Kolumne
Foto: Social Media, X
RASIZAM I KLASNO DRUŠTVO JOŠ UVIJEK ŽIVI U NEČIJIM GLAVAMA
|
|
Autor: Aziz Hurem
Objavljeno: 22. June 2025. 18:06:11
Kada u jednom društvu ili u jednoj državi postoje socijalni problemi, negativni trendovi, korupcija, nepotizam, samovolja, autokratija a samim time i anarhija, ... onda se društvo dijeli obično na samo dvije polutke. Na one koji ukazuju na te probleme i anomalije, protestuju verbalno ili na drugi način i obilježavaju i imenuju aktere destrukcije, --- i na one koji i pored toga što sve vide čuju i znaju viču, mole, vape, brane sebe i vlast a vrlo često su i sami upleteni u taj bolesni mehanizam govore : ne talasaj, ne diraj, neka ide, može još ovako koji dan, „ne može nam niko ništa“, ... Ovi zadnji su oni koji hrane krokodila u nadi da će njih zadnje pojesti. Oni su lojalni režimu, oni su kukavice, čankolizi, uvlakači, podrepne muhe i bolest svakog društva.
Država jednako je sila. Sila je u suprotnosti sa demokratijom. Demokratijom se hvale samo oni koji su svjesni da im to nije jača strana i vječito su u strahu da neko ne zatalasa. Istinske demokratske države se uopće ne hvale ni pravima ni demokratijom. One žive demokratiju i poštuju svačije pravo. Hvale su puna usta onih vlastodržaca koji su svjesni da provode samovolju, anarhiju, diktat, korupciju, bezzakonje, nepotizam, ... Ali zašto se hvale? Jer, hvaliti se uopće nije potrebno. Pošten čovjek nikada neće reći – ja sam iskren i pošten. Ne. To će reći drugi ako je tako, ako je uočljivo, vidljivo, transparentno, onda to to uopće nije potrebno isticati.
Uspješne države su najčešće one koje su jake, moćne vojno, politički i privredno – dakle one koje imaju silu i moć. Sila i demokratija ne mogu ići pod ruku jedna s drugom. Shodno tome – nameće nam se pitanje – da li uopće možemo razlučiti demokratski od ne demokratskog svijeta. Je li demokratija samo to da narod svojim glasovima daa prednost jednom kandidatu u odnosu na drugog a onda da taj kandidat kada postane ono što je želio postati se vodi samovoljom, diktatom, brutalitetom, mržnjom, antisemitizmom i sve to na kraju začini silom, oružjem i vojničkom čizmom.
Uostalom, da li su industrijski razvijene zemlje Zapadne Evrope pa i one prekookeanske koje su istovremeno i najmoćnije države svijeta demokratske ili je to samo lažno pokriće i farsa za ostatak svijeta. Kakva je to demokratija koja porađa međunarodnu politiku šizofrenog mrziteljskog karaktera i koja već decenijama svoje prste miješa u kakve takve mirne države i društva. Te države i ti narodi kojih je bilo i crnih i bijelih i bezbroj različitih kultura, vjeroispovijesti i jezika su do prije malo više od stotinu godina živjeli u miru, razumijevanju i harmoniji – možda sa većom dozom demokratije nego što je danas ima tamo gdje mislimo da je ima. I sve je to trajalo dok nisu zapadni mešetari umiješali svoje prste. Odnosno dok nije procurio petrolej, gas, nafta i ostala čudesa od koje danas zavisi sva tehnika i tehnologija. Kakva je ta vlast pod zastavom demokratije koja otvoreno, javno i glasno prijeti, postavlja ultimatume, krši UN-povelje i rezolucije i šta sve ne. Nikada u povijesti, bar ne u ovoj novijoj u zadnjem vijeku se nije čulo da bilo koji politički zvaničnik od obala Pacifika do Levanta (izuzev Izraela) i Roga Afrike – a naročito iz islamskog svijeta - izjavi da mu smeta neki državnik u Evropi ili Americi i jednoj i drugoj. Ili da zvanično istupi i da kaže da taj i taj režim u nekoj državi treba destabilizirat i srušit.
