Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Svi smo mi General Mahmuljin
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English  |  Prijava/ Registracija

Intervjui

Admir MUHIĆ, povodom izlaska poeme "Hava, majka Prijedorčanka", u izdanju web magazina Bošnjaci.Net
MAJKA HAVA JE SIMBOL BOSANSKE MAJKE, SIMBOL BOLI I PATNJE, SIMBOL ISTINE O GENOCIDU
Autor: Esad Krcić
Objavljeno: 19. July 2014. 17:07:15

Admir MUHIĆ: Majka Hava je simbol bosanske majke, simbol boli i patnje. Ona je simbol istine. Nju Bog čuva. Havu Bog voli. I ja je volim. Na današnji dan prošlog ramazana moja majka je preselila na ahiret. Jedino još Havu zovem Majkom jer ona je naša majka, i heroina, i nana, i sve nam je ovog časa ona. Imam pravo na to da je zovem majkom. Ona je naša majka.


Bošnjaci.Net: Poštovani Admire, čestitamo vam na konačnom izlasku knjige "Hava, majka Prijedorčanka". Očito da vam odlazak u Zecove kod Prijedora u zijaret Majke Have Tatarević kojoj je genocidni srpsko-crnogorski agresor ubio šest sinova i supruga, natjerao da ne šutite već da misli u stihovima spustite na papir…
Admir MUHIĆ:
Hvala vam na čestitkama. Da baš tako, jer nakon razgovora s Majkom Havom, našom bošnjačkom i bosanskom heroinom, niko, ama baš niko ne može ostati ravnodušan. Ubijeđen sam da bilo koji čestiti insan da se susretne sa tom Majkom napisat će barem jednu rečenicu u svoj defter: "Danas sam se susreo s majkom Havom", ili će uz fotografiju ovjekovječiti njeno ime.


Admir Muhić autor poeme "Hava, majka Prijedorčanka"

Uz knjigu ide i CD kojeg sam snimio da se može slušati i u autu i na prigodnim programima. Recenziju mi je napisala dr. Remzija Hadžiefendić-Parić, moja profesorica iz medrese i s fakulteta. A svoje osvrte su dali jedan Hrvat iz Hrvatske, jedan Srbin iz Srbije i dr. Mustafa Cerić kao Bošnjak iz BiH. Pogovor je napisao naš muftija dr. Aziz ef. Hasanović, a ima jedan prilog i od mr. Fatmira Alispahića.
Izdavač je web magazin Bošnjaci.Net, čiji glavni urednik je Esad Krcić.
Štampao sam je u Bihaću. I velike zasluge imaju neumorna Safeta i Jasmin Karabegović. Design korica je uradio vrhunski umjetnik Badredin Hadžiabdić, a njegova supruga Aida s Federalnog radija je urednica knjige. U njoj su još i grafike Farah Budimlić te Enesa Toromanovića.
Treba otići u Zecove kod Prijedora i posjetiti Majku Havu

Bošnjaci.Net: Znači, nije potreban poseban motiv?
Admir MUHIĆ:
Ne, nakon što nam je poznato o namjerama genocidnog agresora zatiranja tragova našem narodu, primjer braća Tatarević, Hegić…, treba jednostavno otići u Zecove kod Prijedora i posjetiti je, zagrliti je čvrsto, poljubiti joj ruku i ništa ne kazati. Dovoljno je to da vidite šta je bitno u životu tog trenutka, šta imate, a šta nemate. Jednostavno sve brige koje imate tog trenutka ćete zaboraviti, nećete znati ni kako se zovete. Tek ćete vidjeti i spoznati samog sebe. Taj momenat je neopisiv. Zar se tu može govoriti o bilo kakvim motivima!!!

