Na saopćenje Kongresa europskih rabina povodom otkazivanja dolaska u Sarajevo:

- To je jasno kršenje obaveza i vrijednosti EU (Povelja o osnovnim pravima Evropske unije, članovi 10 i 22; Deklaracija Evropskog vijeća o antisemitizmu, 2020). Bosna i Hercegovina bi svakako trebalo da bude isključena iz procesa pristupanja Evropskoj uniji nakon ovog sramnog proganjanja evropske vjerske grupe. Sarajevo se proglasilo ‘gradom otvorenosti i tolerancije’ za sve osim za Jevreje.

O vrijednostima, poveljama i selektivnom moraliziranju – ili: Kad vrijednosti vrijede samo za neke!

Ah, kako je lijepo vidjeti da je savjest probuđena, i to ne bilo kakva savjest – već evropska, rabinska, savjest s pečatom Povelje o osnovnim pravima i citatima iz Deklaracije Evropskog vijeća! Nema ništa ljepše nego kad se visoke moralne instance – one koje šute dok eksplodiraju bolnice, ali viču kad nestane tabla – odvaže da nas, male, nedorasle Bosance, nauče lekciji iz evropskih vrijednosti.

Jer, kako da ne! Sarajevo – grad koji je doslovno iz pepela pod opsadom pokušavao da očuva suživot – sada je postalo epicentar antisemitizma zato što je neko u lokalnoj vlasti, možda nespretno, možda i glupo, osporio jedan spomenik. Jedan čin, jedna rečenica, i eto ti „sramnog progona evropske vjerske grupe“. Sarajevo, koje je usred rata štitilo sinagogu kao što je štitilo džamije i crkve, sada, prema visokim standardima odabranog zgražanja, više nije dostojno evropskog društva. Znači, isključenje iz EU – ali odmah, bez razmatranja! Jer, šta su hiljade ubijenih u Gazi prema poniženju jedne ploče na privatnoj parceli?

Zanimljivo je kako se europske vrijednosti bude selektivno. Kada izraelske bombe brišu cijele porodice u Gazi, kada ambulantna kola postaju mete, kada glad i žeđ postanu zvanična strategija, tada iz nekog razloga evropske vrijednosti odlaze na pauzu.

Član 10 o slobodi mišljenja i religije? Član 22 o kulturnoj i vjerskoj raznolikosti? Ah, ti članci tada valjda važe samo za „civilizirani svijet“, ne i za one koji ginu pred kamerama. Ne daj Bože da se o tim zločinima jasno i glasno izjasne evropski rabini – jer bi to, zaboga, moglo narušiti „ravnotežu“ ili čak izazvati neprijatnosti u diplomatskom salonu.

Licemjerje, ta čudesna valuta našeg vremena, cvjeta kao nikad ranije. Kad stradaju Jevreji, i to opravdano – reagujmo odmah, osudimo, zahtijevajmo sankcije! Kad stradaju Palestinci – slegnimo ramenima, jer to je “kompleksna situacija”. A kad neko u Sarajevu napravi gaf – e to je „sramota evropskih razmjera“, vrijedna ekskomunikacije iz evropske porodice.

Zamislimo sad koliko bi država moralo biti isključeno iz EU kada bi se primijenio isti kriterij kao na Bosnu? Francuska zbog islamofobije? Ma, to je njihovo suvereno pravo. Poljska zbog homofobije? Eh, kulturne razlike. Italija zbog rasta neofašizma? Pa, demokratski proces. Ali Bosna, ta nedorasla učenica evropske škole, mora biti kažnjena odmah – jer kako se usuđuje da ne bude savršena?

Dakle, poruka je jasna: ako želite biti dio EU, možete gaziti ljudska prava – ali samo ako imate avionsku flotu i lobiste u Briselu. Ako ste mali i pokušavate pronaći balans u multietničkom društvu – budite tihi, kleknite i izvinite se. I neka vas ne zanima što je ta ista Evropa nijema na genocid koji gledamo u realnom vremenu. Jer evropske vrijednosti, dragi moji, nisu univerzalne – one su ekskluzivno dostupne onima s pravom putovnicom.

Na kraju, možda Sarajevo stvarno i nije „grad otvorenosti i tolerancije“. Možda je još uvijek previše naivan, misleći da tolerancija znači jednakost, a ne pokornost.