Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Svi smo mi General Mahmuljin
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English  |  Prijava/ Registracija

Kolumne

Serijal: Bošnjački globalni izazovi (7)
BOŠNJAČKO PITANJE (I DIO)
Autor: Džebrail Bajramović
Objavljeno: 17. July 2017. 03:07:06
Dobitnik priznanja "Zlatni ljiljan" i kandidat na proteklim izborima za člana Predsjedništva BiH Džebrail Bajramović piše osvrt na društveno-politička organizovanja Bošnjaka u matici i dijaspori.


DŽEBRAIL BAJRAMOVIĆ: Bošnjaci u svojoj epohalnoj revolucionarnosti, u odnosu na sami sebe, svoj narod i svoju domovinu, trebaju i moraju poći od sređivanja svoje avlije, unošenje pozitivne energije ukomšiluku, afirmacijom konstruktivizma u svojoj lokalnoj zajednici, da ne bi bila suština njihove pragme isprazna „velika priča“ o „velikim temama“, na što objektivno ne mogu uticati uslijed svog kontradiktornog subjektivizma, koji je u svojoj praksi nužno destruktivan jer je opterećen lošim navikama, vođen lošim primjerima i implementiran lošim metodama, jer međubošnjačka komunikacija je zasnovana na monologu a ne dijalogu, i sve to je garant kolektivne društveno-političke NEEFIKASNOSTI, a što je jedina bošnjačka društveno-politička istina koji konzumiraju kriveći druge, uz odsustvo volje i želje za samopreispitivanje i korigovanjem da bi se balansirao jaz između SUBJEKTIVNIH VELIKIH RIJEČI I OBJEKTIVNIH MALIH DJELA.


I) Opći društveno-politički kontekst
Dobra je vijest da su Bošnjaci pristupili na seriozan i analitičan način samopreispitivanju u sveobuhvatnom kontekstu u cilju artikulisanja, definisanja i na adekvatan način formulisanja svojih društveno-političkih interesa.
Ono što je otežavajući faktor i unosi konfuziju u nastojanje Bošnjaka da dođu do spoznaje o svome bići i sadržaju svoga duha je konfuzija u javnom prostoru u vezi historije Bošnjaka jer je to bio predmet, i još uvijek je, obimnog i višestoljetnog angažmana neprijatelja BiH i Bošnjaka na falsifikovanju i sistematičnom uništavanju i zatiranju svega što ima bilo kakve veze za Bošnjacima i njihovom domovinom Bosnom, tj. Bosnom i Hercegovinom. U takvoj situaciji dolazi do konflikta, a zatim i do podjela, unutar samog bošnjačkog korpusa jer u vezi svega što je za Bošnjake bitno postoji obično više verzija događaja – u pravilu dijametralnosuprotnog sadržaja. Službeni izvor informacija u vezi nekih krucijalnih događaja iz historije Bošnjaka – kao što su iznenadne smrti njihovih prvaka, kao recimo, Mehmeda Spahe i Džemala Bijedića – ne mogu se a priori uzeti kao relevantni, a time i zasnovani na istini, jer je historija argumentovala da tadašnje političke strukture i idiologije nisu bile naklonjene Bošnjacima. Čak što više, brojni su dokazi da su bili neprijateljski raspoloženi, dok suprotnih argumenata, faktički, i nema. Isto tako progon režima koji je proveden nad Mehmedalijom Makom Dizdarom i Hamdijom Pozdercem rezultirao je njihovom preranom i iznenadnom smrću – a to se događalo u takvoj društveno-političkoj tiraniji da bi svako ko bi javno o tome progovorio doživio istu sudbinu.
Bošnjački velikani:

