Tamo gdje prestaje pravda, počinje povijest ispisana krvlju nevinih.

U hodnicima povijesti čovječanstva, postoji tiha galerija boli, u kojoj vise portreti naroda što su nestajali pod jarmom nasilja, a njihove kosti leže pod nijemim nebom koje više nije znalo moliti. Među tim sjenama dvije odjekuju osobito snažno: Srebrenica, srce Bosne, i Gaza, krvarenje Palestine. Dva naroda, dva prostora, dvije epohe, a ipak – jedna bol, jedna tišina, jedno pitanje: Kako čovjek čovjeku može ovo činiti?

Povijesni kontekst: geopolitika smrti
Srebrenica, jul 1995. – Zaštićena zona Ujedinjenih naroda. Ispred očiju međunarodne zajednice, pod plaštem tzv. etničkog čišćenja, dogodilo se najmasovnije ubojstvo u Europi nakon Drugog svjetskog rata. Više od 8.000 muškaraca i dječaka – Bošnjaka – sistemski je pogubljeno. Genocid je to koji je Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) nedvosmisleno osudio, a zločinace, Radovana Karadžića i Ratko Mladić, u Haagu i pravno imenovao – genocidnim zločincima.

Gaza, 21. stoljeće – povijest koja se ponavlja ne više kao farsa, već kao horor bez kraja. U ponovljenim vojnim operacijama, posebice u posljednjim godinama, broj civilnih žrtava prelazi hiljade. Djeca, žene, starci – nestaju pod ruševinama. Izraelska vojska, suočena s optužbama za disproporcionalnu upotrebu sile, negira da je riječ o genocidu, dok brojni međunarodni pravnici, promatrači i organizacije, uključujući UN-ove izvjestitelje, govore o mogućem „genocidnom obrascu ponašanja“. No Gazi, za razliku od Srebrenice, nedostaje Haag, presuda, priznanje – pravda.

Pravna osnova i kvalifikacija: između zločina i genocida
Genocid – termin koji konstituira najteži zločin protiv čovječnosti. Prema Konvenciji o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida (1948), genocid je čin počinjen s namjerom uništenja, u cijelosti ili djelomično, neke nacionalne, etničke, rasne ili vjerske skupine.

U Srebrenici, genocid je potvrđen presudama ICTY-a i Međunarodnog suda pravde. Namjera, plan, izvršenje – sve je bilo sistematično. Postojao je državni aparat, vojne formacije, logistika zločina.

U Gazi, pravna bitka još traje. Dok jedni tvrde da se radi o legitimnoj borbi protiv terorizma, drugi – uključujući i sudionike pravnih foruma poput ICC-a – upozoravaju na obrazac kolektivnog kažnjavanja, dehumanizacije i moguće genocidne namjere, osobito kroz izjave izraelskih dužnosnika i sistematsko uništavanje civilne infrastrukture, zdravstva i obrazovanja.

Epska dimenzija: nevini pod ruševinama povijesti
Ova tragedija nije samo pravna. Ona je duboko ljudska. Ona je epska, jer nosi sve karakteristike mita – borbe Davida i Golijata, borbe naroda bez vojske protiv vojske bez srca. U Srebrenici, majke su zakopavale sinove u masovne grobnice. U Gazi, majke nose djecu bez udova kroz ruševine. I jedne i druge još traže pravdu – onu što se ne nalazi samo u sudnicama, nego u sjećanju, u govoru, u priznavanju patnje.


Zaključak: između kazne i pamćenja
Ako je genocid u Srebrenici rana Europe, onda je Gaza krvarenje savjesti čovječanstva. Ono što su Bošnjaci doživjeli kao poniženje vlastitog postojanja, Palestinci žive u dugotrajnim ciklusima ponavljajuće patnje. Oba naroda dijele sudbinu – biti žrtvom u svijetu koji se okrene na drugu stranu.

No, ako išta možemo naučiti iz povijesti, onda je to da pravda nije trenutak – ona je proces. A proces počinje ovdje, u istini, u nazivanju stvari pravim imenom, u traženju pravde za one bez glasa.

U Srebrenici, tišina govori glasnije od riječi. U Gazi, vrisak je ugušen prašinom. A na nama – ljudima od savjesti i zakona, ostaje da tu tišinu prevedemo u pravdu. Ne iz osvete. Već zbog onoga što dolazi poslije.