![]() |
||||
Naslovna | Arhiva | Pretraga | Redakcija | O Bosnjaci.Net | Kontakt |
Bosniaks.Net
![]() |
||||
![]() |
Kolumne
![]() Foto: Social Media UDARI NA DRŽAVU A DRŽAVA BEZ ODGOVORA Država je mehanizam vlasti kojim jedna klasa preko organa i institucija- policije, vojske, sudova, prosvjetnih, ideoloških institucija i medija održava i štiti svoju vlast. Vlast se temelji na legalnosti, legitimnosti, oslanja na prinudu i zapovijedanje, a treba da omogući vladavinu, upravljanje, gospodarenje. Vlasti Dejtonske BiH sve su više sputane i sve teže obavljaju svoju funkciju, što najuvjerljivije ilustruje neuspjelo hapšenje Milorada Dodika i njegovih pomagača. Posebnu važnost za svaku vlast imaju oružane snage zemlje. One djeluju u miru i ratu, u miru kao pomoć građanima u izvanrednim okolnostima, u ratu brane i čuvaju integritet države. Ako mehanizam vlasti ne radi i ne govori, pada pod uticaj drugih, bude korumpiran, tada rade i govore drugi. A to se upravo događa u Bosni i Hercegovini. BiH država je napadnuta izvana i iznutra. Samo se ne puca. Izvana od Srbije ohrabrene podrškom Rusije, Mađarske i nekih zemljama EU i od Hrvatske, podržane dijelom EU, a iznutra srpskim separatistima predvođenim Dodikom i hrvatskim predvođenim Čovićem. Od uspostave Dejtonske BiH državom upravljaju srpski i hrvatski separatisti usmjeravani i dopingovani iz Beograda i Zagreba. Dejtonska decentralizacija iskorištena je i zloupotrebljena za dezintegraciju. Tri federalne jedinice, tri feuda, kakve žele i na kojima rade Dodik i Čović su podjela zemlje, koja je antidejtonska i koju ne žele ni bh građani, niti većina zemalja Vijeća za implementaciju mira, koje u ime MZ-e nadziru primjenu Dejtonskog mirovnog sporazuma. Svaki novi pokušaj dijeljenja BiH je poziv na rat. Dodik i Čović nastavljaju zajedno rušiti BiH. Sve dok nije postao osuđenik Dodik je nastupao u frontu, a Čović djelovao iz pozadine. Zadnjih mjeseci je obrnuto. Čović i jedan broj Hrvata, prvenstveno iz HDZ BiH, zalaže se za federalizaciju BiH, s kojom bi dobili treći entitet sa prerogativima države kakve ima Rs. Većina vjeruje da se to ne može dogoditi bez rata. Ako bi do toga ipak došlo, pa formirana federacija sa tri federalne jedinice, svakom od tri konstitutivna naroda pripao bi teritorij po kriterijima u kojim bi broj stanovnika po popisu 1991.g.ili po novom popisu bio ključni kriterij. Iz toga proizilazi da bi se teritorij Rs (i da Rs opstane) morao smanjiti za skoro 20%. Od okončanja agresije na BiH mir i sigurnost u BiH nikad nisu bili na nižem nivou i više ugroženi. Po mišljenju mnogih sve podsjeća na 90-te godine prošlog vijeka, s tom razlikom što je sada unutarnji neprijatelj opasniji od vanjskog. Donošenjem antidržavnih i antiustavnih zakona u Rs, kojima je vlast prenesena sa države na entitet Rs, država je ozbiljno uzdrmana, bez obzira što se ti zakoni smatraju ništavnim. Dovoljno je da se isprovocira sukob, stane na entitetske linije, usvoji entitetski Ustav, proglasi odcjepljenje i da ti antiustavni zakoni dobiju na snazi i inerciji. Uprkos tome odgovorni političari nam govore da je stanje u zemlji sigurno, ubjeđuju nas da vjerujemo u državne organe i institucije, a ono što se događa i što vidimo svaki dan je suprotno tome. Iz Rs je izvršen udar na pravni poredak zemlje. Pravno su napadnuti i oslabljeni