The Empire strikes back – again, again, and .... for how long?

Stephen (Stjepan) ĆORKOVIĆ Možemo li naći pametniji način, prestat biti blente. Udarimo protiv pravog protivnika. Kao prvo složimo se s tim, tko je naš protivnik. Mnogo se piše o stvarima koje nisu važne u ratu, kao 'Hoće li Hrvati ovo...“, Hoće li Bošnjaci ono...“. Ne budimo blente, shvatimo da je bit cjelovitost BiH, pa izaberimo jedno zajedničko ime, Bosanci, koje sadrži tu bit i za koje smo u konačnici glasovali. Odlučimo se za zajedničku borbu za Bosnu i odbijmo vršiti volju carstva. Vrijeme je za revoluciju. Vrijeme je da Hrvati Bosne shvate i prihvate da su glasovali da budu Bosanci, jer sad je vrijeme za njihovu (r)evoluciju. Hrvati BiH ne mogu i ne smiju očekivati odluke od životne važnosti za BiH i sebe kao njene građane, van BiH; te odluke su na njima i svim drugim Bosancima cjelovite Bosne.

U svom prijašnjem uratku pisao sam o Izdaji Bosne i Hercegovine. Tu jadnu Bosnu izdali su svi, neki svjesno, neki nesvijesno vršeći volju carstva. Carstva, kojeg smo trebali optužiti za genocid.
Sad bih želio raščlaniti okolnosti, i pokušati pojasniti kakvu ulogu sviju nas u izdaji, ovoj naveđenoj i općenito [uglavnom će govora biti o potonjoj]. Treba pojasniti nekoliko pojmova. Mnoga pojašnjenja mogu se naći i morala bi se potražiti u Sedam pitanja LaRouche-a . Tamo ćemo vidjeti i o kojem se carstvu radi. No ima i osebujnih pitanja.
Prvo, o okolnostima. Bosna je preživjela hitlerovski, nacistički genocid. Hitlerovski genocid, za kojeg je 1945. čitavo čovječanstvo reklo, „Nikad više“! Ha! I umiriše nas. Nismo pokrenuli revoluciju, koju smo morali. Taj hitlerovski odnosno carski genocid bio je eksperiment carstva. Nije njihov (glavni) cilj bio pobiti Bosance, već eksperiment, kako očuvati, možda i ojačati carstvo koristeći moderni genocid Naučiti kako manipulirati genocidom i izvući neke nove zaključke. Kako raji, odnosno blentama, pokazati da su nemoćni čak i kad ih se podvrgne genocidu. Nije teško zaključiti da je pokus uspio. Nismo pokrenuli revoluciju.
Svijet je tobože pretrpio financijsku nepogodu. Došlo je nevrijeme 'krize'. No razmislimo malo o toj (ne)prirodnoj nepogodi. Carstvo je dobro znalo da je njihov neljudski, genocidni sustav trul, i ne može ih dugo održati. Za njih to nije kriza, već prilika još jače nastaviti carevanjem svijeta. Njih 'kriza' nije iznenadila. Pa oni su je izazvali. Putem Tavistocka i inih svojih psiholoških organa, razradili su plan kako dočekati 'krizu'. Psihološki su profilirali novog američkog Predsjednika, i raju svijeta. Tako je američki Predsjednik najmoćnije države svijeta, popušivši svoj samodopadljivi, narcisoidni profil, s veseljem nastavio spašavati trulež carstva, a na raju, jasno, udario harač, jer tko drugi može spašavati carstvo ako ne blentava raja. Psihološki profil nove raje je takav, da raja prihvaća mirno nepogodu – nekad smo se borlili protiv harača! Snizuju joj se plaće, uzimaju kuće i stanovi, ukidaju institucije, smanjuju usluge od životne važnosti, ukidaju radna mjesta. Pa svaki zdravi razum bi rekao, kad ti drastično smanjuju plaće, ukidaju radna mjesta, vrijeme je za revoluciju. No profil raje je razrađen tako da je blentava raja mirno popušila psihologiju nepogode i besparice, mirno popušila plaćanje harača [kojeg još u stvari blente nisu ni svjesni], popušila da je nemoćna, i opet mirno—svjesno ili nesvjesno—vrši volju carstva. Revolucije nema. Umjesto revolucije naša je Bosna ponosna u bankrotu, poziva carske haračlije MMFa da joj pomognu [čitaj, dokrajče].

