- Njemački jevrej, filozof Karl Marx koji potječe iz rabinske loze, a čiji otac je ostavio jevrejsku religiju i prešao u luteranske protestante, ostavlja i luteranstvo i pohađa škole sekularnog programa i prosjetiteljstva gdje će on krenuti putem teoretčara političke ekonomije, dijalektičkog materijalizma, i političkog liberalizma. Smatra se utemeljiteljem socijalizma i komunizma , te osnivaćem „prve internacionale“. Tražeći plodno tlo za svoju ideologiju od Njemačke preko Francuske, Belgije, ponovo Njemačke i na kraju Engleske gdje je okončao život, umire bez ijednog državljanstva. Njegova teorija nije mogla naći primjenu u Zapadnim društvima pa su taj nauk Nijemci „eksportirali“ na Istok ili su je ovi kupili i prepisali kao što i danas prepisuju sve izume i trendove. Bit će da kupci ove ideologije od Lenjina, Mao Ce Tunga, Pol Pota, Envera Hoxe, Tita, Honekera i dr. će nepovratno osakatiti svoje države i svoja društva tokom cijelog dvadestog vijeka . A ti tragovi dekadencije će se osjećati još dugo, dugo.

Komunistička drštva od 1917. god. do urušavanja komunizma devedesetih pršlog vijeka su, svjesno u miru, hladnokrvno, najčešće bez porote bukvalno ubili u političkim čistkama 97 miliona ljudi, dakle više nego što su odnijeli Prvi i Drugi svjetski rat ukupno.

*****
• Mnogi se sjećaju kada se prije nekoliko godina željeznička kompozicija „Castor-Transport“ (engl. skraćenica od „Cask for Storage and Transport of Radioactive Material“ ) sa blindiranim vagonima vozikala tamo-amo s kraja na kraj Njemačke po nekoliko puta uz pratnju i visoko obezbjeđenje, a s druge strane uz debele i široke proteste građana Njemačke koji su bukvalno svojim tijelima zakrčili pruge zaustavljajući i blokirajući transport. Vlasti su namjeravale da taj radio-aktivni material lageruju u nekom kutku prostrane njemačke zemlje , ali budnost i svijest njenih žitelja je to onemogučila. Neće biti čudo ako se jednog dana nađe kupac i taj radio-aktivni otpad osvane u nekoj pustinjskoj i siromašnoj zemlji Trećeg svijeta i bude tamanio biljke, životinje i ljude, u nekom pasivnom dijelu zemaljske kugle, u državi o kojoj niko ne vodi računa kako njeni vlastodršci tako ni njen narod kao i gore pomenuti komunizam – tako bajno upakovan u lijepe i slatke ode - etiketiran kao tobože besklasno društvo.

Ove god 2025-te će biti 108 godina od zlokobne Oktobarske revolucije kojom su nam mozgove ispirali u školama. Ove godine će se kazaljke poklopiti - osamdeset g. od završetka Drugog Svjetskog rata i trideset god. od kraja agresije na suverenu Republiku BiH odnosno od genocida u Srebrenici.. jedanaestog po redu nad Bošnjacima. Kovači ovih satanskih projekata, progona, pogroma i programa, mržnje prema Bošnjacima, Albancima, Hrvatima i drugim koji se ne zaklinju u svetog Savu su arhitekti iz srpskog naroda koji su uvijek iz generacije u generaciju isti, samo u drugoj odori; nekada s bradom, nekada s petokrakom ili kokardom, nekada s crvenom zastavom pod parolom : „čuvajmo bratstvo i jedinstvo“ ili „proleteri svih zemalja ujedinite se“ ili bukvalno i direktno pod četiri čirilična slova ”C” itd, itd. željeli i radili na tome da stvore homogenu veliku Srbiju. Ali, zar nisu “svesni” da im je zabadava i velika i homogena Srbija kad se ona svako malo “cepa” na pašaluke i nahije – jer svi hoće da vladaju i da budu carevi, kraljevi i kneževi. Kosovo je svoja priča - pravo djelo Miloševića. Neće proći ni godina - ode nam i Vojvodina (pevaju neki vučićevi opozicionari). Kada na red Sandžak dođe - neće im pomoći ni Karađorđe.

*****
Pa kao što komunizam iako mu je klica u Zapadnoj Evropi nije naišao na plodno tlo i nije se mogao nakalemit na postojeće društvene uzuse te morao biti eksportiran na Istok, tako isto možemo kazati za fašizam iako je evropski proizvod ipak morao biti protjeran iz napredne i progresivne Evrope. Na žalost još uvijek u Evropi i u Svijetu kruži slogan „fašistička Njemačka“ koja je to bila samo kasnih tridesetih godina i tokom Drugog svj.rata. zahvaljujući nacističkom fireru i njegovim trabantima koji su samo privremeno zatrovali njemačko društvo. Danas, ako je mjeriti po zbrinjavanju izbjeglica,prvenstveno nedavno sa ratnog Balkana pa onda iz cijelog Svijeta, zatim po humanitarnoj pomoči za ugrožena područja zahvaćenih ratom ili drugim nevoljama, diplomatskom aktivnošću itd. onda su Nijemci jedno od najhumanijih društava Evrope i Svijeta.