Pisao sam poemu puni sat vremena, od tri do četiri sata u zoru

Bošnjaci.Net: Kada ste donijeli odluku da napišete poemu, koliko vam je vremena bilo potrebno?
Admir MUHIĆ:
Tek nakon nepune godine dana poslije susreta s Majkom Havom uzeo sam papir i napisao poemu i zamislite, napisao sam je u sat vremena. A pokušavao sam i prije, ali jednostavno nije išlo, nisam imao riječ s kojom bih otpočeo. Uvijek sam zadrhtao. Bilo me je sram i strah pisati, nisam umio, nisam imao snage. Bojao sam se tih riječi. Uvijek su plač i emocije nadvladale razum i jezik. To nije isto da pišete neku običnu pjesmu. Napisao sam ih preko hiljadu, ali s ovom poemom ni jedna se ne može mjeriti ni upoređivati. Proljetnog dana, te noći, odnosno rane zore kada je noć potpuno mirna bila ugasio sam svjetlo i krenuo na počinak. Ali vuklo me je nešto da se vratim za stol, da uzmem olovku i da pišem. Tako je i bilo. U meni se nešto prelomilo. Pisao sam je puni sat vremena od tri do četiri sata u zoru. Bez prestanka sam pisao. Ništa drugo nisam radio već samo pisao, pisao i disao. Kao da mi je neko diktirao puni sat vremena. Riječi su se same nizale jedna za drugom. U četiri sata sam jednom pročitao i zaplakao. Sam sebi sam rekao: "To je to", i otišao spavati iako nisam tek tada mogao oči sklopiti.

Dževad i Ferid su plakali

Bošnjaci.Net: Kada ste se probudili šta ste uradili?
Admir MUHIĆ:
Ujutro sam odmah nazvao prijatelje Ferida Kraka koji je tada bio u Njemačkoj i Dževada Ponjevića u Bužim i pročitao im. Uspio sam pročitati, a od njih sam dugo čekao bilo kakvu riječ. Dževad je plakao zajedno sa mnom. Ferid je kroz suze rekao da odmah šalje novce i da odmah to štampam, da ne čekam više ni sekunde. On je htio financirati taj projekt i ostvario mu se nijet, naravno uz pomoć i portala Bošnjaci.Net koji su izdavači knjige i koji su prepoznali težinu djela za naš narod i za zemlju. Od tada je prošlo puno vremena, više od dvije godine i evo knjiga ili poema je izašla iz štampe i ugledala svjetlo dana. Hvala Bogu!

Bošnjaci.Net: Rekoste da ste napisali preko hiljadu pjesma, jeste li prije izlaska iz štampe ove poeme čitali vaše pjesme negdje u prijedorskoj regiji koji je poznat kao najveći logor smrti?
Admir MUHIĆ:
Jesam, bilo je to na otvorenje džamije u Ćeli kod Prijedora. Čitao sam pjesmu o toj džamiji koju sam napisao. Nakon programa tadašnji glavni imam Merzuk ef. se našalio pa reče tadašnjem reisu-l-ulemi dr. Mustafi Ceriću da mi naredi i da napišem jednu pjesmu o majci Havi. Cerić mu je odgovorio da Admiru ne treba ništa naređivati nego će to on sam odraditi kada dođe vakat za to.

Kokarde u Prijedoru

Bošnjaci.Net: Da li ste šetali Prijedorom, ima li neki upečatljiv moment?
Admir MUHIĆ:
Da, ima! Baš sam s porodicom otišao u šetnju Prijedorom, interesirao me život u toj nekadašnjoj pitomoj bosanskoj čaršiji, kojoj čejreče još ono malo bošnjačke duše što je u njoj ostalo. Tada sam na korzu jednostavno trokirao, ostao bez riječi. I bolje je što nisam ništa rekao jer ko zna kako bi to završilo. Prema meni je išao čovjek s oslikanom četničkom kokardom na majici. Zamislite, sedamnaest godina nakon rata taj čovjek, ako se tako može nazvati, nije još čuo da je rat stao i u potpuno mirnom vremenu kroz prijedorsku čaršiju slobodno nosi četničku kokardu i onako se prsi. Nosi znamenje genocidnosti, gnusnog zločina, nečovječnosti. I tu se pojavljuju oni paradoksi koji su definicija Bosne. Srećom da sam šutio.