Lyndon LaRouche, američki državnik i ekonomist. LaRouche je idejni vođa Schillerovog Instituta, LYM-a t.j LaRouche-evog Pokreta Mladih i srodnih društava diljem svijeta. On je ekonomist i državnik koji stalno zagovara da je čovjek najvažniji čimbenik u ekonomiji, politici i ljudsko dostojanstvo stup društva i kulture. Zastupa američku političku kulturu Franklina, Lincolna i F.D. Roosevelta. Od početka je zagovarao priznanje Bosne i Hercegovine i pozivao na borbu protiv genocida. Njegova organizacija bila je ključni pomagač u nastojanjima da upozna i upozori svijet na borbu Bosanaca za pravdu protiv novog genocida i fašizma u Europi. Osnivač je organizacije Međunarodni Parlamentarci portiv Genocida u BiH (IPGB), koja je pred kraj travnja 1994. u Europskom Parlamentu u Bruxellesu organizirala međunarodnu konferenciju pod istim imenom.

Holokaust Genocid Bosna je preživjela hitlerovski, nacistički genocid. Hitlerovski genocid, za kojeg je 1945. čitavo čovječanstvo reklo, „Nikad više“! Ha! I umiriše nas. Nismo pokrenuli revoluciju, koju smo morali. Taj hitlerovski odnosno carski genocid bio je eksperiment carstva.

U okolnostima u kojima se nalazimo, a one jesu stvarno smrtonosne, moramo se služiti grubim, nediplomatskim jezikom. Zašto? Jer inače nastavljamo vršiti volju i plan carstva. Diplomatski način je upravo način kako pušioničari postaju gubitnici pred napadom domišljatog carstva. To je problem, problem neuspjeha svake države u borbi s carstvom. Jer diplomacija je igra carstva. Tu je još i politička igra, gdje carstvo, diplomatski, zavadi jedne blente protiv drugih, a korist vuče ambiciozni, oštroumni spletkar koji razumije igru.
Pa, kako pušioničari padaju na te trikove? Opet, i opet, i opet i opet?

U ratu smo, i s pravom bismo morali misliti da smo u ratu, moramo se odlučiti odakle dolazi opasnost. Blente izaberu (ili za njih izaberu) nekog lokalnog jadnika, Hrvat Bosanca, Bošnjak Hrvata, nekog sa strane, na kome će iskaliti svoj bijes, nadajući se da će „pobijediti“ tog jadnika i tako postati moćniji, pa zatim udariti na novog blentu,—a to je svaka budala u povijesti uradila! Dotle carstvo zadovoljno sjedi na divanu i mirno donosi odluke za blentu, koje smanjuju slobodu blente, smanjuju vrijednost njegovog rada, a pune carske kese.

