Autor ovoga teksta već godinama upozorava zvaničnike Federacije i Vijeća ministara BiH da je najvažniji segment makropolitičke i makrofinansijske politike korektna raspodjela javnih prihoda ostvarenih po osnovu indirektnih poreza između entiteta i Brčko distrikta i raspodjela istih prihoda po kantonima u Federaciji BiH. Isto tako, na osnovu egzaktno prezentiranih podataka, upozoravao sam bošnjačke zvaničnike da je pri toj raspodjeli oštećena Federacija, a unutar Federacije kantoni sa bošnjačkom većinom. Međutim, adekvatnih reakcija, nažalost, nije bilo. Uzaludna su bila moja upozorenja da svaka politika koja se ne zasniva na novcu, biva isprazna priča. Pri tome sam u centar stvari stavljao Ministarstva finansija, sastav i način donošenja odluka Upravnog odbora Uprave za indirektno oporezivanje BiH (UO UIO BiH). Jer, sama činjenica da od rata pa naovamo ministri finansija na nivou Federaci je i Vijeća ministara BiH nikada nisu bili Bošnjaci, dovoljno govori sama po sebi. Uz to, Upravni odbor, koji je direktno odgovoran Vijeću ministara BiH, organ je koji nadzire rad Uprave za indirektno oporezivanje. Ovaj Odbor nadležan je za utvrđivanje prijedloga politike indirektnog oporezivanja, definiše strateške ciljeve i odobrava godišnji plan rada UIO, budžet Uprave, podzakonske akte i druge provedbene propise koje priprema Uprava. Odbor ima šest članova s pravom glasa i to: predsjedavajući, entitetski ministri finansija, koji su članovi po službenoj dužnosti i tri stručnjaka za indirektno oporezivanje. Kao posmatračći u Upravnom odboru su predstavnik Brčko distrikta, predstavnik Centralne banke BiH i direktor UIO. Da bi čitaoci vidjeli i personalni sastav Upravnog odbora, navodin njihova imena i funkcije koje obavljaju:

Članovi Upravnog odbora:
• Srđan Amidžić, predsjedavajući Upravnog odbora i ministar finansija i trezora BiH,
• Toni Kraljević, ministar finansija Federacije BiH,
• Zora Vidović, ministar finansija RS,
• Dalibor Tomaš, ekspert iz Republike Srpske,
• Mjesto eksperta ispred Vijeća ministara BiH je sistematizirano, ali već dvije godine nije popunjeno, vjerovatno stoga, jer bi, po logici stvari, to trebao biti Bošnjak,
• Zijad Krnjić, ekspert iz Federacije BiH.

Posmatrači su:
• Zoran Tegeltija, rukovodilac UIO BiH,
• Janja Geljić, rukovodilac Direkcije za finansije Brčko distrikta,
• Edis Kovačević, Centralna banka BiH

Članom 19. definisan je način glasanja Upravnog odbora, koji predviđa da ovaj dbor donosi odluke konsenzusom. Međutim, u slučaju nedostatka konsenzusa, odluke Odbora usvajaju se prostom većinom glasova članova Odbora, uključujući i glas ministra finansija i trezora Ministarstva finansija BiH, odnosno glasove entitetskih ministara finansija. Pri raspodjeli prihoda od indirektnih poreza potrebna je prosta većina glasova članova Odbora, uključujući i glasove sva tri ministra finansija. Na osnovu navedenog pregleda članova Upravnog odbora, vidljivo je da su Bošnjaci u fusnoti, budući da su entitetski ministri finansija i predsjednik Upravnog odbora iz reda Srba i iz reda Hrvata.

