihove Careve džamije, kod muhafiza hfz. Sadrudina Išerića, prenosi Ins.ba.

Možete li nam ukratko reći nešto o sebi – gdje ste rođeni, koju školu ste završili itd?
Avdić: Rođena sam 11. juna 2000. godine u Tuzli. Osnovnu školu završila sam u Banovićima, u Osnovnoj školi “Treštenica”, a potom sam nastavila školovanje u Behram-begovoj medresi u Tuzli, koju smatram ne samo obrazovnom, nego i duhovnom osnovom svog puta. Trenutno radim i studiram na Fakultetu političkih nauka, odsjek Međunarodni odnosi i diplomatija.

Otkud ideja da postanete hafiza? Kada i iz kojih razloga ste odlučili da učite hifz?
Avdić: Hifz sam počela učiti još u mektebskim danima, ali odluku da mu se ozbiljno posvetim donijela sam krajem trećeg razreda medrese. Razloga je bilo više – ljubav prema Kur’anu, okruženje koje me motivisalo, i osjećaj da je to nešto čime želim ukrasiti svoj život. Hifz me je tiho, ali uporno zvao, i pronašla sam sebe onog trenutka kada sam se odazvala tom pozivu.


Koliko je trajao sam proces učenja hifza i kada ste završili i posljednje ajete?
Avdić: Kao što sam već spomenula učenje hifza počelo je još u mektebskim danima, a aktivno učenje trajalo je oko pet godina. Pred Komisijom Rijaseta Islamske zajednice hifz sam položila 24. februara 2025. godine.

Znamo da je potrebno dosta truda i odricanja na tom putu. Koliko ste dnevno učili Kur’an?
Avdić: Tempo se mijenjao ovisno o obavezama, periodima učenja i okolnostima. Bilo je dana kada sam učila i do 12 sati, ali i onih kada sam samo uspjela ponoviti prethodno naučeno. Čvrsta odluka, kontinuitet, istrajnost i iskrenost su ključ.

Da li vam je bilo teško uskladiti hifz s drugim svakodnevnim obavezama i fakultetom?
Avdić: Bilo je izazovno, svakako. Iz moje perspektive, hifz je bio prioritet, ali svakodnevni život donosi i druge odgovornosti – fakultet, posao, porodicu, prijatelje. Međutim, Allah je davao bereket u vremenu.
U periodu kad sam imala najviše obaveza, a upravo tada spremala ispit za Komisiju, moj muhaffiz, hafiz Sadrudin Išerić, mnogo mi je olakšao proces, prilagođavajući termine mojim obavezama. Svaka njegova prilagodba bila je dokaz koliko je hifz vrijedan svakog truda i koliko podrška ljudi oko nas znači.

Na kraju ste postigli vaš cilj uz mnogo rada i truda. Kako ste se osjećali kada ste konačno postali hafiza?
Avdić: Kako je to lijepo rekao Mevlana: “Tamo gdje se završe rastanci, počinje vuslat.” Završetak hifza zamišljala sam kao trenutak pun emocija, i zaista jeste bio takav. Osjetila sam zahvalnost, smirenost i snagu.
Moja prva misao bila je dova da mi Allah podari snagu da čuvam emanet kojim sam darovana. Ostvarenje ovog sna pružilo mi je poseban osjećaj – ali naravno, taj osjećaj nosi i odgovornost koja dolazi s titulom hafize.


Znamo da istovremeno i studirate. Jeste li i u fakultetskim obavezama jednako uspješni?
Avdić: Trudim se da budem odgovorna i na fakultetu, kao i u svemu drugom. Fakultet političkih nauka, smjer Međunarodni odnosi i diplomatija, zahtijeva ozbiljan pristup, praćenje aktuelnih događaja i mnogo angažmana. Učenje hifza me je naučilo disciplini i boljoj organizaciji, tako da sve ono što sam stekla tim putem sada koristim i u akademskom životu.

Koji su vaši naredni planovi u budućnosti? Kakve su ambicije?
Avdić: Inšallah, želim nastaviti svoje školovanje i profesionalno usavršavanje, ali istovremeno i ostati vezana za Kur’an – kroz podučavanje drugih ili jednostavno život u skladu s njegovim porukama. Najvažniji mi je cilj da se ne udaljim od Kur’ana i da ga dostojanstveno nosim u srcu i životu.

Na samom kraju, koju poruku želite poslati mladima u našem društvu i šire? Koja bi bila vasa formula uspjeha?
Avdić: Želim mladima poručiti da bez obzira na to čemu teže – bilo da je to hifz, akademski uspjeh, umjetnost, sport ili neka druga vrijedna ambicija – važno je da se tome predaju u potpunosti. Današnje vrijeme nas često navodi da odustajemo čim se pojavi prva prepreka. Ali istina je da ništa vrijedno ne dolazi lako. Potrebna je dosljednost, strpljenje, i najvažnije – povjerenje u proces.
Ne slušajte glasove koji vas obeshrabruju. Umjesto toga, okružite se ljudima koji vas podstiču da budete najbolja verzija sebe. I zapamtite – vaš put je jedinstven. Kada posvetite sebe nekom cilju, Allah vam otvara vrata, šalje ljude i daje snagu koja iznenađuje. Bilo koji put koji vodi do dobra vrijedan je truda. Zato – ne odustajte. Ponekad se baš iza najteže prepreke krije vaš uspjeh. /Razgovarao: Bedrudin Brljavac za Bosnian News Service/