Možemo li naći pametniji način, prestat biti blente. Udarimo protiv pravog protivnika. Kao prvo složimo se s tim, tko je naš protivnik. Mnogo se piše o stvarima koje nisu važne u ratu, kao 'Hoće li Hrvati ovo...“, Hoće li Bošnjaci ono...“. Ne budimo blente, shvatimo da je bit cjelovitost BiH, pa izaberimo jedno zajedničko ime, Bosanci, koje sadrži tu bit i za koje smo u konačnici glasovali. Odlučimo se za zajedničku borbu za Bosnu i odbijmo vršiti volju carstva. Vrijeme je za revoluciju. Vrijeme je da Hrvati Bosne shvate i prihvate da su glasovali da budu Bosanci, jer sad je vrijeme za njihovu (r)evoluciju. Hrvati BiH ne mogu i ne smiju očekivati odluke od životne važnosti za BiH i sebe kao njene građane, van BiH; te odluke su na njima i svim drugim Bosancima cjelovite Bosne.
U ovoj revoluciji, koja treba biti revolucija razuma i općeg dobra bosanskog naroda, proučimo što LaRouche kaže o našoj besmrtnosti. Čovjek se razlikuje, absolutno, od životinje, jer kad životinja krepa, to je njen kraj. No čovjek ne umire! To možemo jednostavno razumijeti. Od davnine postoji zemlja Bosna. Naši junački preci ostavili su nam tu zemlju, ginući za nju, boreći se protiv najmoćnijih carstva svijeta. Oni nisu umrli, njihov duh živi u svakom Bosancu koji se bori za našu zajedničku Bosnu. Je li ta Bosna, jesu li ti pretci vrijedni naše revolucije? Ili ćemo tim našim pretcima (privremeno) oduzeti život predavši se carstvu, pustivši da opet, „Bosna šaptom padne“, čekajući bolje naraštaje, ili će i naše potomstvo biti ponosno na sve svoje pretke skupa s nama, ponosno na našu borbu za njihovu Bosnu!

DODATAK – U SLAVU CARSTVA Blente su polje kojim zlonamjerni blento ore, a oruđe mu je mitraljez ili još gore. Ovajput u mojoj rodnoj Banjoj Luki, odjeknuo je zvuk mitraljeza posvetom ulice ideji genocidnog carstva. Ilija Garašanin idejni je začetnik moderne Velike Srbije i (genocidnog) načina kako se dočepati tuđeg teritorija. Otvoreni je pobornik carstva [Dušanovog!] i u svom nacrtu za Veliku Srbiju, u pravom spletkarskom carskom stilu, zagovara koristiti jedno carstvo (Tursko) protiv drugog (Austrougarskog). [Podsjetimo se da su prvi genocid u Srebrenici 1492.g. počinili baš nasljednici Dušanovog carstva]. Ovakvom nacrtu (Načertaniju) Svjetski Sud je (1993.g.) presudio i udario pečat genocida. Navodim iz dokumenta Svjetskog Suda, na osnovu kojeg je donesena presuda – vidi Izdaja Bosne: (c) Pravo Naroda i Države BiH da u svako vrijeme uživaju život lišen genocida i drugih genocidnih radnji koje nad njima počinja Jugoslavija (Srbija i Crna Gora), DJELUJUĆI ZAJEDNO SA SVOJIM AGENTIMA I SUROGATIMA NA NJENOM SUVERENOM TERITORIJU i drugdje; Vojvoda genocidne tvorevine odlučio je, znajući dobro za događaje u Bosni, znajući dobro za Svjetski Sud, ali osjećajući da ima podršku Carstva, pljunuti u lice svojih sugrađana Bosanaca, pljunuti u lice suverene BiH, t.j. pljunuti u lice svoje domovine, pljunuti u lice svjetske pravde, i košarkaškim jezikom svima 'zakucati' (ili kako američki košarkaši zovu 'in your face'), zakucati posvetivši ulicu u bosanskoj Banjoj Luki ideologu genocida. Time javno krši pravo navedeno u dokumentu Svjetskog Suda: (b) Prava naroda BiH na život, slobodu, sigurnost i tjelesni i duševni integritet, kao i druga osnovna ljudska prava naznačena u Univerzalnoj deklaraciji ljudskih prava iz 1948.g.; Očigledno, krajnje je vrijeme (već je i prošlo), 'zakucati' pravdom u lice ('in your face!) svima koji žele „rascjep, pripojenje (aneksiju), i konačno uništenje same Republike BiH, suverene države i članice OUN-a“, odnosno svim pobornicima genocida. Zakucati slovom zakona (za razliku od genocidne ideologije Načertanija), zahtjevajući od Vlade BiH, i međunarodne zajednice da provede Naredbu Svjetskog Suda, kojom se Naredbom proglasio moratorij na 'genocitet' u BiH. Tom se Naredbom potvrdio suverenitet kao i cjelovitost Republike Bosne i Hercegovine.

