U subotu, dok su se porodice žrtava Prijedora i Višegrada prisjećale svojih najmilijih, dok su se preživjeli ponovo borili s tišinom koju ostavljaju zločini bez pravde, u srcu glavnog grada ove države, na Vilsonovom šetalištu, orila se elektronska muzika. Festival. Ples. Alkohol. Slavlje.

Na Dan bijelih traka. Na 33. godišnjicu početka zločina nad Bošnjacima u Višegradu.

To nije samo neukus. To nije samo gaf. To je institucionalna neosjetljivost. To je poruka da se sjećanja i bol Bošnjaka mogu zgaziti u ime profita, glamura i zaborava.

Zato sam danas uputio zastupničko pitanje Vladi Kantona Sarajevo i Ministarstvu kulture i sporta: Kako ste mogli podržati održavanje festivala Garden of Dreams baš 31. maja?

To je datum koji u ovoj zemlji ne smije biti dan zabave. To je datum kad su ljudi označavani zbog svoje vjere i nacije. Kad su djeca ubijana, žene silovane, logori punjeni, a nevini nestajali.

Tražio sam i odgovore na tri jednostavna, ali ključna pitanja:

Ko je i kada dao saglasnost za održavanje festivala baš na taj dan?
Da li je iko razmislio o simbolici i boli koju taj datum nosi?
Zašto ništa nije učinjeno da se spriječi ovakva uvreda sjećanju na žrtve?
Ovo nije pitanje protiv festivala. Ovo nije pitanje protiv muzike. Ovo je pitanje za dignitet žrtava i za odgovornost institucija. Ako ne možemo braniti dostojanstvo svojih mrtvih, kako da očekujemo da pobjedimo agresora, kako očekujemo da se separatisti uhapse, ma kako ćemo ikada izgraditi pravedno društvo za žive?

Kakve god parade dovodio ovaj režim, Sarajevo neće biti grad gdje su zabave važnije od tragedija. Zato, neka znaju: nećemo šutjeti. Ne kada se gaze naši datumi. Naše rane. Naše istine, piše u saopćenju zastupnika SDA u Skupštini KS Faruka Selmanovića.