Za razliku od našminkane i utegnute gospode i s jedne i s druge strane Atlantika zajedno sa pobratimom Natanom koji imaju najmoćnije medije na svijetu i koji javnosti prezentiraju informacije kakve žele. Oni, taj politički šljam ogrezao u neredu, sili, lažima i egoizmu koji vidi samo sebe ponavljaju iz dana u dan da im prijeti opasnost od ovog ili onog, da su oni ugroženi od nekoga tamo koji je hiljade kilometara na drugom kraju svijeta. Kao da su nekakvi muslimani iz Azije došli u Evropu sa MIG-ovima, tenkovima, dronovima, lansirnim rampama za rakete srednjeg dometa i mal te ne da su instalirali vojne baze po Evropi i Americi sa svim ovim vojnim čudesima. A znamo vrlo dobro gdje je i ko je instalirao vojne baze i ostalu vojnu tehniku – i to pod krinkom i obečanjem – mi ćemo vas čuvati dragi muslimani da vi možete mirno spavati.
Od koga ? Od koga ćete to vi nas čuvati? Od samih nas?
Ne hvala. Ako je zato onda niste trebali dolazit. Jer prije nego ste vi došli mi smo živjeli u miru i između sebe i sa onim drugim koji se razlikuju od nas. Ali, od kada ste vi došli mi smo stalno u ratu. S kim? Pa znate i sami. Ili sa vama, ili mi između sebe jer nas vi zavađate, ili, još gore, mi i vi skupa protiv nas.
*****
U bliskoj prošlosti Afganistanom su upravljale dvije velike svjetske sile. Sovjetska vojnička čizma je deset godina gazila Afganistan i nisu uspjeli ostaviti dublji trag. Stotinu hiljada ruskih vojnika i sva vojna tehnika nisu uspjeli da pokore Afganistance. Ostavili su svo oružje i opremu i petnaest hiljada života i dali se u bijeg. Dok su se Rusi bavili Afganima Evropejci su crtali plan kako da rasture rusko carstvo. I tako je i bilo. Nakon desetak god. druga super sila je pod alibijem da im je Bin Laden srušio WTC-blizance – a što nikada nije dokazano – vrši invaziju na Afganistan i ćeraju se skoro dvadeset godina sa Mr. Binom da bi ga na kraju ubili. Mali ćar i mala“fajda“ za takvu „super silu“ . Za dvadeset godina rodilo se hiljade drugih Bin Ladena a ovi su samo džaba zube lomili.
Bin Ladenovi sljedbenici su poslije evoluirali u Al Kaidu pa preko Iraka u nekakav fantomski ISIS koji je dobacio do Sirije gdje mu se gubi trag. IS ili ISIS više nije bio ni potreban kad je u Siriji kaos počeo i kad su svi ratovali protiv svih. Nije bio potreban jer u Gazi već postoji Hamas u Libanu Hezbollah koji se proteže do Teherana a i američki vojnici su viška jer Izrael ima i svojih dosta.
No nikada niko nije vidio niti potvrdio da je Sadam Husein imao oružje za masovno uništenje a što je ko biva bio povod da dvije stotine hiljada vojnika Ameri pošalju da hvataju Huseina.
Libija je bila tako mirna i sretna zemlja. Socijalni status svakog čovjeka je za tamošnje uslove moga se mjeriti sa švedskim ili norveškim. Ali kad se uglađena gospoda i belajsuzi sa zapada ukvartali ko biva da uvedu demokratiju onda je bilo šta je bilo.
Nikada niko nije vidio ni podzemne tunele u Gazi osim nekakvih primitivnih garaža i podruma gdje su se mogli skloniti ti unesrećeni Palestinci.