svi sektori vlasti na kojima država funkcionira. Naročito pravosuđe, koje je nemoćno da provede svoje najvažnije presude. Olakšica je samo u tome što se još ne puca. Na hapšenje Dodika, Stevandića i Viškovića čeka se već duže od dva mjeseca. Iako po Dejtonskom sporazumu postoje oružane snage BiH, sudska policija, državna policija, SIPa , EUFOR, NATO, niko se ne smatra odgovornim ili se ne usuđuje provesti zahtjev Suda BiH i privesti odgovorne za pokušaj državnog udara…Mir je uzdrman, a sigurnost građana dovedena u pitanje. Građani čekaju da država odgovori, ali Država još uvijek nema pravi odgovor. Obaveze Srbije i Hrvatske po Dejtonskom mirovnom sporazumu su da poštuju državu BiH, njene institucije i odluke njenih organa i institucija, ali umjesto toga oni pomažu separatističke težnje i podrivaju državno uređenje. Državni udar je neustavna i nasilna smjena vlasti, uz pomoć vojske ili drugim sredstvima, a posljedica je nestabilnosti i slabosti državnih institucija. Ponekad podsticaj za udar dolazi izvan same države, što je u BiH više nego očevidno. Napad na ustavni poredak BiH iz Rs traje već dugo. Vrši se pravnim sredstvima. Ruši se državna zakonodavna struktura vlasti a uspostavlja entitetsko zakonodavstvo, sa prerogativima države. Zadnjih mjeseci napetost je kulminirala i prijeti da pređe u oružani sukob. Šteta nanesena državi je već ogromna… Trojac Rs (Dodik, Stevandić, Višković) pokušava uvjeriti svijet da je krizu u BiH izazvala presuda Suda BiH Dodiku zbog nepoštivanja odluka Visokog predstavnika, koji je za njih nelegalan, a ne unaprijed pripremljeni neustavni zakoni (po Načertaniju, Memorndumu, Deklaraciji o secesiji države BiH) koje su donijeli pojedinačno i u paketu, kojima je entitet nastavio uzimati prerogative države BiH. Obzirom da se većina zakona koje je donijela NSRs već primjenjuje ili čeka na primjenu na području Rs, jasno je da se radi o udaru na ustavni poredak zemlje, a ne samo o pokušaju državnog udara, kako to neki pokušavaju predstaviti. Za državni udar, udar na ustavni poredak zemlje, odgovorni su: predsjednik Rs Milorad Dodik, predsjednik NSRs Nenad Stevandić, premijer vlade Rs Radovan Višković, ali i drugi koji ih podržavaju, štite, obezbjeđuju i čiju odgovornost tek treba utvrditi. Jedan od uzroka teškog stanja u BiH je pravosuđe, koje nije djelovalo kad je trebalo. Punih 20 g. dopuštalo je separatizmu da nekažnjeno pravi korak po korak u secesiju. Da bi država mogla prevazići postojeće stanje i nastaviti funkcionirati prioritetno treba: 1. Uhapsiti i privesti sudu za pokušaj državnog udara Dodika, Stevandića, Viškovića, a listu osumnjičenih za antiustavno djelovanje proširiti i na Ministra unutrašnjih poslova Rs, Šefa policije Rs i neke odgovorne iz nižih nivoa entitetske vlasti. 2. Preko Ustavnog suda ili uz podršku Visokog predstavnika poništiti sve zakone NSRs sa kojima je nadležnost državnih organa vlasti prenesena na entitetske organe, a ne samo neke od usvojenih zakona. 