Hajrudin Krvavac - Šiba (22. 12. 1926. – 11.7.1992.) bio je bosanskohercegovački filmski režiser najviše poznat po režiranju filmova partizanske tematike tokom 1960-tih i 70-tih. Njegovi filmovi su emotivni ratni spektakli, koji promovišu prijateljstvo i herojstvo.
Njegov dar za precizno pričanje filmske priče je bio vidljiv već u njegovim ranim dokumentarnim filmovima što je postalo osnovna crta kasnijih dugometražnih filmova koje je režirao. Počeo je sa prvijencem, segmentom Otac u antologiji Vrtlog, 1964), svi filmovi su akcioni i imaju temu Drugog svjetskog rata. Za svoju filmsku naraciju puno duguje stripovima i američkim akcionim filmovima, naročito vesternima, sa maštovitom kombinacijom akcije i emocija, ličnih drama i epskih tragedija, idealizovanih heroja i psiholoških ispitivanja, ponekad sa dozom humora.
Krvavac je sa 16 godina bio kurir Vladimiru Periću Valteru, a 30 godina kasnije je napravio film posvećen svom ratnom komandantu i njegovoj odbrani Sarajeva.Tokom ranih 1950-tih je bio zatvoren na Golom otoku, političkom zatvoru za sovjetske pristalice komunističke partije Jugoslavije nakon razlaza između Tita i Staljina i potonjeg perioda Informbiroa.
Odabrana filmografija: Vrtlog (1964), Diverzanti (1967), Most (1969), Valter brani Sarajevo (1972), Partizanska eskadrila (1979)
Nagrade: Šestoaprilska nagrada grada Sarajeva, 27-julska nagrada SR BiH, Orden rada sa zlatnim vijencem, Orden Republike sa srebrnim zracima

Hakija Turajlić je rođen 1936. godne u Čapljina, a kukavički je ubijen 8. januar 1993. (57. god.) u Sarajevu. Bio je bošnjački političar, ekonomist i biznismen koji je služio kao potpredsjednik Vlade Republike Bosne i Hercegovine prije nego je ubijen 1993. godine. Prije početka rata u Bosni i Hercegovini (1992–1995), Turajlić je bio direktor velike bosanske kompanije Energoinvest i kao takav osigurao velike sume novca za odbranu zemlje. Bio je poznat po svojoj demokratiji i mogućnošću da sarađuje, posebno po ubjeđivanju ljudi kroz svoje samoodricanje i naporan rad. Njegovo ubistvo koje su počinili pripadnici Vojske bosanskih Srba na Stupu bila je jedan od najvećih gubitaka za vladu tokom rata.
Dana 8. januara 1993. Hakija Turajlić je otišao na Međunarodni aerodrom u Sarajevu da dočeka Orhana Sefa Kilercioğlua koji je pratio pošiljku pomoći iz Turske. U cilju da se vrati u Sarajevo morao je proći kroz teritoriju pod kontrolom bosanskih Srba gdje je UNPROFOR trebao da omogući zaštitu. Konvoj UN-a koji je vozio Turajlića u Sarajevo je zaustavila vojska srpskih vojnika na ilegalnoj barikadi nekoliko kilometara od aerodroma. Nakon 90-minutnog zastoja francuski oficir UNPROFOR-a je otvorio vrata na oklopnom transporteru u kojem je Turajlić sjedio, pri čemu je srpski vojnik otvorio vatru iz kalašnjikova. Turajlić je pogođen sa 7-8 hitaca. Francuske trupe nisu uzvratile vatru, nisu pozvale pojačanje - jedinice koje su bile daleko 500 m - niti su zadržale ubice. Britanske trupe koje su pristigle na mjesto zločina su dobile naredbu da napuste lokaciju. Ubistvo Turajlića je zateglo odnose između bosanske vlade i UNPROFOR-a te je bilo razlog zašto su mirovni pregovori u Ženevi prekinuti. Ujedinjene nacije i srpska vojska su odbili sarađivati sa bosanskom vladom u istraživanju i pronalasku ubice. Srpski vojnik, Goran Vasić, je eventualno optužen za Turajlićevu smrt, ali je oslobođen te optužbe 2002. godine
Ulica na Dobrinji u Sarajevu nosi naziv u njegovu čast. Bokserski turnir "Memorijal Hakija Turajlić" se odvija u Sarajevu svake godine u njegovu čast. Od 1994. godine više od 400 boksera iz 30 zemalja svijeta učestvovalo je u ovom turniru.