Nikada niko nije vidio ni to da su Iranci na tragu izrade atomske bombe – ali to uporno tvrde oni koji žele da pokore skoro sto miliona Perzijanaca. Možda im se to čini lahko kao i ona dva miliona u Gazi.
*****
Robovlasništvo u klasičnom obliku je deklarativno završeno još 1948 kada su UN donijele deklaraciju o ljudskim pravima kojom se zabranjuje ropstvo i trgovina ljudima.
Da. Ali to je samo deklarativno. Ropstvo se negdje nije nikada iskorijenilo a negdje je samo nastavljeno u drugom obliku. Rasizam i klasno društvo još uvijek egzistira jer oni koji imaju moć, novac, uticaj smatraju one druge manje vrijednim ili čak bezvrijednim.
Najezda izbjeglica iz muslimanskog svijeta nije bila sve dok u toj zemlji živi mir. Ljudi iz svoje zemlje vrlo rijetko odlaze iz materijalnih razloga. Najčešći razlog za odlazak je izgnanstvo, ne sigurnost, rat, politički neredi, .... A onda se ti isti na zapadu koji su i kumovali ratovima na Istoku bajagi fataju za glavu i pitaju se : kud sada sa izbjeglicama? I na kraju sve bude po principu: tražili ste gledajte.
Samo da podsjetimo – Dobrica Čosić prije nego je postao predsjednik SR Jugoslavije boravio je u Americi, Radovan Karadžić isto tako, Slobodan Milošević isto tako, Franjo Tuđman u Švicarskoj ali i po cijelom svijetu okupljajući istomišljenika oko sebe i pripremajući teren, egipatski Sisi u Engleskoj prije nego je postao šef Egipta, Zoran Đinđić u Austriji prije nego je postao premijer vlade Srbije, Ajatollah Homeini u Francuskoj prije nego je postao vrhovni vođa Irana ( samo što je Homeini došao na vlast bez ijednog ispaljenog metka i bez kapi prolivene krvi), ..... Malo je vladara u muslimanskom svijetu koji nisu makar malo školovani u zapadnim zemljama.
I sad, i danas se isto ponavlja. Reza Pahlavi sin zadnjeg iranskog šaha Muhameda Reze Pahlavija već dugi niz godina u Americi crta šemu kako da dođe na vlast gdje mu je bio otac. Tobože da povede Iran u Demokratiju – nadamo se bez ikakvih instrukcija onih koji pale ratove na svim stranama svijeta.
Država jednako je sila. Sila je u suprotnosti sa demokratijom. Demokratijom se hvale samo oni koji su svjesni da im to nije jača strana i vječito su u strahu da neko ne zatalasa. Istinske demokratske države se uopće ne hvale ni pravima ni demokratijom. One žive demokratiju i poštuju svačije pravo. Hvale su puna usta onih vlastodržaca koji su svjesni da provode samovolju, anarhiju, diktat, korupciju, bezzakonje, nepotizam, ... Ali zašto se hvale? Jer, hvaliti se uopće nije potrebno. Pošten čovjek nikada neće reći – ja sam iskren i pošten. Ne. To će reći drugi ako je tako, ako je uočljivo, vidljivo, transparentno, onda to to uopće nije potrebno isticati.
Uspješne države su najčešće one koje su jake, moćne vojno, politički i privredno – dakle one koje imaju silu i moć. Sila i demokratija ne mogu ići pod ruku jedna s drugom. Shodno tome – nameće nam se pitanje – da li uopće možemo razlučiti demokratski od ne demokratskog svijeta. Je li demokratija samo to da narod svojim glasovima daa prednost jednom kandidatu u odnosu na drugog a onda da taj kandidat kada postane ono što je želio postati se vodi samovoljom, diktatom, brutalitetom, mržnjom, antisemitizmom i sve to na kraju začini silom, oružjem i vojničkom čizmom.