POSJETITI MAJKU HAVU: Treba jednostavno otići u Zecove kod Prijedora i posjetiti je, zagrliti je čvrsto, poljubiti joj ruku i ništa ne kazati. Dovoljno je to da vidite šta je bitno u životu tog trenutka, šta imate, a šta nemate. Jednostavno sve brige koje imate tog trenutka ćete zaboraviti, nećete znati ni kako se zovete. Tek ćete vidjeti i spoznati samog sebe. Taj momenat je neopisiv.


TREBA VIDJETI HAVINE OČI: Sjedili smo vani na verandi. Pričali smo nekih sat vremena. Nešto sam onako i pribilježio. Ali više sam slušao nego pričao. Trebate vidjeti te njene oči. Ubili su joj šest sinova i muža, a ona i dalje gleda istim onim očima kojima je njih, dok su bili djeca, gledala.


POEMA ZA SAT VREMENA: U meni se nešto prelomilo. Pisao sam je puni sat vremena od tri do četiri sata u zoru. Bez prestanka sam pisao. Ništa drugo nisam radio već samo pisao, pisao i disao. Kao da mi je neko diktirao puni sat vremena. Riječi su se same nizale jedna za drugom. U četiri sata sam jednom pročitao i zaplakao. Sam sebi sam rekao: "To je to", i otišao spavati iako nisam tek tada mogao oči sklopiti.


ZAKON ZA BOŠNJAKE: Da imam moć i zakon u rukama, ne bih dao ni jednom Bošnjaku ličnu kartu i pasoš dok ne posjeti majku Havu. Svaki Bošnjak mora otići kod majke Have. Mora se upoznati s onim šta je ona prodeverala i doživjela i opet na kraju živi, svojim životom prkosi, prkosi ubicama svoje djece.


SEDAM TABUTA: Ne smijem ni zamisliti kako će joj biti sutra. Ona će sedam tabuta ispratiti "iz svoje kuće" i još dvadeset i četiri od svoje rodbine gdje joj je i sestra i haman pola sela.
Srećom da ima još dva sina živa i kćerku, i unučad.
Zamolili su me da se u njihovo ime obratim na dženazi i hoću. Obratit ću se. Smoći ću snage da stanem ispred sedam njenih tabuta...


GENOCID U PRIJEDORU: U ratu prilikom srpsko-crnogorske agresije na BiH, u Prijedoru su počinjeni strašni i brojni zločini. Ubijeno je 3173 ljudi, od toga 102 djece, 256 žena. U koncentracionim logorima u i oko Prijedora je bilo zatvarano 31000 ljudi. Deportirano je 53000 ljudi. Sanska dolina je bila dolina krvi. Šta to znači? To znači da je '92. godine u Prijedoru počeo genocid u BiH. A koliko li je takvih "Prijedora" od '92. do Srebrenice i '95. godine? A samo 28 ratnih zločinaca osuđeno je za zločine u Prijedoru. Pitam se, zar je 28 ljudi pobilo ovoliko nevinih ljudi, žena i djece!


NAZIV "REPUBLIKA SRPSKA" JE NEKULTURAN I GADLJIV: Sami naziv Republika Srpska je nekulturan i gadljiv naziv koji na ulazu u taj entitet detektira sve one koji nisu Srbi. To je diskriminatorski naziv. Pa hajte sad recite da Bošnjaci žive u Republici Srpskoj, kako to reći, to je strašno i reći. Nisu svi Srbi ubijali, silovali i palili i zato oni moraju dići svoj glas za istinu, pravdu i pomirenje na Balkanu. Oni moraju biti protiv onih koji negiraju genocid, koji svojom retorikom guraju srpski narod u izolaciju, mržnju i netrepeljivost.


S "HAVOM" ĆU PRENOSITI ISTINU: S "Havom" kako i zovem knjigu proći ću cijelu Bosnu i Hercegovinu, donositi mir i pronositi istinu kroz promocije i gostovanja. Također, s njom ću proći sve države bivše Jugoslavije.


