Novac je kao voda, nezadrživ, on želi da teče.
Najkraća hutba u povijesti Islama ikada održana na džumi u arapskom svijetu je ona koju je održao tuniski muftija Tahir ibni Ašur: - Nema nikakva haira od vaših namaza dok vaše žene hodaju gole.

Mislio je na otkrivene i razgolićene dame. A onda se okrenuo prema muezinu i rekao: ikamet.
Kultura razgolićenja, kratke i tijesne odjeće nije došla iz pravca Sunca nego suprotno od njegove putanje. Poznato je da su tim dijelom svijeta vladali Francuzi, donijeli svoj jezik i nametnuli ga silom kao i sve ostalo.

Najkraću hutbu na jugoslovenskim prostorima održao je imam Careve džamije 1983. godine u vrijeme Sarajevskog montiranog procesa protiv Mladih muslimana hdž. hfz. ef. Halid Hadžimulić: „Muslimani su kao žabe, kad na jednu staneš sve ostale poskaču u vodu“, pogledao u muezina i naišaretio mu da uči ikamet.

Sjediti skrštenih ruku i pratiti na TV ekranima i ostalim medijima i mrežama palestinsku golgotu je poraz cijelog i kompletnog muslimanskog svijeta.

Ovdje i tamo - Bosnu, Afganistan, Siriju, Gazu, Iran, Libiju, … pa čak i u ostale ili bolje kazati sve muslimanske zemlje u kojima prividno vlada mir a u kojima tinjaju potencijalni nemiri su ubačeni podstaknuti i aktivirani mali ali bezdušni igrači koji su kadar sve učiniti za hatar i ciljeve velikih još bezdušnijih i surovijih monstruma, zlikovaca i njihovih projekata.

Prije nekoliko dana slušam i gledam jednog pol analitičara koji je proveo dugo godina na Bliskom Istoku i koji kaže: kada sam boravio u Libanonu, Amanu, Jordanu, Jerusalemu itd. družeći se i razgovarajući sa ljudima i poznavaocima tamošnjih prlika i zakulisanih ratnih i političkih igara čuo sam jednu „laž“ koja mi se evo sada preobrazila moglo bi se reči u istinu. Naime, jedan moj prijatelj je onako pola u šali pola u zbilji rekao da je „Hamas“ proizvod izraelskog velikog brata, što naravno niko tada, pa ni danas, ne bi mogao potvrditi a ni vjerovati.

U ovakvim i sličnim „građanskim ratovima“ kako ih uporno krojaći historije i skoro svi - anamo oni -politički komentatori žele nazvati i okarakterisati, a koji su se dešavali i dešavaju na palestinskom tlu ali i širom tog nesretnog siromašnog svijeta vlada princip: isjeckati cjelinu na što je moguće više malih sektora i okrenuti jedne protiv drugih. Izraelu je potreban bilo kakav pa i najmanji razlog i povod da počne bukvalno da ubija Palestince – žene, djecu, starce, … Dakle potrebno mu je samo da Hamas iz svojih nekoliko puškica ispali koji metak makar to bila svadba i vjenčanje da bi ovi pokrenuli tenkove, avione i aktivirali sav vojni arsenal osim atomske bombe. Možda bi čak i taj atomski fitilj zapalili da se ne radi o jednom uskom i tijesnom prostoru, bojeći se i za same sebe.
I svaki put kada izraelska armija krene u akciju dolazi redovno do pred samu Gazu – na istu liniju i istu kotu - odakle može da golim okom osmotri svaki njima značajan cilj i da bira šta će a šta neće gađati, – dodaje ovaj analitičar.

I Bosna kao i Palestina je prošla i preživjela sva ova divljaštva bezdušnih malih i velikih igraća. Četnici su došli na Trebević i ciljano po izboru njihovih nalogodavaca ubijali, palili i rušili određene ciljeve ali i onako nasumice sve redom i bez reda. Što se tiče vojno-tehničke nadmoći, mogli su najvjerojatnije pregaziti i Sarajevo kao i mnoge druge gradove u Istočnoj Bosni. Ali im je bio cilj da kod Bošnjaka i ostalih naroda koji su odlučili da ostanu i da se bore, stvore psihozu i uvjerenje da tu nema života, perspektive, nade, da se treba iseliti i odseliti i nikada se više ne vratiti. Da bi oni -anamo oni- mogli kazati svijetu: pa eto vidite sami su otišli, mi ih nismo otjerali. Jesmo se tukli i bili, pucali jedni na druge ali nismo ih tjerali da bježe, neka se vrate ako hoće, itd. I sve ovo u Bosni što se zbilo žele imenovati građanskim ratom. Tako to radi cionistički režim u Izraelu i na Balkanu već više od 70 godina.

