Prošlu dekadu u BiH obilježile su manipulacije oko neodržavanja Konferencije evropskih rabina u Sarajevu i beskonačna natezanja oko odgovora na pitanje: ko će konačno platiti dug slovenačkoj firmi „Viadukt“? I dok je prva tema kratko zaokupirala javnost u BiH, s obzirom da su njeni promotori koristili posve prozirne „argumente“, koji su imali za cilj da se ukaže na netolerantnost Bošnjaka-muslimana i da Sarajevo nije multietnički grad, drugo pitanje je materijalnog karaktera. Pa, ipak, normalan čovjek mora se zapitati: dokle sežu zle namjere koje su smišljeno odaslane iz zapadnog Mostara. Da su se akteri ove „priče“ bar uzgred oglasili o genocidu u Gazi, čovjek bi pomislio da se radi o ljudima vrijednim spomena. Budući da to nisu učinili, niti su imali tu namjeru ni u primisli, onda im pošten čovjek mora poručiti da u moralnom smislu nisu dorali da se postide ni pred psom. S tim u vezi postavljam samo tri pitanja promotorima ove, besramne ujdurme:

1. Kome to Sarajevo treba dokazivati svoju lojalnost u pogledu tolerantnosti?
2. Kome još u BiH, ali i u Evropi, treba dokazivati lojalnost Sarajeva u pogledu građanskih i drugih sloboda?
3. Kome još Sarajevo treba dokazivati svoju (našu) dobronamjernost i to nakon što je pod opsadom i najvećim razaranjem nakon Drugog svjetskog rata bilo hiljadu i pol dana pod bjesomučnim, svakodnevnim granatiranjem?
Odgovor je: baš nikom, a posebno ne cionistima, jednom Krešiću i njegovoj UZP družini!

Druga tema, koja u fokusu ima dug prema slovenačkom „Viaduktu“, kompleksna je po načinu nastanka i po posljedicama koje će ovakvi slučajevi ubuduće izazvati u bh privrednom i političkom prostoru. S tim u vezi, moram prvo postaviti nekoliko pitanja o njenom nastanku:
1. Kako je moguće da su baš svi kontrolni organi ne samo RS, već i Države, zakazali u vezi nastanka i namjernog odugovlačenja rješenja ovoga problema, budući da je dug u početku težio oko 1,5, odnosno sedam miliona KM, da bi sada dostigao 113 miliona KM?
2. Šta su u međuvremenu radile silne agencije, tužilaštva i drugi kontrolni organi?
3. Ko se sve ugradio u enormno napuhivanje iznosa ovoga duga?
4. Da li će neki organ istražiti očigledne manipulacije neobjašnjivog rasta ovoga duga?
5. Da li se unaprijed planiralo da će dug izmiriti Država, a ne Vlada RS-a, koja ga je stvorila?

Druga pitanja u vezi ovoga i već stvorenih dugova, koje je slavodobitno „kreirao“ entitet RS, a koja na naplatu dospijevaju u narednoj godini u iznosu od oko 1,6 milijardi KM, mnogo su ozbiljnija i teža. S tim u vezi postavljam naredna pitanja:
1. Iz kojih izvora rukovodstvo RS namjerava izmiriti ove obaveze kada je pred bankrotom?
2. Kako Dodik i njegova družina namjeravaju riješiti ovaj problem, budući da im baš sva javna preduzeća posluju sa gubitkom i da se obaveze prema dobavljačima ne izmiruju ni nakon četiri mjeseca?
3. Kako misle stimulisati zaposlene u javnim i drugim institucijama, kada im plate kasne više mjeseci?
4. Kako misle izmiriti obaveze prema imaocima javnih koncesija koje su inostranim „investitorima“ dali u bescijenje, ali ih sada moraju otplatiti po desetine puta višoj cijeni (slučaj Serdarov)?
5. Kako misle da se može privući inostrani kapital u Zemlju u kojoj je politička klima nepodnošljivo teška, pravna sigurnost najnestabilnija u Evropi, u kojoj je najviše rukovodstvo Entiteta optuženo, u kojoj je nekonkurentna fiskalna politika i u kojoj nema sredstava ni za minimalno podsticanje inostranih ulaganja, osim pogađanja u četiri oka, ali na račun imovine BiH?
6. Objektivno, da li rukovodne strukture u RS-u uopšte vode računa kako i iz kojih izvora vraćati stvorene obaveze ili i taj problem namjeravaju usmjeriti na državu BiH, iako ju negiraju gdje kod stignu?