Uostalom, da li su industrijski razvijene zemlje Zapadne Evrope pa i one prekookeanske koje su istovremeno i najmoćnije države svijeta demokratske ili je to samo lažno pokriće i farsa za ostatak svijeta. Kakva je to demokratija koja porađa međunarodnu politiku šizofrenog mrziteljskog karaktera i koja već decenijama svoje prste miješa u kakve takve mirne države i društva. Te države i ti narodi kojih je bilo i crnih i bijelih i bezbroj različitih kultura, vjeroispovijesti i jezika su do prije malo više od stotinu godina živjeli u miru, razumijevanju i harmoniji – možda sa većom dozom demokratije nego što je danas ima tamo gdje mislimo da je ima. I sve je to trajalo dok nisu zapadni mešetari umiješali svoje prste. Odnosno dok nije procurio petrolej, gas, nafta i ostala čudesa od koje danas zavisi sva tehnika i tehnologija. Kakva je ta vlast pod zastavom demokratije koja otvoreno, javno i glasno prijeti, postavlja ultimatume, krši UN-povelje i rezolucije i šta sve ne. Nikada u povijesti, bar ne u ovoj novijoj u zadnjem vijeku se nije čulo da bilo koji politički zvaničnik od obala Pacifika do Levanta (izuzev Izraela) i Roga Afrike – a naročito iz islamskog svijeta - izjavi da mu smeta neki državnik u Evropi ili Americi i jednoj i drugoj. Ili da zvanično istupi i da kaže da taj i taj režim u nekoj državi treba destabilizirat i srušit.
Za razliku od našminkane i utegnute gospode i s jedne i s druge strane Atlantika zajedno sa pobratimom Natanom koji imaju najmoćnije medije na svijetu i koji javnosti prezentiraju informacije kakve žele. Oni, taj politički šljam ogrezao u neredu, sili, lažima i egoizmu koji vidi samo sebe ponavljaju iz dana u dan da im prijeti opasnost od ovog ili onog, da su oni ugroženi od nekoga tamo koji je hiljade kilometara na drugom kraju svijeta. Kao da su nekakvi muslimani iz Azije došli u Evropu sa MIG-ovima, tenkovima, dronovima, lansirnim rampama za rakete srednjeg dometa i mal te ne da su instalirali vojne baze po Evropi i Americi sa svim ovim vojnim čudesima. A znamo vrlo dobro gdje je i ko je instalirao vojne baze i ostalu vojnu tehniku – i to pod krinkom i obečanjem – mi ćemo vas čuvati dragi muslimani da vi možete mirno spavati.
Od koga ? Od koga ćete to vi nas čuvati? Od samih nas?
Ne hvala. Ako je zato onda niste trebali dolazit. Jer prije nego ste vi došli mi smo živjeli u miru i između sebe i sa onim drugim koji se razlikuju od nas. Ali, od kada ste vi došli mi smo stalno u ratu. S kim? Pa znate i sami. Ili sa vama, ili mi između sebe jer nas vi zavađate, ili, još gore, mi i vi skupa protiv nas.
*****
U bliskoj prošlosti Afganistanom su upravljale dvije velike svjetske sile. Sovjetska vojnička čizma je deset godina gazila Afganistan i nisu uspjeli ostaviti dublji trag. Stotinu hiljada ruskih vojnika i sva vojna tehnika nisu uspjeli da pokore Afganistance. Ostavili su svo oružje i opremu i petnaest hiljada života i dali se u bijeg. Dok su se Rusi bavili Afganima Evropejci su crtali plan kako da rasture rusko carstvo. I tako je i bilo. Nakon desetak god. druga super sila je pod alibijem da im je Bin Laden srušio WTC-blizance – a što nikada nije dokazano – vrši invaziju na Afganistan i ćeraju se skoro dvadeset godina sa Mr. Binom da bi ga na kraju ubili. Mali ćar i mala“fajda“ za takvu „super silu“ . Za dvadeset godina rodilo se hiljade drugih Bin Ladena a ovi su samo džaba zube lomili.