3. Od EU, SIP-e, EUFORA, OHR, NATO… zatražiti da verbalnu podršku Dejtonskoj BiH zamijene konkretnom, naročito u sankcioniranju odgovornih za pokušaj državnog udara. U odbrani i zaštiti države BH vlasti moraju istupati energičnije, konkretnije, bez odlaganja, svim raspoloživim mirnodopskim sredstvima, jer ako se Rs sada ne zaustavi, sutra bi moglo biti kasno. Ovo što se dešava je otcjepljenje Rs od BiH po konceptu Srpskog sveta.Tužilaštvo BiH mora odmah bez odlaganja izvesti pred lice pravde sve one koji su pokušali izvesti ili su izveli državni udar u BiH. Zar ima važnijeg i hitnijeg posla za Tužilaštvo BiH od ovog? Kažu rizično, i jeste. Ali odgovite- Šta je veći rizik - hapšenje bjegunaca ili propast države ako se ne uhapse?! Prije više godina provedena je reforma bh pravosuđa, uz reformu oružanih snaga ocjenjena najuspješnijom. Po dosadašnjem radu pravosudnih organa to se ne može potvrditi. Naprotiv, svi vide da pravosuđe ne djeluje pravovremeno, usporava i koči procese ili ostaje gluho i slijepo na događaje koji traže najhitnije djelovanje. Nakon poziva BiH Tužilaštva za Dodikom, Stevandićem i Viškovićem, na koji se nisu odazvali, raspisana je Crvena potjernica. Usprkos tome optuženi se slobodno šeću Banja Lukom, kafendišu na terasi restorana, provociraju, ismijavaju državne organe, ponižavaju državu…Dodik više nego ranije obilazi gradove Rs, drži govore, odlazi u Srbiju i vraća se iz nje…Ovih dana je ponovo bio u Rusiji. Očekuje ga i susret s Orbanom u Mađarskoj. Stevandić je išao u Srbiju, susreo se s Vučićem, vratio se, a niko ne zna ni gdje je prešao granicu i kako se vratio. Granična policija pravi se mutava, pa ne odgovara ni na telefonske upite...Zauzeti, ispituju slučaj… Nema opravdanja ni za koji organ vlasti što ni nakon skoro tri mjeseca od izdane potjernice nisu uhapšeni Dodik, Stevandić i Višković, pa ako i nije bilo moguće privesti svu trojicu, zar nije bilo prilike da se do sada uhapsi barem jedan od njih. Dodik je morao biti uhapšen odmah po potpisivanju ukaza za neustavne antidržavne zakone koje je na njegov zahtjev donijela NSRs, jer to je kršenje Ustava BiH i Dejtonskog sporazuma, sa kojim je izazvao u BiH najveću krizu od okončanja rata. Nakon reagovanja EU, lica sa potjernice su shvatila u kakvu su situaciju doveli Rs i sebe pa pokušavaju pridobiti nekog da s njima pregovara, kako bi pred MZ-om opravdali svoje postupke i mogli nastaviti dalje. Oni su bjegunci i s njima nema razgovora i pregovora. Moraju biti uhapšeni i privedeni pravdi. Umjesto da su u pritvoru, oni slobodno prelaze granicu kad hoće, idu u Srbiju na dogovore, prkose državi, što nanosi veliku teško popravljivu štetu državi BiH i njenim organima. Dodik se nada podršci Trumpa, koja je po nekima sve izvjesnija, iako je zvaničan stav SAD prema BiH poznat i neupitan. Ovo je preporuka i poruka koju uvijek slušamo od lidera iz organa MZ-e koji nadziru provedbu Dejtonskog sporazuma, sa kojom peru ruke i skidaju svoju odgovornost. Pitanje kompromisa jeste jedno od ključnih, ali s kim i pod kojim uslovima? Svaki kompromis podrazumjeva da se svaka strana nečeg odrekne. Zar na jednakoj osnovi pregovarati s onima koji su Dejtonskim sporazumom dobili sve, dobili R, nagrađeni za genocid, pa im dati još? Da li s odbjeglim od zakona sjesti za pregovarački stol i moliti ih da se urazume ili ih s lisicama na rukama ispratiti do zatvorske ćelije? Država BiH treba da ojača i niko u BiH nema pravo tražiti od države da pravi kompromis sa entitetima, po kojem bi oni jačali a država slabila i gubila tlo pod nogama. Više se i ne krije, jer svi znaju, da su dešavanja u BiH, u Rs, završna etapa strateškog plana srpskog sveta da se