Ibrahim Ljubović (1938.-1995.) Rođen 1938. u Sarajevu, gdje završava škole za primijenjenu umjetnost. U šezdesetim godinama u bosanskohercegovačku likovnu umjetnost unosi ambijent novih ideja i izražaja, prije svega, baziranih na svjetlosnim efektima, uspjevajući da u svojim sikama ostvari ravnotežu između konkretnog i apstraktnog, tj. realizma i nadrealizma. Ibrahim Ljubović ima značajnu ulogu u promociji Sarajeva kao autohtonog ilovnog i umjetničkog centra u odnosu na dominantrne ambicije Zagreba i Beograda.
Početkom agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu prelazi u dio Sarajeva pod kontrolom A BiH, dok mu atelje ostaje na privremeno okupiranoj Grbavici. Atelje mu je opljačkan a njegove slike koje je radio u periodu od 20 godine su završilo u Srbiji i prodavane su po pijacama u Beogradu još za vrijeme rata, Bh.vlasti nisu još uvijek ništa poduzela da se opljačkano umjetničko blago u ratu od strane agresora vrati u BiH.
Bošnjacima su redovno režimski ideolozi, po službenoj dužnost,i pisali historiju dok su se historijska djela Bošnjaka skrivala i bila pod zabranom od odlaska Osmanske imperije sa ovih prostora. Samo je 300 bošnjačkih pjesnika uključeno u turski parnos koji čini oko 3.000 pjesnika iz svih krajeva Otomanskog carstva, što znači da je jedna mali narod uzeo učešća od 10% u cijelokupnom korpusu pjesničkog stvaralašta u višestoljetnoj svjetskoj imperiji. Sigurno je značajan udio Bošnjačke i u naučnoj misli u istom tom historijskom razdoblju ali o tome se veoma malo zna, a angažmani na rasvijetljavanju tih činjenica nisu sistematizirani niti podržani od bilo koje institucije – bošnjačke ili državne.
Dakle, za Bošnjake – kao narod – vezani su paradoksi tokom čitave njegove historije. To je nerasvijetljena historijskačinjenica. Istovremeno egzistira lice i naličje JEDNE STVARNOSTI - neoborive činjenice –u formi materijalnih dokaza i pisanih tragova, koje prate i relevantna mišljenjaeminentnih ličnosti (1); kao i neutemeljene interpretacije, proizvoljna tumačenja, falsifikovanje činjenica i negiranje istine (2). Stoga je empirična društveno-politička praksa ovog podneblja utemeljila nepisano pravilo da je upućenije o BOŠNJAČKOM PITANJU govoriti sa spoznajnog aspekta nego sa saznajnog; dakle, postoji veći stupanj vjerovatnoće da smo bliži istini kada stvarima i pojavama u vezi bošnjaštva prilazimo SPOZNAJNO – direktnim duhovnim kontaktom; nego kada „stvari prihvatamo onakve kakve nam se predstavljaju“ ili „serviraju“ pod kontrolom javnog prostora koje podrazumijeva neupitnu nadležnost centra moći nad istinom, pravdom i slobodom.
Stvari i pojave, relacije i odnosi, volumen i kapacitet, širina i dubina – u vezi Bošnjaka i bošnjaštva, dakle, BOŠNJAČKOG PITANJA, nije niti tabula rasa, niti plitak potok – jer su to pojmovi koji egzistiraju u milenijskom kontekstu i na širem balkanskom prostoru, i kroz svoje postojanje u raznim civilizacijskim epohama manifestuje se i vrši utjecaj i ima interakciju, faktički, sa cijelim svijetom – u većoj ili manjoj mjeri, zavisno od historijskih uvjeta i uloge i značaja bošnjačkog faktora na društveno-političkoj sceni datog vremena i prostora.
Nepobitno je da svako uprošćavanje i marginaliziranje Bošnjaka i bošnjaštva nužno u sebi nosi ili neznanje ili loše namjera. Sigurno da Bošnjake danas prati i jedno i drugo, ali itekako je prisutna i treća solucija, koja se isključivo odnosi prema Bošnjacima i bošnjaštvu u javom prostoru i javnim stvarima – a podrazumjeva jedinstvo neznanja i loših namjera. Kako će se sa tim pojavanja Bošnjci nisti – do njih je samih – a sigurno je te nedobronamjerne tendencije niti će slabiti niti će nestati same po sebi. Bošnjačka svakodnevnica u njihovoj domovini to nedvosmisleno obznanjuje.