Ovu etiketu fašizma je več davno trebalo nalijepiti J.V.Staljinu, Honekeru, Mao Ce Tungu, Pol Potu, Enveru Hoxi, jugoslovenskom despotu koji se pravio da nije znao za Goli Otok i ostale kazamate, te da nije znao za prijeke sudove, skidanje glava režimskim oponentima i ostala nedjela i zlodjela koja je povjerio balkanskim srbo-fašistima koji su kako sam gore naveo mijenjali imidž po „potrebi“ , ali prvensveno i voždu kojeg njegovi rođeni beograđani uhapsiše i deportovaše u Hag. ... .
Za veliko čudo je da današnji pa i bivši uglavnom svjetski politički dirigenti i pored činjenica i dokaza sa balkanskih prostora iz devedesetih godina prošlog vijeka, agresije na Ukrajinu, genocida u Gazi ali i genocida koji traje već desetljećima nad Palestincima nemaju hrabrosti da doslovno i bukvalno imenuju i sankcionišu sve aktere koji čovječanstvo guraju u ambis i kataklizmu. I sve dok se to ne desi holokausti, genocide i ratovi će nam se ponavljati, naravno još suroviji, teži i opasniji jer su to arhitekti I izvođaći radova ovih projekata ostavili svojoj djeci i učenicima u amanet. Dakle – Milošević, Mladić, Karadžić, Ražnjatović, Šešelj su u rangu Himlera, Hitlera, Goebelsa, Geringa i ostalih samo što su igrali za manji tim i u drugoj ili trećoj ligi. Pa i današnji vuk u deminutivu nije daleko od njih – a i sam je sebi nalijepio etiketu 1:100. A ako krenemo preko Rusije i Bliskog Istoka i tamo ćemo naići na hitlere i himllere.

*****
Ali, po okončanju Drugog svj. rata kada su sile Alijanse i ostatak Svijeta angažovali svu raspoloživu diplomatiju i vrhunske autoritete, suđenje je počelo iste god u Novembru i završeno sljedeče 1946 u Oktobru. Dakle za nepunu jednu god. suđenje je okončano. Sud koji je bio sastavljen od sudija zemalja Alijanse je završio proces sa nacističkim ratnim zločincima.

Ovdje imamo namjeru uporediti Germane u Drugom svj. ratu i poslije rata, i balkanske fašiste u ratovima 1941-45, i 1992-95 i svakako njihova genocidna euforija koja ih još nikad ne popušta.
Njemačka sa svojim narodom se neposredno odmah poslije Drugog svj. rata otrijeznila i došla „teobe“ što bi rekao naš narod kao pacijent poslije elektro šokova ili poslije kemo-terapije. I sami svjesni i osvjedočeni da im Hitlerov režim i njegova diktatura nisu donijeli ništa dobro nego samo ruševine, smrt, patnje i sram, bili su spremni, kako tada tako i dan-danas osuditi fašistički režim i pokloniti se stradalnicima i cijelom Svijetu. Preko noči se odrekli Hitlera, njegove fašističke ideologije, priznali teret krivnje, pogledali istini u lice i poklonili se milionima žrtava na čelu sa svojim kancelarom W.B. i još od cijelog Svijeta i od svih naroda kojima su nanijeli zlo tražili oprosta i pored ratne odštete koju su pošteno godinama i decenijama plaćali . Sedamdeset godina je prošlo od holokausta, a oni još uvijek sami sebe osuđuju, osuđuju taj režim u štampi, nebrojenim TV-dokumentarnim emisijama i ostalim medijima iako ih na to niko ne tjera i žele Svijetu pokazati i dokazati da su oni u svakom slučaju jedna normalna humana nacija koja je bila u jednom nesretnom trenutku inficirana i euforično zanesena rasizmom i „Nacionalsocijalizmom“ a, poslije svjetskih ekonomskih kriza koje su joj prethodile. Tehnološko- industrijski bum Njemačke, tridesetih godina je dodatno djelovao i bio vjetar u leđa nacionalnom zanosu.