ZAKLJUČAK – ZAKUCAVANJE

Potrebne su svježe rezerve koje tu kondiciju imaju. Tu kondiciju će imati i moći održati samo ako ih vodi opće dobro naroda (blenti), a ne stranačko-političarske privilegije. U smislu svega ovog, članovi stranke su Bosanci po naciji i moraju se takvim osjećati, ponašati i takvo ponašanje promicati. Budući, kako je navedeno i praksom dokazano, postojeća politička ekipa 'nema kondicije', i mora ih se smjeniti, prvi cilj svježe stranke je uspostaviti cjelovitost Bosne i Hercegovine, vratiti Ustav Republike Bosne i Hercegovine, i zatim, i cjelovitost i Ustav, zauvijek sačuvati.

Naša revolucija razuma i općeg dobra nedvojbeno zahtjeva utemeljenje nove, radikalne, republikanske stranke Bosne i Hercegovine. Radikalne, jer mora iskorijeniti [eradicare] sve natruhe carstva, republikanske [res publicae - javno dobro], jer joj gospodarski cilj mora biti opće blagostanje. Naime, absolutno uzaludno je očekivati da će postojeća politička ekipa imati snage 'zakucati' pravdu i slovo zakona, i imati sportske kondicije odigrati do kraja utakmicu provedbe Naredbe Međunarodnog suda pravde. Potrebne su svježe rezerve koje tu kondiciju imaju. Tu kondiciju će imati i moći održati samo ako ih vodi opće dobro naroda (blenti), a ne stranačko-političarske privilegije. U smislu svega ovog, članovi stranke su Bosanci po naciji i moraju se takvim osjećati, ponašati i takvo ponašanje promicati.
Budući, kako je navedeno i praksom dokazano, postojeća politička ekipa 'nema kondicije', i mora ih se smjeniti, prvi cilj svježe stranke je uspostaviti cjelovitost Bosne i Hercegovine, vratiti Ustav Republike Bosne i Hercegovine, i zatim, i cjelovitost i Ustav, zauvijek sačuvati. Za razliku od Daytonskog sporazuma, kojeg je Svjetski Sud presudio de facto protuzakonitim, naš Ustav je po slovu zakona legitiman, izglasan većinom Bosanaca. Drugo je zaštititi prava svih Bosanaca (Bošnjaka, Srba, Hrvata i drugih građana BiH), tako da su svi jednaki pred slovom zakona. Blagostanje svakog Bosanca mora biti jednako pravo, a ne privilegija nekolicine. Članstvo Republike Bosne i Hercegovine u Europskoj Uniji i NATO savezu mora imati za uvijet njihovu [t.j. Europske Unije] provedbu Naredbe Međunarodnog suda pravde od 8. travnja i 13. rujna 1993.g., i njihovim skrušenim kajanjem i molbom za oprost, na koljenima, za suučešće u genocidu i zločinima protiv čovječanstva nad bosanskim narodom. Bosanci imaju moralno pravo i dužnost zahtjevati priznanje da su bili i borili se za čovječanstvo, što te organizacije inače svojataju za svoju stečevinu. Članovi stranke moraju crpsti snagu na svojoj besmrtnosti—odanosti i obvezi Bosni i našim bosanskim pretcima.
Na nama, Bosancima, je da ove ideje oživimo i zacrtamo Nacrt Bosne i Hercegovine za nas i naše potomstvo, po kojem svijet neće više moći pljuvati i obezvrijediti ga. Herojska stečevina Bosne zavrijedila je živjeti svugdje i zauvijek!
Na nama Bosancima je da shvatimo da, u biti, drugog odabira i nemamo!!