Koliko je važna činjenica ko je na nivou ovih ministarstava (finansija) i koliki je uticaj sastava Upravnog odbora UIO BiH, najbolje potvrđuje vriska Dodika, Viškovića i Cvijanovićke, da je on (Upravni odbor) zaobiđen pri donošenju odluka o izvoru sredstava za izmirenju duga slovenskom „Viaduktu“ i dodjeli sredstava za nabavku skenera za izbore. Ovakva retorika je i razumljiva s obzirom da ovakva odluka ne bi bila donesena na sastanku Upravnog odbora do sudnjeg dana, jer ovaj Odbor kontrolišu Dodikovi i Čovićevi puleni. Stoga je odluka Visokog predstavnika razumljiva i opravdana, odnosno da se dug prema „Viaduktu“ izmiri od akciznih poreza (putarina) koji pripadaju RS-u, budući da je ovaj entitet i stvorio navedeni dug. Nabavka opreme za izbore (skenera) iz dobiti Centralne banke je razumljiva, jer će ona služiti cijelom području BiH. Jedina moja zamjerka je što Šmit nije nametnuo i odluku o finansiranju institucija kulture na nivou BiH.
Vriska navedenog trojca RS-a mogla je iznenaditi samo one ljude koji problematiku raspodjele javnih prihoda od indirektnih poreza sa Jedindstvenog računa UIO BiH ne prate kontinuirano. Mene nije, jer sam upravo očekivao da će se „bolji“ entitet fokusirati upravo na činjenicu da je zaobiđen Upravni odbor pri određivanju izvora namirenja stvorenih obaveza. Kolika je drskost (i bezobrazluk) jedne Cvijanovićke, koja je bila premijer entiteta RS u vrijeme potpisivanja ugovora sa „Viaduktom“, potvrđuje činjenica da je upravo ona prva počela da vrišti na odluku K. Šmita da dug treba vratiti onaj entitet koji ga je i stvorio (ugovorio). Uz to, trojac iz RS-a tvrdi da će podnijeti tužbu protiv K. Šmita u SAD i u Njemačkoj. Dodik Šmita naziva i projekt menadžerom, a Cvijanovićka ide dotle daleko (i nisko) da tvrdi da su druga dva ćlana Predsjedništva BiH priželjkivala ovakvu odluku. Zamislite niskosti, da jedna osoba u svoje prljave kalkulacije uključuje čak i nečija priželjkivanja. Nadalje, navedeni trojac tvrdi da je Šmit odluku donio u dosluhu sa Bošnjacima. Stoga slijedi moje logično pitanje: da li je Cvijanovićka odluku o zaduženju prema Slovencima donijela u dosluhu sa Bošnjacima i/ili sa Samarićanima ili sa svojom interesnom družinom iz RS-a?1

Pravu hajku na odluku Šmita bilo je i za očekivati. Jer, „stabilniji“ dio BiH, odnosno entitet RS, prijeti odcjepljenjem, negiranjem svih institucija na nivou države BiH, ali u Upravu za indirektno oporezivanje BiH ne dira kao ni oko u glavi. Razlog je jasan baš svakom dobronamjernom Bosancu ove Države. Naime, Federacija već godinama spašava RS od bankrota, budući da on (RS) neuporedivo procentualno više povlači sredstava sa Jedinstvenog računa UIO BiH nego što uplaćuje. Najbolji primjer za to su uplate PDV-a po gradovima u BiH. Tako, među 15 gradova po iznosu uplate PDV-a iz RS-a samo je Banja Luka (na šestom mjestu), ali nema Bijeljine, Doboja, Prijedora, Trebinja, ali ima Hadžića, Lukavca, Visokog i Bihaća iz Fedreracije. Pa, gospođo Cvijanović: kako to pravdate i čime objašnjavate?

U prethodnoj kolumni analizirao sam odnose o uplati javnih prihoda po osnovu indirektnih poreza u Federaciji BiH po kantonima, pod nazivom „Zar opet beduinska politika Bošnjaka u domenu raspodjele javnih prihoda?!“ Pri tome sam iznio zvanične podatke koji nedvosmisleno potvrđuju da su i ovdje Bošnjaci drastično oštećeni. Kao ilustrativan primjer naveo sam podatak da Tuzlanski i USK uplaćuju više javnih prihoda od Zapadnohercegovačkog kantona (ZHK) sa 30.6.2025. godine za 846 miliona, a da nisu do sada dobili sredstava za jedan metar brze ceste ili autoputa, za razliku od ZHK, koji je samo u ovoj godini za brze ceste i autoputeve dobio stotine miliona KM! I pored toga „Europejac“ Čović tvrdi da su Hrvati u FBiH ugroženi. Kakvo licemjerje i bezobrazluk ušminkanog poštovaoca UZP-a, bolje reći prodavača magle u rinfuzi, koju, nažalost, bošnjački zvaničnici prihvataju. Stoga se po stoti put pitam: u čije ime, za čije interese i ko ih je ovlastio da toliko sredstava daju sa grbače bošnjačke sirotinje zbog zagrljaja u vlasti sa Dodikom i sa Čovićem?! Ja zasigurno nisam i stoga javno i neprekidno upozoravam da se raspodjela javnih prihoda na nivou BiH i Federacije mora vršiti korektno teritorijalno i sektorski, a ne, kao do sada, na štetu Bošnjaka. Jer, mi Bošnjaci konačno moramo shvatiti da smo bez države BiH bezlična masa i da nju moramo braniti i finansijski, a ne da finansiramo njene rasturače i pri tome bivamo optuženi da smo remetilački faktor ne samo u BiH, već i u Evropi. Bošnjaci jednostavno ne smiju biti inferiorni u odbrani Države u odnosu na jedne, kojih stvarno u BiH ima 7,1% i druge, kojih ima 28,04%. Dakle, opet je do nas, do našeg jedinstva i u konačnici, do našeg dostojanstva. Sada je krajnje vrijeme da ga pokažemo.