II) Uloga i značaj bošnjačkog pitanja u BiH
Nacionalno bošnjačko pitanje nije manje važno od nacionalnog pitanja druga dva konstitutivna naroda u BiH – mada se to želi marginalizirati.
U suštini, BOŠNJAČKO PITANJE u BiH – je de fato, tabu tema u Bosni i Hercegovini. Očito je tendencija da se Bošnjaci predstave kao neciviliziran narod u očima svjetske javnosti – i svakako da se Bošnjacima želi nametnuti „bezrazložni osjećaj krivice“ zato što su to što jesu. Svakako da je to nehumana tendencija od strane agresivnog primitivizma – međutim kada se takva aktivnost provodi iz centra društvene moći zloupotrebom institucija društva i neprimjerenom političkom manipulacijom – onda je to alarmantna situacija jer za poslijedicu može imati, ili već ima, manifestaciju uskraćivanja garantovanih ljudskih prava i sloboda.
Svjedoci smo da se u dijelovima BiH, gdje su Bošnjaci manjina, da im se svakodnevno krše ljudska prava, a registrovani su u poslijeratnom periodi i razni oblici terora nad Bošnjačkim povratnicima, te da su im uskraćena mnoga ljudska prava, te su u mnogim sredinama svedeni na građane drugog reda.
O svom društvenom statusu u BiH Bošnjaci uglavnom šute jer moćna medijsko-propagandna mašinerija onih koji primarno negiraju genocid nad Bošnjacima, u tili čas od dželata napravi žrtvu a od žrtve dželata, i bez ikakve posljedice i sankcija šire gnusne laži o Bošnjacima kao pripadnicima islama. Svakako da u takvim sredinama gdje su Bošnjaci manjina nikakvu ulogu ne igra ISTINA, nikakav značaj nemaju ARGUMENTI, jer su Bošnjacima uskaraćena sva suštinska građanska prava i slobode, jer nemaju status SUBJEKTA DEMOKRATIJE već prestavljaju OBJEKT TENDENCIOZNE MANIPULACIJE.
Bošnjake u BiH, gdje su manjina, jedino može zaštititi PRAVDA I POŠTOVANJE ZAKON, a to je veoma daleko od stvarnosti koja je Bošnjacima nametnuta kao životna svaodnevnica, jer su lišeni mogućnosti za održivim povratkomu mjestima iz kojih su prognani ratnim terorom, za štavinovnici nisu adekvatno sankcionisani, a žrvama nija pružena satisfakcija u opće prihvatljivim okvirima humanizma, dakle, i prava.