Već više od stotinu godina Palestina je rak-rana islamskog svijeta. Pa i pored svih patnji, bombardiranja, ubijanja, raseljavanja i svega što prati ovaj nesretni narod islamski svijet i muslimani sjede pred TV ekranima i proklinju Izraelce a za Palestince uče dove na mehkim minderima svoju zadaću prebacujući na Boga – koji eto treba da zaustavi cioniste.

Nama, ali i svakom čovjeku na svijetu je jasno da Palestinci ne mogu ništa učiniti osim dlanove okrenuti prema nebu, dove učiti i aminat. Ali da cijeli islamski svijet čeka da se desi čudo to ne može stat ni u jednu razumnu glavu.

Ne znam samo kako to da i najveća ulema iz vjerskih, političkih, vojnih i svih drugih nauka ne obznani jasno i glasno svojim muslimanskim narodima da nema više čuda. Da je na potezu svaki od nas pojedinačno i kolektivno da učini svojom rukom i mozgom šta je u njegovoj moći i znanju. Oni moraju umjesto dove da sa mimbera, TV-ekrana ili iza govornice jasno poruče da se neće pojaviti ptice „Ebabil“ (sura El-Fil) sa kamečićima i grumenjem zemlje u kljunovima koje će ispustiti na neprijatelja – kada je Ebreha pokrenuo svoju vojsku da sruše Kabu.

*****
Ko to i kako trguje i nagađa se sa dželatom velikim ili malim nije uopće važno. Ali da trguje i pravi mu usluge i ustupke to znaju svi. Znano je to da muslimani nemaju neki veliki politički utjecaj. Ali kada bi se svi ti mali utjecaju sakupili na jedno mjesto i djelovali u jednom pravcu bilo bi sigurno dovoljno za rješavanje palestinskog pitanja. No međutim muslimani se ponašaju kao da su hipnotizirani. Skoro slično su djelovali i kada je Bosna gorila i krvarila. Humanitaraca i nevladinih organizacija je bilo i na pretek ali nekih strateško važnih odluka i poteza vrlo malo ili nimalo.
Zapravo svako živ na Zemlji zna gdje je kuhinja svih ovih „trpeza“ i svi – bar oni za koga je spravljeno - bukvalno jedu sa te trpeze ne pitajući se je li možda zatrovano. Ako nije zatrovano, moguće je da ima neki virus čija inkubacija traje godinama. Jedini koji sami sebi kuhaju po svom receptu su donekle Turci i Perzijanci – no i to je pitanje do kada? Zar arapske zemlje – ako nemaju nikakvog drugog „đokera“ – da su bile jedinstvene - nisu mogle zavrnuti naftnu pipu svim direktnim i indirektnim učesnicima agresije na Bosnu bez obzira na dugoročne ugovore o isporuci nafte. Naravno, mogli su mnogo puta iskoristi naftu kao džokera u rukavu - kao što Putin ucjenjuje i prijeti gasom/plinom Zapadnu Evropu u momentu kad mu to zatreba. Ako svako krši ugovore i kojekakve rezolucije zašto ih onda ne bi mogla kršiti i Saudijska arabija. Ne. Naprotiv. Svaki ibn Al Saud od 1902. g. do danas je radio i pristajao na ono šo su im savjetovali veliki kuhari. Tako je zasigurno da saudijska nafta sagorijeva u tenjkovima koji bombarduju Gazu, dok se kapital AbuDabija pod najpovoljnijim uslovima koristi za izgradnju srpskog AbuDabija na Dunavu. Da ne spominjemo druge investicije muslimanskih zemalja koje svoj kapital stavljaju na raspolaganje jučerašnjim pa i današnjim bosanskim i bošnjačkim dušmanima.

Dakle, da muslimani ne mogu – to nije tačno; da muslimani ne znaju – ni to nije tačno; da li smiju to je pitanje; a da li neće ili hoće, e tu znamo pravi odgovor.
Odgovor glasi : neće i ne žele da se zamijeraju velikim kuharima i da kvare svoj kakav-takav komfor i ugođaj – ne havizajući da će jednog dana doći i na njih red.