Rs odcijepi od BiH, izdvoji i u pogodnom trenutku pripoji Srbiji. Ovaj proces je do sada vodila Srbija, predvodio Vučić, a prati Hrvatska, predvodi Čović. Od kada je potpuno ovladao političkom scenom zemlje Čović je uz podršku iz Hrvatske i od dijela EU krenuo u ofanzivu, koristeći svoj “Izborni zakon” kao efikasno oružje. Hrvatska politika prema BiH je na tom planu dodatni podsticaj ne samo Čovićevom hrvatskom već i srpskom separatizmu. Dodik i Čović su produkt strateškog interesa i ciljeva Srbije i Hrvatske. Srbija želi oslabiti državne a ojačati entitetske organe i institucije, Rs izdvojiti iz BiH i u konačnici pripojiti Srbiji. Hrvatska nastoji obnoviti Herceg Bosnu i pripojiti je Hrvatskoj, ali to ne može dok se Rs ne otkači. U tom cilju Srbija pomaže Dodika a Hrvatska Čovića i njihovo savezništvo koje nije iz ljubavi, traje već preko 15 godina. Čović ima pomagače u EU i dobro je obavješten. Visoki predstavnik Schmidt se skamenio kad mu je ovaj u lice skresao da neće moći koristiti bonske ovlasti, čak i onda kada su posljednje sredstvo za deblokadu države. I Dodik i Čović su toliko ojačali da dominiraju i suvereno vladaju ne samo u svojim feudima, već i državom. Dodik se izdigao iznad države, a Čović upravlja svim procesima u državi. Ako njihov odnos i interes posmatramo izdvojeno od država koje koje ih podržavaju, Srbije i Hrvatske, dolazimo do sljedeće spoznaje: Dodik želi sačuvati Rs, izdvojiti je iz BiH i ostati na čelu dok je ne unese u Srbiju kao miraz. Time bi se okrunio i postao nedodirljiv. To želi postići bez rata, jer zna da rat nosi rizike, da bi u ratu mogao ostati bez imovine koju posjeduju on, njegova porodica i oni oko njega. Čović zna da nema obnove Herceg Bosne bez promjene statusa Rs. Kada bi obnovio Herceg Bosnu slavili bi ga kao Tuđmana. I on bi bio nedodirljiv. Svjestan je kapitalne vrijednosti koji je dobila Hrvatska progonom Srba, kao što su Srbi Rs svjesni šta su dobili etničkim čišćenjem 49% bh teritorija i formiranjem Rs. Sa Dejtonom su dobili što nikad niko do sada nije dobio. Zato se zaklinju u izvorni Dejton. Ali Dodik je previše kompromitiran, osuđenik, bjegunac, pod lupom EU i rado bi se Čović distancirao od njega, jer zna da je uz njega previše izložen, ali su njegovi strateški interesi kompatibilni sa Dodikovim. Do svog cilja ne može bez Dodika, ali shvata da Dodik nepovratno pada i da bi lako mogao povući i njega sa sobom. Zato se Čović s Dodikom manje sastaje, pokušava se izvući iz smrtnog Dodikovog zagrljaja, ali uz što manju cijenu. Iako pod kaznom, Dodik nastavlja praviti nova krivična djela. A može i dalje, ako mu se pusti…Ili neće biti Dodika ili neće biti države…Ali on ne radi sam… podržava ga Vučić, a s njima se solidariše Putin. Državni sekretar SAD Marco Rubio je na mreži X rekao da su postupci M.Dodika u vezi sa donošenjem neustavnih zakona entiteta Rs, kojima se zabranjuje rad državnih institucija, prijetnja sigurnosti i stabilnosti zemlje. NS Rs je 28.2.2025. usvojila Zakon o neprimjenjivanju zakona i zabrani djelovanja Suda BiH, Tužilaštva BIH, SIPA na području Rs, prijedlog Zakona o VSTS Rs, te prijedlog zakona o dopuni Krivičnog zakona Rs. Ti zakoni su protuustavni, antidejtonski i sredstvo sa kojim je izvršen državni udar, pa ipak su već preko 6 mjeseci na snazi. Ustavni sud BiH ih je odmah obustavio, a