Budući da su odgovori na naprijed postavljena pitanja negativni, onda je očigledno da razbarušeno rukovodstvo RS-a planira i dalje jurišati na sredstva sa Jedinstvenog računa Uprave za indirektno oporezivanje BiH. To da su im iznosi uplata po osnovu indirektnih poreza na ovaj (Jedinstveni) račun svake godine sve manji, ali se iznosi povlačenja ne diraju, objektivno im daje nadu da je tu Država, bolje reći Federacija, koja će RS spasiti od bankrota. S tim u vezi, postavljam pitana tzv. probosanskim strankama:
1. Ko ih je ovlastio da od bankrota i dalje spašavaju rasturače Države?
2. Dokle tzv. probosanske stranke to namjeravaju činiti, s obzirom da su finansije na nivou Vijeća ministara BiH i na nivou Entiteta prepustili drugima?
3. Nije li sramno da u Upravnom odboru Uprave za indirektno oporezivanje BiH postoji sistematizirano mjesto eksperta za javne finansije iz RS-a (sada je to Dalibor Tomaš), koji je na Jedinstveni račun UIO BiH po osnovu indirektnih poreza uplatio svega 18,18% (podatak za 2023., jer UIO smišljeno nije objavila podatak za 2024. godinu), ali mjesto za takvog eksperta (člana) iz Federacije uopšte nije predviđeno, a mjesto člana ispred Vijeća ministara BiH smišljeno se ne popunjava već dvije godine, s obzirom da bi, po logici stvari, to morao biti Bošnjak?!
4. Zašto su Bošnjaci dopustili da u najznačajnijem segmentu makroekonomske politike (finansijama) budu u fusnoti?
5. Kada će Bošnjaci konačno shvatiti da svaka politika koja se ne zasnva na novcu, biva isprazna priča?
6. Zašto silni ekonomski eksperti o ovom glasno šute, ali se usmjeravaju na opšte fraze o zaštiti Države, pri čemu su im suporti i ljudi iz akademske zajednice?
7. Zar je nedopustivo da od UIO BiH možete dobiti baš sve podatke, osim podatka koliki su iznosi (i procenti) uplata entiteta i distrikta Brčko po osnovu indirektnih poreza na Jedinstveni račun UIO BiH? Istina, UIO ovaj podatak objavi u drugoj polovini ove, za prethodnu godinu, jer smatra da on tada neće biti zanimljiv za javnost i da će stoga biti manje negodovanja javnosti u Federaciji.
8. Autor ovoga teksta već godinama piše i javno pita tzv. probosanske stranke kako je moguće da Federacija u raspodjeli sredstava sa Jedinstvenog računa UIO BiH biva oštećena za 844,5 miliona (2022.) i 1.065 miliona (2023.) a u korist RS-a i distrikta Brčko. Podataka o iznosu uplata po entitetima i DB nemam za 2024. godinu, pa stoga i ne mogu izračunati koliko je Federacija oštećena u toj godini.
9. Sve finansijske eksperte i akademsku zajednicu javno pitam: kako je moguće da je među 15 gradova po iznosu uplata PDV-a u 2023. godini iz RS-a samo Banja Luka (na
šestom mjestu), ali nema Bijeljine, Doboja, Prijedora, Trebinja, ali ima Hadžića,
Lukavca, Visokog i Bihaća i da mi (Bošnjaci) to prihvatamo kao normalu?

Na osnovu naprijed iznesenog, opravdano pitam: šta će tzv. probosanske stranke učiniti kada na naplatu dođu obveze RS u narednoj godini po osnovu emitovanih javnih obveznica na Bečkoj i Londonskoj berzi? Da li će i tada u opticaju biti floskula: Država (Federacija) će platiti dug, a regresnom tužbom tražiti povrat novca od RS-a! Koja regresna tužba i koji bakrači?! To je samo zavaravanje. S obzirom da Fedralni premijer ima pravo veta pri raspodjeli javnih prihoda sa Jedinstvenog računa UIO BiH, predlažem da se zaboravi regresna tužba, već da se odmah umanji iznos sredstava RS-u za iznos dospjelog duga. Znam da će to izazvati buru negodovanja, da to nije u skladu sa Zakonom i Pravilnikom o raspodjeli sredstava sa Jedinstvenog računa, ali to treba učiniti i po cijenu da i Federacija ne dobije svoj (zasluženi) dio. Neka stanu sve isplate budžetskim i drugim korisnicima, jer će to biti najbolji pokazatelj „kvaliteta“ neodržive makrofinansijske politike Države, a narod u entitetu RS konačno će shvatiti do čega su ga doveli njihovi prodavači magle u rinfuzi na čelu sa Dodikom i njegovom interesnom družinom. Dakle, pri odbrani Države, mora se posegnuti i za najekstremnijim potezima. Iako to ne želim, bojim se da drugog izbora nema, jer prizivati pameti, a finansirati rasturače Države, isto je kao i vjetrove pameti zvati.