Danas, 11. jula 2025. godine, sa početkom u 10 ura u Spomen-parku civilnim žrtvama na Pobrežju u Podgorici, obilježeno je trideset godina od genocida u Srebrenici, najmračnijeg zločina u Evropi nakon Drugog svjetskog rata. Uz prisustvo istaknutih intelektualaca, brojnih građana, predstavnika diplomatskog kora, nevladinih organizacija i Bošnjačkog vijeća u Crnoj Gori, upriličen je dostojanstven poetsko-dramski omaž, prigodna obraćanja i polaganje cvijeća u znak dubokog pijeteta prema nevinim žrtvama genocida i civilnim žrtvama ratova vođenih na prostoru bivše Jugoslavije od 1991. do 2001. godine.

Poetsko-dramski omaž, čiji su scenarij i režiju pripremili ton-majstor Jovica Trajković, glumice Marija Maša Labudović i Milica Šćepanović, takođe i baletska umjetnica Bojana Popadić, ostavio je snažan umjetnički i emotivni pečat ovom obilježavanju. Njihove interpretacije, nijeme pokrete i riječi prepoznavanja bola pratio je muk prisutnih kao znak duboke povezanosti sa patnjom onih kojih više nema.

Mirsada Rastoder govori u Parku na Pobrežju

Jedan od najpotresnijih trenutaka obilježavanja bio je govor publiciste Mirsada Rastodera, pod naslovom „SREBRENICA GLEDA U NAS“, u kojem je između ostalog poručio:

Srebrenica gleda u nas. Gleda u međunarodnu zajednicu koja je propustila da u “Zaštićenoj zoni UN” pruži pomoć i zaštiti civile kada im je pomoć bila najpotrebnija. Gleda Srebrenica, gleda kroz neznane grobove, kroz zločince na slobodi, kroz negatore genocida i ogromne praznine u obrazovnom programu i medijskom prostoru. Bezglasnim krikom srebrenička polja smrti opominju šta nam je ljudski dug. Crna Gora je i dalje zemlja dobrih rezolucija i sporadičnog djelovanja! Dobro je što je Crna Gora usvojila Rezoluciju, i ranije Deklaraciju o Srebrenici. Ali, one moraju biti osnov za djelovanje. Vrijeme je da počne kažnjavanje zločina počinjenih u Crnoj Gori i u njeno ime, da u udžbenike uđe istina o srebreničkom genocidu i svim ostalim zločinima. Udžbenici su službeni jezik svakoga društva.

Nakon emotivnog i snažnog obraćanja publiciste Mirsada Rastodera, prisutnima se obratio i istaknuti crnogorski književnik Balša Brković, koji je u svom govoru odao počast žrtvama i upozorio na opasnosti društvene i političke marginalizacije prema istini o genocidu:

„Svako negiranje srebreničkog genocida još je jedno ubijanje ubijenih, još jedan pucanj u nedužne žrtve. Zato je mučno živjeti u društvu u kom takvi glasovi nisu bizarna rjetkost, i u društvu koje ne umije da kazni takvo nečovještvo. Kad god jedno društvo nema snage da kazni nečovještvo, nečovještvo pobijedi i postane mjera. Tada, i samo tada, mogući su događaji, kakav je ovaj od prije 30 godina, moguće je da ljudi pozvijere i postanu jasna negacija svega ljudskog. Svaka laž završava se kao krvava mrlja, kao krvavi trag. Sve što počne u znaku Laži, okončava pod sjenkom Noža. Viđeli smo to. I zapamtimo.”

Crnogorski književnik Balša Brković

U svom obraćanju Brković je jasno poručio da zaborav predstavlja opasan presedan a da je istina temelj svakog zdravog društva, takođe da je neophodno glasno i jasno imenovati zločin, prepoznati odgovorne, a žrtvama vratiti dostojanstvo kroz trajnu kulturu sjećanja.

Na samom kraju programa, u ozračju tišine, dostojanstva i dubokog unutrašnjeg mira, brojni prisutni su se sabrani, poklonili sjenima nevino stradalih. Dove i molitve upućene su za duše ubijenih, ne samo kao izraz pijeteta, već kao zavjet ljuckosti da zlo ostane nezaboravljeno, a da se nikada, nikome i niđe više ne dogodi.