ovih dana i poništio, ali se u Rs na to ne obaziru. To znaju svi u BiH, svi u EU, znaju SAD i Rusija, znaju da nakon tih zakona treba još samo jedan da se Rs odcijepi, ali se na to sve šuti i pušta na volju Rs da ide dalje u secesiju. A ako se to dogodi, za sve će biti kasno a BiH bi postala novi Kipar u trbuhu EU. Podsjetimo da je Dodik pozvao sve Srbe zaposlene u državnim organima BiH - Sudu, Tužilaštvu, SIPA, VSTS-u…da napuste radna mjesta i pređu na rad u Rs, koja će im obezbjediti radno mjesto u entitetskim organima vlasti. Svima koji se nisu odazvali pozivu, zaprijećeno je konfiskacijom imovine koji posjeduju na području Rs. Nakon Dodikove prijetnje da će se oduzeti imovina svim Srbima zaposlenim u državnim institucijama ako do 19.3.2025. ne pređu u entitetske organe odazvalo se samo nekoliko njih. Svi drugi koji su ostali na svojim radnim mjestima na državnom nivou stavljeni su na poseban Dodikov spisak. Dodik uporno naglašava da sve radi po Dejtonskom sporazumu, u skladu sa entitetskim i državnim Ustavom, mada zna da su svi zakoni koje su donijeli antidejtonski i antiustavni.
Obzirom da je odgovor BiH države, sa izuzetom mjera Ustavnog suda BiH, umjesto institucionalni, bio samo retorički od strane pojedinih lidera, Dodik je nastavio korak dalje, pa je pripremio Zakon o graničnoj službi s kojim bi faktički preuzeo kontrolu nad državnim granicama i najavio Zakon o vojsci Rs. Ustavni sud BiH je donio privremenu mjeru, kojom je zakone NSRs proglasio nevažećim i stavio van snage sve protuustavne pravne akte koje je donijela NSRs i pozvao sve organe da rade svoj posao… Umjesto da se zaustave iz Rs se nastavlja sa napadima i tvrdnjom da je presuda Dodiku politički motivirana, da urušava ustavni poredak BiH i kao takva predstavlja državni udar, pa preko NSRs zahtijevaju od Pravobranilaštva Rs da podnese krivičnu prijavu protiv svih tužilaca i sudija Suda BiH koji su postupali po nametnutoj odluci… Po ovom zakonu, tvrdi Dodik, sudiće se svima koji se ne povinuju njegovim zahtjevima. U skladu s ovim zakonom umjesto državnog VSTV-a formiran je entitetski VSTS-et. A opasnost od sukoba je svakodnevna. Iako je vidimo, potcjenjuje se. Ko će braniti državu ako u njoj sutra osvane 5.000 do zuba naoružanih vojnih i paravojnih formacija? Neće MZ-a, kao ni do sad. Ipak, BiH vlasti moraju direktno zatražiti zaštitu od EU, a ako nema odgovora obratiti se SAD, koje su tvorac Dejtonske BiH. MZ-a, uključujući EU, EUFOR, PIC, ...nema odgovor na ovo što se sada dešava u BiH, kao ni na ono što se već preko 6 mjeseci događa u Srbiji. SAD peru ruke od BiH. Prepuštaju je EU ili imaju preča posla? Nema spremnih, odgovornih, dužnih da odgovore na Dodikove izazove, na njegovo djelovanje koje je prijetnja ne samo BiH, Balkanu, već i EU. Sankcije Dodiku i njegovom timu od strane EU su urgentne i neizbježne, ako ne od svih onda od država koje su spremne za sankcije. a to je ono najmanje što je EU dužna da učini. Članica evropskog parlamenta Tineke Strik iz Nizozemske pozvala je Europsku komisiju da onemogući Dodika, a pridružilla joj se i g. Kalas. Uz pomoć Mađarske, Rusije i Srbije Dodik pokušava dobiti podršku za ono što čini. Podršku je dobio od francuske parlamentarke Pascale Piera, koja tvrdi da se prava Rs krše, da visoki predstavnik Schmidt nije imao pravo donositi