Bismillahir-Rahmanir-Rahim
U ime Boga, Milostivog, Samilosnog.

Draga braćo i sestre, dragi ljudi, danas postavljam pred vas jedno pitanje, pitanje koje odzvanja kroz stoljeća, pitanje koje je staro koliko i ljudski rod:
Koje je vrijeme ljudskog roda danas?
Da li živimo vrijeme straha ili vrijeme nade?
Da li živimo vrijeme besmisla ili vrijeme smisla?
U knjigama drevnim piše:

“Za sve postoji vrijeme…”
Vrijeme za rađanje i vrijeme za umiranje;
Vrijeme za sađenje i vrijeme za branje posađenog;
Vrijeme za ranjavanje i vrijeme za liječenje;
Vrijeme za rušenje i vrijeme za građenje;

Vrijeme za plakanje i vrijeme za smijanje;
Vrijeme za žaljenje i vrijeme za radovanje;

Vrijeme za bacanje kamenja i vrijeme za skupljanje kamenja;
Vrijeme za grljenje i vrijeme za suzdržavanje od grljenja;
Vrijeme za traženje i vrijeme za gubljenje;
Vrijeme za čuvanje i vrijeme za bacanje;

Vrijeme za deranje i vrijeme za šivenje;
Vrijeme za šutnju i vrijeme za pričanje;
Vrijeme za ljubav i vrijeme za mržnju;
Vrijeme za rat i vrijeme za mir.

Da, za sve postoji vrijeme.
Ali, koje je naše vrijeme danas?

Vrijeme straha ili vrijeme nade?
Pogledajte svijet oko sebe.
Vidite li strah? Vidite li kako se ljudi boje jedni drugih, kako se nacije boje drugih nacija, kako čovjek sumnja u čovjeka?
Da, strah je prisutan. Strah od rata, strah od siromaštva, strah od neizvjesnosti, strah od smrti.

Ali, braćo i sestre, nije strah ono što nas određuje.
Jer Bog Milostivi nam je dao nadu kao lijek za strah.
Nada nije naivna iluzija; nada je snaga koja podiže čovjeka kad padne, koja mu daje smisao kada ga okruži besmisao. Zato, ako biramo – birajmo vrijeme nade, jer nada rađa vjeru, a vjera rađa djela.

Vrijeme besmisla ili vrijeme smisla?
Mnogi će reći: današnji svijet nema smisla.
Ratovi, pohlepa, razaranje prirode, gubitak moralnog kompasa – sve to izgleda kao da vodi u prazninu.
Ali pitam vas: ko je taj koji daje smisao svijetu?
Da li je smisao negdje vani, skriven?
Ne! Smisao se rađa u srcu čovjeka koji vjeruje, koji voli, koji gradi.
Besmisao je tamo gdje ljudi zaborave na Boga, zaborave na ljubav, zaborave na Božje vjerovjesnike i njihove riječi.
Smisao je tamo gdje ljudi žive za druge, gdje traže dobro, gdje grade mostove, a ne zidove.

Vrijeme za rađanje i vrijeme za umiranje
Svaka generacija ima svoj trenutak. Naša generacija stoji između rađanja i umiranja.
Rađa se nova tehnologija, novi svjetovi, ali umiru stari moralni temelji.
Mi biramo hoće li naše vrijeme biti vrijeme novog života ili vrijeme konačne propasti.
Zato neka ovo bude vrijeme rađanja novih vrijednosti, vrijeme obnove čovječnosti.

Vrijeme za bacanje kamenja ili vrijeme za skupljanje kamenja
Sjetite se riječi: vrijeme za bacanje kamenja i vrijeme za skupljanje kamenja.
Koliko je kamenja mržnje bačeno u zadnjem stoljeću? Koliko rana su ostavili ratovi, genocidi, progoni?
Braćo i sestre, sada je vrijeme za skupljanje kamenja, vrijeme da od tih kamenova gradimo mostove, a ne zidove.
Jer svijet koji nastavlja bacati kamenje – osuđen je na vječnu pustoš.
Vrijeme za ljubav ili vrijeme za mržnju?
Mržnja je jeftina; ljubav je skupa.
Mržnja razara brzo; ljubav gradi polahko.
Zato pitam: hoćemo li izabrati mržnju koja uništava ili ljubav koja spašava?
Bog Milostivi nam je dao izbor. I neka naš izbor bude ljubav, jer gdje nema ljubavi – nema ni pouzdane vjere u Boga.

Vrijeme za rat ili vrijeme za mir?
Rat je bio previše puta izbor čovjeka.
Ali danas, u ovom vremenu, pred nama je prilika da biramo mir.
Ne mir kao odsustvo rata, nego mir kao prisustvo pravde, istine, milosti.
Mir u srcu, mir u porodici, mir među narodima.

Za sve postoji vrijeme
Kao što drevna knjiga kaže: „Za sve postoji vrijeme…“
Ali nije dovoljno znati da postoji vrijeme – mi moramo znati prepoznati koje je naše vrijeme.
Danas nije vrijeme za strah, nego za nadu.
Danas nije vrijeme za besmisao, nego za smisao.
Danas nije vrijeme za bacanje kamenja, nego za njegovo skupljanje.
Danas nije vrijeme za rat, nego za mir.

