U Bihaću, u subotu, 21. juna 2025., u organizaciji Asocijacije intelektualaca BiH "Krug 99" održava se skup posvećen Deklaraciji o pravnom ustrojstvu BiH, prof. dr. Husein Muratovićor je poslao tekst u nastavku s namjerom da ukaže na ključne makroekonomske probleme koji proizlaze iz nefunkcionalnog uređenja, određenog Dejtonskim sporazumom, ali i našim nečinjenjem da se stanje racionalizira bar u mogućoj mjeri.

- Asocijacija „Krug 99“ pokrenula je hvale vrijednu inicijativu vezanu za promjenu ustavnog uređenja države Bosne i Hercegovine. S tim u vezi, svaki dobronamjeran, probosanski orijentisan čovjek, trebao bi dati doprinos njenom kvalitetu i u konačnici, uspjehu. Stoga vam pišem ovaj kratak tekst i ukazujem na neke okolnost. Uz to, izvinjavam se što tekst vaše Deklaracije nisam imao priliku da pročitam, pa ću možda neke stvari potencirati, iako su one već date u navedenoj Deklaraciji.

Prvo pitanje na koje se fokusiram je: da li smo kao društvo sposobni razumijeti našu situaciju i
racionalno postaviti politiku kojom ćemo se izvući iz višegodišnje krize? Ovo pitanje potenciram stoga jer se do sada niko ozbiljno nije bavio uzrokom ovakvog stanja, a posebno ne načinom njegovog rješenja. Pozivati se na nefunkcionalnost postavki u Dejtonskom sporazumu, a ne raditi ništa sistemski da se njegove slabosti u funkcionalnom smislu bar dijelom poprave, nije produktivno, pogotovu u situaciji kada je politička scena nedopustivo parcelizirana (zbog ličnih interesa), kada je obrazovanje zarobljeno jalovom politikom, kada su univerziteti i akademije toliko naslonjeni na budžete (da su im glavni produkti, produkti šutnje i nezamjeranja aktuelnim vlastima da to postaje degutantno), kada se diplome štancaju na veliko i bez bilo kakve ozbiljne kontrole, itd., itd.

Drugo moje pitanje je: da li smo svjesni višestrukosti problema, jer ne radi se samo o krizi, već se radi o tome da smo u krizi razumijevanja same krize. S tim uvezi, moramo postaviti pitanje: da li političke „elite“ i intelektualci uistinu uopšte ozbiljno razmišljaju o razumijevanju krize, a kamoli njenog ublažavanja?! Budući da je odgovor negativan, postavlja se pitanje: na koje ključne probleme se moramo fokusirati pri koncipiranju Ustava BiH i makroekonomske politike Države, ali i njenih mnogobrojnih javno-pravnih kolektiviteta. U tom smislu imperativno moramo poći od nepodnošljivo visoke neproduktivne javne potrošnje koja je uslovljena i postavkama Dejtonskog sporazuma i koja bi razorila privredu jedne Švicarske, a kamoli BiH. Ovo tvrdim na osnovu činjenica do kojih sam došao obrađujući univerzitetski udžbenik „Efekti javne potrošnje na privredu BiH“. Nadalje, nedopustivo visoka neproduktivna lična javna potrošnja u odnosu na visinu BDP-a najviša je u Evropi i dominantno se finansira javnim dugom. Obrađujući univerzitetski udžbenik „Javni dug, poluga savremenih finansija“, statističko-kolerativnom analizom utvrdio sam da se javna potrošnja i javni dug u odnosu na BDP, kreću u istovjetnom procentu, što je rijetkost u savremenoj ekonomiji. Uz to, mnogi javno-pravni kolektiviteti u BiH umjesto direktnog zaduživanja, pribjegavaju manje vidljivom načinu zaduživanja, odnosno zaduživanja putem javnih preduzeća, za čije obaveze su oni garanti. Dodatni problem je u činjenici da se javni dugovi lažno bilansiraju, pa tako u Izvještaju MMF-a za 2022. godinu stoji da je u BiH prikriven iznos javnog duga javnih preduzeća četiri milijarde eura. Dakle, rak rana BiH su javna preduzeća i njihovo funkcionisanje mora se svesti na postavke koje su postavljene u tzv. „Finskom modelu“, gdje su javna preduzeća profitabilnija od privatnih. Ključni razlog njihove uspješnosti je u činjenici da je u njima nedopustiv bilo kakav stranački upliv, gdje je u prvom prvom planu stručnost i godišnje podnošenje računa javnosti o efektima upravljanja i rukovođenja ovim preduzećima. Prema tome i ova kategorija mora se Ustavom definisati.

Budući da BiH nema dovoljno vlastite akumulacije za brži privredni rast i zaposlenost i da nam inostrani kapital mora biti nulti prioritet makroekonomske politike, BiH imperativno mora konačno shvartiti (i prihvatiti) činjenicu da su politička klima, pravna sigurnost, fiskalna konkurentnost i profitabilnost, ključni faktori koji determiniraju priliv ovoga kapitala. Pri tome ne smije biti dopušteno da kojekakve interesne grupe „kreiraju“ način ugovaranja sa inostranim partnerima, posebno ne u domenu davanja koncesija na prirodne resurse ove Zemlje., čije posljedice vidimo u različitim aferama, pa ispada da smo mi kaubojsko društvo (slučaj „Viadukkt“), pa zaključujem da ova materija mora biti regulisana i ustavnim odredbama. O razlozima zbog kojih je ino kapital nulti prioritet makroekonomske politike, detaljno sam analitički obrazložio obrađujući univerzitetski udžbenik „Inostrani kapital i privredni razvoj BiH“.

Činjenica je da svaka politika koja se ne zasniva na finansijama biva isprazna priča, pa se bojim da predložena Deklaracija o ustavnom ustrojstvu BiH neće imati potrebnu upotrebnu vrijednost ako u njenoj osnovi ne budu definisani i pravno regulisani ključni postulati racionalno uređene ekonomije. Stoga sam samo djelimično ukazao na neke od ključnih ekonomskih problema i neophodnosti njihovog definisanja i u Ustavu BiH, koji će podjednako sektorski i teritorijalno tretirati cio prostor Države, koja mora biti racionalno preustrojena prije nego što postanemo Država praznih prostora.

„Krugu 99“ stojim na raspolaganju u mjeri i domenu za koji ocijeni da mogu pridonijeti realizovanje postavki datih u pomenutoj Deklaraciji.

S poštovanjem!
H. Muratović