zakone. Opozicija Rs i Veterani RS su protiv ovog što Dodik i njegova svita rade…To predstavlja novi kvalitet u političkim odnosima u BiH. Kada bi MZ-a htjela mogla bi krizu u BiH riješiti u svega nekoliko dana. Upozoriti Srbiju i Hrvatsku da se okrenu od BiH. Dati nalog Visokom predstavniku da koristi bonske ovlasti. Skinuti s vlasti Kajganića, Dodika i Čovića…Pomoći provođenje presuda Evropskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda BiH. Dati otvorenu bezrezervnu podršku državnim organima BiH, prije svega pravosuđu, da odmah privedu Dodika i druge odgovorne za pokušaj državnog udara i narediti sudu da iz ladica izvuče Čovićeve predmete i proširi istragu. Odlaskom Dodika i Čovića svi će odahnuti. Umjesto da se ojača i podrži parlament, na razne načine se blokira njegov rad. Ako se nastavi sa blokadom parlamenta, građani BiH moraju izaći na ulice. Ne samo u Sarajevu. Posljednji je čas da zaustave agresiju na njihova prava i državu. Ustavni sud BiH je poništio antiustavne zakone NSRs i svi koji ih nastave provoditi trebaju završiti u zatvoru, Dodik ponavlja i nastavlja činiti nova krivična djela, radi čega je upućena apelacija Ustavnom sudu BiH, od kojeg još nema odgovora. Iz Rs se uporno nigera uloga Ustavnog suda, koji radi u nepotpunom sastavu. Ustavni sud BiH je donio privremenu mjeru, kojom je zakone NS Rs proglasio nevažećim…Stavio van snage sve protuustavne pravne akte koje donijela NSRS i pozvao sve organe da rade svoj posao… Ustavnom sudu nedostaju dva suca koje treba imenovati Rs, ali ih ne želi imenovati, jer ne priznaje Ustavni sud BiH koji je ustavna kategorija, a osporava odluke Ustavnog suda. Umjesto sudinke Suade Paravlić, koja je krajem maja otišla u penziju, upražnjeno mjesto sudije ustavnog suda je već popunila Larisa Velić iz Zenice, koja je dobila najviše poena od svih kandidata.
Rs nema pravo na opstanak. Ni po imenu koje nosi, ni po širini i dubini teritorija koje pokriva. Ona mora nestati. Ukinuti treba bh entitete, oba, i Rs i FBiH…Rs treba ukinuti i iz drugog važnijeg razloga, jer je zasnovana na teškim zločinima i genocidu, Rs je genocidna... Mnogi je s pravom zovu genocidna tvorevina. Svijet, MZ-a, Pravda, ne smiju dozvoliti da Rs opstane i kao takva bude ohrabrenje drugima koji žele krenuti putem etničkog čišćenja, otimačinom, zločinima do genocida i holokausta. Na sjednici Vijeća sigurnosti UN 25.2. 2025. je po drugi put iza zatvorenih vrata raspravljano o stanju u BiH. Oba puta sve članice osim Rusije dale su punu podršku nezavisnosti, suverenitetu, teritorijalnom integritetu BiH. Ali kao i ranije, na tome sve počinje i završava. U svom obraćanju pred članovima Vijeća sigurnosti član Predsjedništva BiH Denis Bećirović zatražio je hitno djelovanje MZ-e; da EU poveća broj vojnika EUFORA, rezervne snage rasporedi na strateškim područjima, a od Visokog predstavnika je zatražio odlučnije djelovanje. Na području BiH djeluju SIPA- Državna agencija za istrage i zaštitu, OSA, OHR, Visoki predstavnik, europska vojna misija Altea, NATO…ali se svi uz manje izuzetke drže po strani, iako znaju da je BiH napadnuta sa svih strana. A to je isto kao da invalidu u kolicima priznate invaliditet i ostavite ga nekom drugom da se brine o njemu. SDA se sa novim potencijalima mora što prije vratiti u žižu događaja, a Trojka mora