Osim toga, svjesni da se moraju okrenuti sebi i poraditi na poboljšanju svog statusa i životnog standarda odbacili su i od sebe odstranili sve mržnje od kojih su bili oboljeli. Daleko od toga da Hitlerova nacistička ideologija nije nastavila da tinja kod onih slijepih i neizlječivih ekstremista ali takvih je relativno zanemarljivo malo. Zvanična politika cijelog svijeta ali prvenstveno Austrije gdje je Adolf rođen i Njemačke gdje je djelovao osuđuju Hitlerov režim i nacističku ideologiju. Osim toga, politička državna postava Austrije i Njemačke svake godine redovno poziva autoritete i pretstavnike jevrejske populacije kao naroda koji je najviše stradao u Drugom svj. ratu na obilježavanje godišnjice u konc-logorima, polaganje cvijeća i ostale manifestacije vezane za taj Drugi svj rat sa stalnim opomenama da se ne zaboravi i da se ne ponovi. Sile alijanse su nakon kapitulacije Trećeg Rajha umarširale vojničkom čizmom i podijelile između sebe zone koje su svojom armijom obezbjeđivali radi evropskog i svjetskog mira i stabilnosti. Doslovno u njemačke i austrijske kasarne se uselila amerčka, engleska, francuska i ruska vojska. U Austriji je to trajalo do 1955.g. a u Njemačkoj još decenijama dugo. I sve su to Nijemci podnosili za hatar ozdravljenja nacije i potiranje grijeha iz vremena Holokausta, pa ipak nikada nisu kazali da je Njemačka okupirana zemlja i pored stranih trupa u njihovim kasarnama – na suprot Dodika koji stalno ponavlja da je visoki predstavnik u BiH okupator. Za dvadeset-trideset g. Germani su postali prijatelji sa komšijama protiv kojih su ratovali i sa ostalim u Evropi i u Svijetu. Vrlo brzo su shvatili da ih mržnja i netrpeljivost zaustavlja i gura nazad.

Za razliku od bosanskih/bošnjačkih komšija koji ni nakon stotina godina ne mogu da shvate da ih mržnja razjeda, nagriza, gura u ambis i podstiče mlađe generacije da isto čine kao i oni sami ili možda da još masovnije i još gore ginu za iluzorne ciljeve. Njima su tobože svi od reda krivi i ostali su im dužni“ počev od Turaka, Albanaca, Hrvata, Bošnjaka u Sandžaku i Bosni. Čak su im i Austrijanci i Nijemci krivi iz Prvog i Drugog svj.rata I ostali dužni, a nisu bili krivi dok je Draža Mihajlović kolaborirao sa Nijemcima i Talijanima - tada je bilo sve potamam.

Umjesto da postupe onako kako im Svijet (naravno osim Rusije) savjetuje i sugeriše, da saviju uši i priznaju grijeh i sramotu, da se otarase fašista u svojim redovima te da ih i sami osude, da operu krvave ruke i pogledaju istini u lice, da jednog dana njihove mlađe generacije počnu uspravno hodati po Svijetu bez srama iz prošlosti koji počiniše njihovi djedovi i očevi. Ne. Oni i dalje podgrjavaju mržnju i netrpeljivost, oštre kame i organizuju fašistčka-četnička-ravnogorska udruženja, negiraju genocide, pokolje i masakre, provode aparthejd tamo gdje dominiraju, paradiraju sa noževima i kamama u otrovnim žvaljama, prijete otcjepljenjem, prijete istrebljenjem i onim rijetkim nesrbima. Kako njihovi političari da bi se širenjem mržnje održali na vlasti tako isto i oni iz zadnjih redova orkestrirano nastupaju i upinju se iz petnih žila da ubijede Evropu i Svijet da i pored svih četničkih fašista, zločinaca koji prođoše kroz sudnice Međunarodnog haškog tribunala neumorno se otimaju i pravdaju kako - nisu oni toliko krivi koliko se sav svijet okrenuo protiv njih.
Treba napomenuti da su od svih izrečenih presuda na haškom tribunalu za bivšu Jugoslaviju najviše zastupljeni srbi i to 96,8% dok na Hrvate i Bošnjake ukupno otpada 3,2%, dakle činjenice su jasne i neumoljive.

Srpski političari – prvenstveno oni iz eresa pa onda oni iz Srbije ako misle svom narodu dobro, onda se moraju i sami otarasit mržnje i razoružati raspirivaće mržnje, kutarisati otrovne ideologe i njihovu ideju o nekakvoj velikoj Srbiji ukloniti sa scene i razuvjeriti svoj narod da im ne prijeti opasnost od Bošnjaka kao ni od drugih nesrba u protivnom će nam se svima historija ponavljati. I jedanput za sva vremena: ukoliko za srbijansku i hrvatsku pol. elitu bude Sarajevo prva bosanska adresa to će sa bosanske strane biti i Beograd i Zagreb. Ukoliko to bude Banjaluka i Mostar – onda će i Bosanci/Bošnjaci putovati preko Novog Pazara i Novog Sada u Beograd.

Na početku priče sam se sjetio Karla Marksa čiji je otac promijenio vjeru a Karl je nije imao uopće – da bi njegovi učenici i sljedbenici od Lenjina do Miloševića isto tako bili bez vjere ali i bez mjere. Pa zar se i Dodikov djed Tomislav ili Toma nije prevjerio iz katoličanstva u pravoslavlje došavši iz Tomislavgrada/Duvno u Derventu i prezime Dodig koje je ponio ostavio negdje usput a upisao se kao Dodik. Dakle radi se o jednoj kvarljivoj robi. Da li je slučajno što danas unuk tog Tome ima istu krvnu grupu kao i njegov politički satrap odnosno sabrat iz Mostara ili?? Možda se Tomin unuk vratio svojim vjerskim korijenima.