Braćo i sestre, neka naše vrijeme bude vrijeme u kojem čovjek ponovno pronalazi pouzdanu vjeru u Boga, a s pouzdanom vjerom u Bogom, postajemo pouzdani u sami sebe.
II
Braćo i sestre, dragi ljudi,
Nastavljam ovaj ders o vremenu koje živimo – vremenu koje će historija zapisati ne tintom, nego krvlju nevinih. To je vrijeme genocida u Gazi, vrijeme kada se ljudskost pretvara u pepeo, a savjest svijeta – u tišinu.

Vrijeme mrtve savjesti
Pitam vas: kakvo je ovo vrijeme u kojem su djeca Gaze gladna, žedna, ranjena, dok moćnici svijeta sjede za stolovima i raspravljaju o brojkama, o strategijama, o granicama – a ne o ljudskim životima?
Ovo je vrijeme u kojem vlada mrtva savjest čovječanstva. Da, mrtva je, jer kada srce prestane osjećati bol drugoga, ono više ne kuca s pouzdanom vjerom u Boga. Mrtva je, jer dok majke u Gazi zakopavaju svoju djecu, mnogi okreću glavu, ne žele gledati, jer ih istina boli više nego nepravda.

Srca tvrđa od kamena
Drevna knjiga kaže: postoji vrijeme za bacanje kamenja i vrijeme za skupljanje kamenja. Ali danas, srca moćnika tvrđa su od kamena. Jer iz kamena, kako Kur’an kaže, poteče voda, a iz ovih srca – ne poteče ni kap suze. Gledaju glad, gledaju patnju, gledaju smrt – i ne trepnu. Oholo čovjekovo srce zatvorilo se za svaku ljudsku bol, postalo tvrđava zla koja ne zna za milost.

Vrijeme genocida – vrijeme sramote
Ovo je vrijeme u kojem se genocid prenosi uživo. Kamere bilježe smrt, a svijet bilježi svoju sramotu. Jer svijet vidi, a šuti. Svijet zna, a ne djeluje.
Kada su u Bosni ubijali našu djecu, mnogi su šutjeli. Kada danas u Gazi umire svako dijete koje pojede posljednji zalogaj hljeba, opet šute oni čiji glas treba da se čuje, treba da zaustavi genocid u Gazi. Ova šutnja je saučesništvo. Ova šutnja je grijeh. Ova šutnja je znak mrtve savjesti.

Vrijeme moćnika bez Boga
Braćo i sestre, moćnici ovoga svijeta misle da su gospodari života i smrti. Ali oni su samo gospodari svoje vlastite propasti. Njihova srca, tvrđa od kamena, niti poznaju niti priznaju Boga, jer onaj koji poznaje i priznaje Boga – poznaje i priznaje čovjeka sebi jednakog i vrijednog poštovanja njegova života, vjere, slobode, imetka i časti. Oni misle da im njihova oružja, njihovi savezi, njihovi milioni mogu kupiti sigurnost. Ali neka znaju: svaka moć bez pravde je prokletstvo. Neka znaju: doći će vrijeme kada će njihova kamena srca biti izložena pred Bogom Svevišnjim, a njihova sramna djela bit će svjedoci protiv njih.

Vrijeme istine i laži
U ovom vremenu genocida u Gazi, laž se oblači u ruho istine, a istina se skriva iza ruševina. Mediji lažu, političari lažu, moćnici lažu – i sve to da sakriju ono što svi znamo: da djeca umiru jer je svijet izabrao da ne vidi kosti gladne djece u Gazi i ne čuje plač njihovih majki.
Ali, braćo i sestre, istina ne umire. Istina živi u očima majke koja ljubi mrtvo dijete. Istina živi u vapaju gladnog djeteta. Istina živi u Gazi. I ta istina će svjedočiti protiv ovoga vremena.

Vrijeme za šta?
Vrijeme za rat i vrijeme za mir.
Pitam: je li ovo vrijeme za rat? Ne, ovo je vrijeme za sramotu onih koji ga vode.
Je li ovo vrijeme za mir? Ne, ovo je vrijeme u kojem moćnici ne žele mir, jer u ratu pronalaze profit, a u miru gube vlast.
Ali, za one koji vjeruju, ovo je vrijeme za molitvu, vrijeme za prkos, vrijeme za istinu, vrijeme za ljubav koja ne posustaje pred zlom.

Vrijeme Božjeg suda
Braćo i sestre, ovo je vrijeme koje će biti zapisano u Knjigama. Knjiga Gaze bit će svjedočanstvo o mrtvoj savjesti svijeta, ali i o živom srcu onih koji nisu šutjeli. Jer iznad svih sudova, postoji Božji sud. A taj sud ne zaboravlja ni suzu, ni glad, ni krv.
Danas stojimo pred izborom: hoćemo li biti dio vremena mrtve savjesti, ili ćemo biti glas žive istine? Hoćemo li biti nijemi pred dječjom smrću, ili ćemo biti oni koji kažu: dosta?
Braćo i sestre, neka ovo vrijeme – iako ispisano krvlju – rodi novu nadu. Jer kad svijet okrene leđa, Bog okreće svoje lice. I kada svi zaborave, Bog sve zna i sve pamti.
Zato imaj pouzdanu vjeru u Boga Svevišnjeg, koji sve vidi, sve zna i sve pamti!
Otvori svoje srce, koje nije kameno, pa neka iz njega poteče tvoj suza ljubavi i spasa za djecu u Gazi! Amin!