sazreti. Mora shvatiti da Dodikovi potezi nisu samo prijetnja… Sastanci se drže sa predstavnicima MZ-e i dobiva verbalna podrška, a brod i dalje tone…Opozicija Rs je novi potencijal sa kojim treba aktivno surađivati u prevazilaženju teškog stanja. “BiH će dobiti utakmicu protiv onih koji je napadaju” - poručuje Konaković, ali se vidi suprotno…Sjetimo se da su nedavno i Mađari ušli u kao turisti, najavili i unos oružja, i to za ministra vanjskih poslova Konakovića nije bilo sporno. BiH je država sa najvećom dijasporom. Dijaspora pomaže državi i građanima na razne načine, ali joj se malo ili nimalo uzvraća. Uprkos tome od nastanka Dejtonske BiH očekivana interakcija između države dijaspore nije ni blizu mogućeg potrebnog nivoa. Pomoć državi BiH u odbrani od srpskog i hrvatskog separatizma sada je potrebnija nego ikad ranije. Država se ne može odbraniti bez dijaspore, koja je eliminisana zakonom o entitetskom državljanstvu, nikad prihvaćena od bh vlasti. Dijaspora se mora uključiti u odbranu zemlje, jer će i ona ostati bez zavičaja. Da se to postigne treba stupiti u vezu, povezati se i ostati u vezi sa svim organizacijama, udruženjima, klubovima, vjerskim zajednicama koje okupljaju Bosance i Hercegovce ali i sa uspješnim pojedincima kojih je sve veći broj i stalno pokazuju spremnost da djeluju. BiH mora formirati Ministarstvo za dijasporu, jer u dijaspori živi više bh građana nego u državi BiH. Teško krizno stanje u državi se svjesno i planski nastoji zamrznuti kako bi se nakon do sada stečenih pozicija moglo nastaviti dalje do samog kraja. Srpski secesionisti sa Dodikom čvrsto drže svu vlast u Rs, hrvatski sa Čovićem u FBiH, a zajedno je dijele na državnom nivou. Parlamentarne strukture su u njihovim rukama i puštaju ventil samo kada i koliko to njima odgovara. Državni organi i institucije od kojih se očekuju da djeluju i zaustave negativne procese ne djeluju, jer su pod kontrolom i uticajem. Nakon skoro tri mjeseca od pokušaja državnog udara i bijega Dodika, Stevandića i Viškovića od zakona u Sarajevu je održana sjednica Upravnog odbora PICA - Vijeća za implementaciju mira kojoj su prisustvovale sve parlamentarne stranke osim SNSD. Raspravljalo se o aktuelnoj političkoj situaciji, blokadi rada institucija i evropskiom putu BiH. Visoki predstavnik Schmidt je istakao potrebu da se radi, postavio pitanje odgovornosti i rekao da se odmah trebaju imenovati nedostajući suci Ustavnog suda BiH, deblokirati procesi, ali je upitno korištenje Bonskih ovlasti i za deblokadu procesa…Jasno je izražena potreba za promjenu Izbornog zakona, samo ako obuhvata implementaciju presuda Evropskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda BiH. Za sviju je prioritet mir, stabilnost i europski put…Data je podrška eliminaciji dodikovog SNSD-a, jer koči put u EU, a za deblokadu rada parlamenta uvjet je usvojiti zakon o Sudu, VSTV, izabrati glavnog pregovarača sa EU i usvojiti plan rasta. Odgovor države morao bi biti brz, odlučan i usmjeren prema unutrašnjem i vanjskom neprijatelju, preko državnih organa i diplomatije. Da bi se moglo to realizovati, treba izvršiti smjenu kadrova koji nisu lojalni i djeluju protiv interesa države u upravi, pravosuđu, parlamentarnim organima i diplomatji. Udružimo se u odbrani prava na život. Život može biti najbolji učitelj ili najgori učenik. |