MUHIĆ: Da čitaocima još otkrijem da sam počeo pisati i scenarij za film na istu temu i po principu poeme. To ide jako sporo jer ne želim ni jedan detalj prepustiti pogrešci ili omprovizaciji. Želim da to bude vrhunsko djelo i, ako Bog da...
Bošnjaci.Net: Kakva je bila reakcija vaše djece?
Admir MUHIĆ:
Moja djeca su se počela bojati i okretali su se pitajući me: "Babo, gdje je onaj ružni čiko". Prekinuli smo šetnju. Odmah sam tražio da odem kod majke Have iz istih stopa bez oklijevanja. Ubrzo sam našao informacije gdje je i kako do nje doći. Samo sam znao da su joj ubili šest sinova i muža i njeno ime i ništa više. Meni je to bilo dovoljno da je posjetim i našao sam Zecove, selo njene prošlosti i sadašnjosti, a od nedjelje i njene budućnosti.

Havine oči

Bošnjaci.Net: Kako je protekao taj prvi susret sa Majkom Havom?
Admir MUHIĆ:
Sjedili smo vani na verandi. Pričali smo nekih sat vremena. Nešto sam onako i pribilježio. Ali više sam slušao nego pričao. Trebate vidjeti te njene oči. Ubili su joj šest sinova i muža, a ona i dalje gleda istim onim očima kojima je njih, dok su bili djeca, gledala.

Ni jednom Bošnjaku ne bih dao ličnu kartu i pasoš dok ne posjeti majku Havu

Bošnjaci.Net: Moram vas prekuniti na momenat i upitati, nakon svega što nam se dogodilo, da li Bošnjaci i institucije posvećuju dovoljno pažnje žrtvama planetarnog stradanja?
Admir MUHIĆ:
Reći ću samo jedno i nadam se da će biti jasno, da imam moć i zakon u rukama, ne bih dao ni jednom Bošnjaku ličnu kartu i pasoš dok ne posjeti majku Havu. Svaki Bošnjak mora otići kod majke Have. Mora se upoznati s onim šta je ona prodeverala i doživjela i opet na kraju živi, svojim životom prkosi, prkosi ubicama svoje djece. Ako počnete brojati do sedam, imate šta i brojati, jedan, dva, tri, četiri pa tako do sedam, a kamoli da vam uzmu sedam najvoljenijih osoba u životu i pobiju ih. Hej Bože, možemo samo nagađati kako je njoj. Pa to jednostavno ne možete povjerovati. Ali to je istina. Istina je da je srpsko-crnogorska vojska ubila sedam Havinih sinova i muža. Istina se mora znati, mora se pisati, mora se govoriti. Ona je teška, počesto neshvatljiva, nekada neprobavljiva, ali ona se mora kazati jer je istina. Pa i Svevišnji Bog garantira da istinu laž ne može zamijeniti.

Jedino još Havu zovem Majkom jer ona je naša majka, i heroina, i nana

Bošnjaci.Net: Nakon genocida, opet Majka Hava živi na svojoj zemlji, ali sada u daytonskom srpskom entitetu koji je zasnovan na krvi i kostima (i) njenin sinova?
Admir MUHIĆ:
Istina je da majka Hava živi u entitetu RS-a koji je natopljen krvlju njenih sinova i muža i hiljadama sinova i kćeri, nekima ćemo sutra klanjati dženazu. Majka Hava je simbol bosanske majke, simbol boli i patnje. Ona je simbol istine. Nju Bog čuva. Havu Bog voli. I ja je volim. Na današnji dan prošlog ramazana moja majka je preselila na ahiret. Jedino još Havu zovem Majkom jer ona je naša majka, i heroina, i nana, i sve nam je ovog časa ona. Imam pravo na to da je zovem majkom. Ona je naša majka.

Zamolili su me da se u njihovo ime obratim na dženazi i hoću

Bošnjaci.Net: Admire, da li ste razmišljali kako će joj tek sutra biti kada njenim očima uvehlim od suza posljednji put bude milovala tabute njenih sinova i supruga?
Admir MUHIĆ:
Ne smijem ni zamisliti kako će joj biti sutra. Ona će sedam tabuta ispratiti "iz svoje kuće" i još dvadeset i četiri od svoje rodbine gdje joj je i sestra i haman pola sela.
Srećom da ima još dva sina živa i kćerku, i unučad.
Zamolili su me da se u njihovo ime obratim na dženazi i hoću. Obratit ću se. Smoći ću snage da stanem ispred sedam njenih tabuta, ispred sedam njenih cvjetova. Ma da kažu da skočim s kuće, čini mi se da bih skočio da ispunim tu želju. Tražio sam da jednog njenog sina ja spustim u kabur.