*****
Već dugo godina Bosna je Eldorado za saudijske i emiratske šeike. Grade cijela naselja i kupuju vile ne pitajući za cijene. Oni raspolažu milijardama dolara kapitala. Na domak Sarajeva prema Trnovu izgradili su naselje od četrdeset hiljada stambenih jedinica u vrijednosti od 2,2 milijarde $. Investitor Green Valley International Real Estate sa sjedištem u Abu Dhabiju je planirao dva projekta, jedan u Maroku i drugi u Bosni u vrijednosti 120 miliona Eura. U Vogošći na jednom uzvišenju sa pogledom na Sarajevo jedan kompleks od 73 hiljade kvadratnih metara i drugi od 106 vila i 224 apartmana. Tu su bazeni, fitnescentri, supermarketi, promenade, košarkaška igrališta, restorani, kafeterije, .... – i to sve pod obrazloženjem da su to arapska vrata za izlazak u Evropu zemalja Bahreina, Katara, Omana, Kuvajta Saud. Arabije i Emirata – kako kaže chef Green Valley Real Estate Ali Saeed Al Salami.

Privreda u bosanskoj državi znamo i sami kakva je. Znamo i to da su se bosanske vlasti uz velike teškoće jedva kutarisale mudžahedina koji su ubačeni početkom agresije ili su sami došli. No međutim i pored nestabilne situacije i svih sigurnosno-bezbjedonosnih mahana koje vladaju Bosnom zahvaljujući prvenstveno razvijenoj koruptivnoj mreži, šeici putem kofer-transfera unose petrodolare u našu državu ne strahujući da će jednog dana ostati bez istih. Pitanje koje se odma nameće na sve ovo jeste : da lije to nečiji plan i strategija da ovim milijardama iz kofera podupre i još dublje razvije korupciju a samim time i sav kriminal koji prati korupciju.

Na drugoj strani između Arapa i Srbije imamo sasvim drukčiju prirodu saradnje. Dok se srpski diktator sa svojim partnerima iz Abu Dhabija fotografiše ispred zelenih raketa i potpisuje ugovore između Jugoimporta i kompanije Emirates Advenced Research and Technologiy Holding (EARTH) o zajedničkom razvoju Alas-raketnog sistema njegovi ministri za poljoprivredu su pripremili ugovor o ulaganju arapskih dvije stotine miliona u srbijansku poljoprivredu. Da bi im ovi opet prodavali paradajz i paprike zalivane njihovim petrodolarima i to po cijenama koje srbijanci formiraju. Treba li napominjati da su im još iskamčili stotine milona dolara za navodnjavanje. Jugoslovenske poslovne veze sa arapskim svijetom su bile i duge i široke. I u tim poslovima je cijena uvijek bila zadnja. Za račun prijateljstva koje je izgradio Tito ali najviše uz pomoć Džemala Bijediće Arapi nisu pitali za cijenu. I oni su krenuli tim utabanim stazama.

A, Arapi oko Sarajeva grade vile kako bi mogli da se šetkaju i hlade po bosanskim šumama a ponekad da i na Baščaršiji pojedu čevapčiće. A onda mi zaključujemo: jesmo napravili dobar pos'o. I na koncu, uz sve to nam upravo oni koji najviše imaju koristi od Arapa imputiraju da Bošnjaci snuju i kuju jedno leglo islamskog radikalizma i terorizma.

*****
Kada je trebalo da Bin Laden ispraši Ruse iz Afghanistana – pored logistike koja je bila samo onolika koliko je bilo nužno nisu u Afghanistan stizali koferi dolara – nego brodovi. Bukvalno, dobro ste pročitali- u Afghanistan su dopremani brodovi novca. Taj novac je naravno razasut u džepove moćnika koji su sve lomili preko koljena. Taj novac je prouzrokovao haos, nered, korupciju, bezzakonje u cijeloj zemlji koje traje već četrdeset godina. I mali su izgledi da će se ikad završit.

Koliko novca u koferima se u ratu i poslije rata slilo u Bosnu to se nikada znati neće. Je li taj novac napravio više dobra ili zla pitanje je na koje nikada odgovora biti neće. Ali ima i onih koji odgovor dobro znadu.