Bin Ladenovi sljedbenici su poslije evoluirali u Al Kaidu pa preko Iraka u nekakav fantomski ISIS koji je dobacio do Sirije gdje mu se gubi trag. IS ili ISIS više nije bio ni potreban kad je u Siriji kaos počeo i kad su svi ratovali protiv svih. Nije bio potreban jer u Gazi već postoji Hamas u Libanu Hezbollah koji se proteže do Teherana a i američki vojnici su viška jer Izrael ima i svojih dosta.
No nikada niko nije vidio niti potvrdio da je Sadam Husein imao oružje za masovno uništenje a što je ko biva bio povod da dvije stotine hiljada vojnika Ameri pošalju da hvataju Huseina.
Libija je bila tako mirna i sretna zemlja. Socijalni status svakog čovjeka je za tamošnje uslove moga se mjeriti sa švedskim ili norveškim. Ali kad se uglađena gospoda i belajsuzi sa zapada ukvartali ko biva da uvedu demokratiju onda je bilo šta je bilo.
Nikada niko nije vidio ni podzemne tunele u Gazi osim nekakvih primitivnih garaža i podruma gdje su se mogli skloniti ti unesrećeni Palestinci.
Nikada niko nije vidio ni to da su Iranci na tragu izrade atomske bombe – ali to uporno tvrde oni koji žele da pokore skoro sto miliona Perzijanaca. Možda im se to čini lahko kao i ona dva miliona u Gazi.
*****
Robovlasništvo u klasičnom obliku je deklarativno završeno još 1948 kada su UN donijele deklaraciju o ljudskim pravima kojom se zabranjuje ropstvo i trgovina ljudima.
Da. Ali to je samo deklarativno. Ropstvo se negdje nije nikada iskorijenilo a negdje je samo nastavljeno u drugom obliku. Rasizam i klasno društvo još uvijek egzistira jer oni koji imaju moć, novac, uticaj smatraju one druge manje vrijednim ili čak bezvrijednim.
Najezda izbjeglica iz muslimanskog svijeta nije bila sve dok u toj zemlji živi mir. Ljudi iz svoje zemlje vrlo rijetko odlaze iz materijalnih razloga. Najčešći razlog za odlazak je izgnanstvo, ne sigurnost, rat, politički neredi, .... A onda se ti isti na zapadu koji su i kumovali ratovima na Istoku bajagi fataju za glavu i pitaju se : kud sada sa izbjeglicama? I na kraju sve bude po principu: tražili ste gledajte.
Samo da podsjetimo – Dobrica Čosić prije nego je postao predsjednik SR Jugoslavije boravio je u Americi, Radovan Karadžić isto tako, Slobodan Milošević isto tako, Franjo Tuđman u Švicarskoj ali i po cijelom svijetu okupljajući istomišljenika oko sebe i pripremajući teren, egipatski Sisi u Engleskoj prije nego je postao šef Egipta, Zoran Đinđić u Austriji prije nego je postao premijer vlade Srbije, Ajatollah Homeini u Francuskoj prije nego je postao vrhovni vođa Irana ( samo što je Homeini došao na vlast bez ijednog ispaljenog metka i bez kapi prolivene krvi), ..... Malo je vladara u muslimanskom svijetu koji nisu makar malo školovani u zapadnim zemljama.
I sad, i danas se isto ponavlja. Reza Pahlavi sin zadnjeg iranskog šaha Muhameda Reze Pahlavija već dugi niz godina u Americi crta šemu kako da dođe na vlast gdje mu je bio otac. Tobože da povede Iran u Demokratiju – nadamo se bez ikakvih instrukcija onih koji pale ratove na svim stranama svijeta.