U Prijedoru je počeo genocid u BiH

Bošnjaci.Net: Izvršen je planetarni zločin, cijela prijedorska regija pretvorena je u logor smrti?
Admir MUHIĆ:
U ratu prilikom srpsko-crnogorske agresije na BiH, u Prijedoru su počinjeni strašni i brojni zločini. Ubijeno je 3173 ljudi, od toga 102 djece, 256 žena. U koncentracionim logorima u i oko Prijedora je bilo zatvarano 31000 ljudi. Deportirano je 53000 ljudi. Sanska dolina je bila dolina krvi. Šta to znači? To znači da je '92. godine u Prijedoru počeo genocid u BiH. A koliko li je takvih "Prijedora" od '92. do Srebrenice i '95. godine? A samo 28 ratnih zločinaca osuđeno je za zločine u Prijedoru. Pitam se, zar je 28 ljudi pobilo ovoliko nevinih ljudi, žena i djece! Pitam se ko je naredio svirepa ubojstva Havinih sinova! Pitam se kad će ubice Havinih sinova biti izvedeni pred lice pravde! Ubice slobodno šetaju Prijedorom, zašto?
Zločin je zaboraviti zločin. To poglavito Bošnjaci moraju znati. To nas je kroz historiju koštalo. Moramo prepoznati prve radnje i prethodnice genocida i odmah reagirati jer, ako ih ne prepoznamo bojim se da nam se isto ne ponovi. Ja već sada vidim i osjetim te prethodnice. Jedna od njih je i negiranje. Ovo je vrijeme za uzbunu. Ne dozvoliti onima koji negiraju genocid da budu ikako u vlasti. Jednostavno zakonom zabraniti.


...Uzdah majke Have
I vrisak Prijedor polja
I Kozare jek
I dozivanje
- O jabuke moje
O Nishade
O Zijade
O Zilhade
O Nihade
O Seade
O Senade
O kruško Muhareme
O jabuke moje
Majka vas vaša doziva -
A eho u daljini
Kroz guste bukove šume
Odzvanja
Viče
Ječi
I dreči
I vrišti
I kleči...

Srbi koji nisu okrvavili ruke trebali bi povesti inicijativu oko izmjene naziva Republika Srpska

Bošnjaci.Net: Prema do sada viđenom Srbi i Crnogorci ne priznaju krvicu, čak što više negiraju genocid, i sam naziv manjeg entiteta oslikava stanje genocida koji je počinio “nebeski narod”?
Admir MUHIĆ:
Uvijek smatram da se srpstvo ne gleda kroz prizmu četništva. Srbi moraju priznati krivicu genocida ukoliko žele da zajedno imamo bolju budućnost. Sami naziv Republika Srpska je nekulturan i gadljiv naziv koji na ulazu u taj entitet detektira sve one koji nisu Srbi. To je diskriminatorski naziv. Pa hajte sad recite da Bošnjaci žive u Republici Srpskoj, kako to reći, to je strašno i reći. Nisu svi Srbi ubijali, silovali i palili i zato oni moraju dići svoj glas za istinu, pravdu i pomirenje na Balkanu. Oni moraju biti protiv onih koji negiraju genocid, koji svojom retorikom guraju srpski narod u izolaciju, mržnju i netrepeljivost. Ja očekujem da je takvim Srbima već vrijeme za to. Nema se više šta čekati. Treba se skupiti hrabrosti i da Srbi osude zločin i genocid. Mi Bošnjaci dajemo vremena i prostora za takvo djelovanje, a sve ga je manje. Očekujem da pokažu mrvu patriotizma prema Bosni i velik korak prema budućnosti. Srbi koji nisu okrvavili ruke trebali bi povesti inicijativu oko izmjene naziva Republika Srpska, i posebno ne dozvoliti da ih u vlasti predstavljaju oni loši.
Ljubav se mora širiti, a ne mržnja. Istina se mora govoriti, a ne laž. Dobro se mora pronositi, a ne loše.

"Hava, majka Prijedorčanka" jedina knjiga koja će se pročitati cijela na svojim promocijama

Bošnjaci.Net: Da se vratimo knjizi, poemi o Majci Havi?
Admir MUHIĆ:
Knjigu sam naslovio "Hava, majka Prijedorčanka" namjerno dajući do znanja da se radi o majci Havi iz Prijedora. Nek se zna. Poema se pročita za dvadeset minuta. Ovo je jedina knjiga koja će se pročitati cijela na svojim promocijama i tako će i biti, a uz to nakon čitanja nema aplaudiranja, jer jednostavno ne možete pljeskati rukama kada je poslušate. Uz knjigu ide i CD kojeg sam snimio da se može slušati i u autu i na prigodnim programima. Recenziju mi je napisala dr. Remzija Hadžiefendić-Parić, moja profesorica iz medrese i s fakulteta. A svoje osvrte su dali jedan Hrvat iz Hrvatske, jedan Srbin iz Srbije i dr. Mustafa Cerić kao Bošnjak iz BiH. Pogovor je napisao naš muftija dr. Aziz ef. Hasanović, a ima jedan prilog i od mr. Fatmira Alispahića.
Izdavač je web magazin Bošnjaci.Net, čiji je glavni urednik Esad Krcić.
Štampao sam je u Bihaću. I velike zasluge imaju neumorna Safeta i Jasmin Karabegović. Design korica je uradio vrhunski umjetnik Badredin Hadžiabdić, a njegova supruga Aida s Federalnog radija je urednica knjige. U njoj su još i grafike Farah Budimlić te Enesa Toromanovića.

S "Havom" ću donositi mir i pronositi istinu kroz promocije i gostovanja

Bošnjaci.Net: Šta ste planirali nakon izlaska knjige?
Admir MUHIĆ:
S "Havom" kako i zovem knjigu proći ću cijelu Bosnu i Hercegovinu, donositi mir i pronositi istinu kroz promocije i gostovanja. Također, s njom ću proći sve države bivše Jugoslavije.
Već postoji veliko zanimanje za knjigom da se prevede na nekoliko jezika i da se omogući i našoj dijaspori da dođe do njih. Naravno, menadžer projekta Ferid Krak već radi na tome i neumoran je na tom putu.

Počeo sam pisati i scenarij za film na istu

Bošnjaci.Net: I za kraj…
Admir MUHIĆ:
Da čitaocima još otkrijem da sam počeo pisati i scenarij za film na istu temu i po principu poeme. To ide jako sporo, jer ne želim ni jedan detalj prepustiti pogrešci ili improvizaciji. Želim da to bude vrhunsko djelo i, ako Bog da, bit će i film "Hava, Majka Prijedorčanka" uz istoimenu knjigu.


  Dossier: "Hava majka Prijedorčanka" autor Admir Muhić
» MAJKA HAVA JE BOŠNJAČKI DŽENNET
Preporod | 06.05.2015 21:08
» U ŠVEDSKOJ ISTINOM PROTIV GENOCIDA
B.net | 04.01.2015 12:16
» I STUTTGARTOM SUZE POTEKOŠE
Dr. Ferid Kugić | 31.12.2014 11:56
» TIŠINA JE PISALA PRIČU VRISKA
B.net | 29.09.2014 23:24

Ostali prilozi:
» KOORDINACIJU SRPSKOG NARODA ČINE DODIKOVCI
Oslobođenje | 18. September 2017 18:53
» KAO DJEČACI BILI GLUMAČKE ZVIJEZDE
Eset Muračević | 05. September 2017 19:59
» ZVUKE IZ TUĐIH AVLIJA LAKO PRIHVATAMO KAO SVOJE
Eset Muračević | 18. July 2017 20:02
» POBIJEĐUJE DOBROBIT ZA NAROD
Amela Salković | 29. June 2017 03:09
Ostali prilozi istog autora:
» BOŠNJACI.NET - 14 GODINA SA VAMA
25. January 2017 02:26
» ČETIRI NOVE KNJIGE JEDNOG AUTORA
26. October 2016 02:42