III) Samoanaliza i samokritika
Loša je vijest da Bošnjaci nakon višestruke agresije na njihovu domovinu Bosnu i Hercegovinu još uvijek imaju međusobnu komunikaciju koja je na veoma niskom nivou i da se iz dana u dan, iz godine u godinu, sve više povećava unutarbošnjačko nerazumijevanje i da je u javnom prostoru veoma rasprostranjen međubošnjači sukob – koji obično ima utemeljenje u iracionalnom povodu ili ishodu. Bošnjački kolektivni racionalizam potpuno je zamagljen egoizmom, sebičnošću, materijalističkim tendencijama, megalomanskim političkim aspiracijama, uz istovremeno odsustvo univerzalnog vrijednosnog sistema, moralnog kodeksa, kulture komunikacije, te izraženu socijalnu neosjetljivost i humani obzir – uz bestidno ispoljavanje bezukusa, bahatosti iprimitivizma; te unošenja destrukcije u sve što podrzumijeva red, rad, disciplinu i odgovornost.
Bošnjaci u svojoj epohalnoj revolucionarnosti, u odnosu na sami sebe, svoj narod i svoju domovinu, trebaju i moraju poći od sređivanja svoje avlije, unošenje pozitivne energije ukomšiluku, afirmacijom konstruktivizma u svojoj lokalnoj zajednici, da ne bi bila suština njihove pragme isprazna „velika priča“ o „velikim temama“, na što objektivno ne mogu uticati uslijed svog kontradiktornog subjektivizma, koji je u svojoj praksi nužno destruktivan jer je opterećen lošim navikama, vođen lošim primjerima i implementiran lošim metodama, jer međubošnjačka komunikacija je zasnovana na monologu a ne dijalogu, i sve to je garant kolektivne društveno-političke NEEFIKASNOSTI, a što je jedina bošnjačka društveno-politička istina koji konzumiraju kriveći druge, uz odsustvo volje i želje za samopreispitivanje i korigovanjem da bi se balansirao jaz između SUBJEKTIVNIH VELIKIH RIJEČI I OBJEKTIVNIH MALIH DJELA. Naravno, uz čast izuzecima, koji sigurno ima ali su van fokusa aktuelnih društvenih zbivanja.
Nažalost sumorna bošnjačka društveno-politička stvarnost je lišena kritičkog mišljenja – jer su kao kolektiv pristali da mjera istine bude medijska buka a ne snaga argumenta i činjenica – a što u socijalnoj praksi podrazmijeva slijepilo na pošasti kao što je kriminal, korupcija i tolerancija nezakonitog djelovanja, a što za posljedicu ima kolektivni pad morala, dezorijentaciju i međusobni sukob, sa krajnjim ishodištem koje nema nikakvih dodirnih tačaka sa racionalizmom i logikom, već isključiva sa haosom i destukcijom.

IV) Aktuelizacija bošnjačkog pitanja
Suština afirmacije BOŠNJAČKOG PITANJA u domovini i dijaspori je samoispitivanje, samoanaliza, samokorekcija i samonadogradnja na temelju samokritike, a ne optuživanja DRUGOG, a naročito ne okrivljivanje DRUGAČIJEG. Prije svega, od pogrešnih i nakaradnih politika druga dva konstitutivna naroda u BiH, koju zastupaju njihovi indokrinirani i zalutali predstavnici a za koje je povijesno i sudbinski vezan bošnjački narod i od njih treba da nauči KAKO NE TREBA RADITI. Bošnjaci ne trebaju da se ugledaju na ekstremnu i manipulatorsku manjinu već na pravednu i širokogrudu većinu naših vjekovnih komšija, pripadnika drugih naroda, a koji BiH osjećaju i doživljavaju kao svoju domovinu.
Bošnjaci moraju biti svjesni da ih neodgovni lideri, politički predstavnici i pogrešne politike sigurno vode u društveno-političku nesigurnost, ekonomsku neimaštinu, siromaštvo i opći društveni haos, usljed čega slabi državotvorna svijat a jača opća društvena destrukcija iz koje mogu proizaći samo prevare, manipulacije, problemi i katastrofe, a nikako dobro.
Od toga se mogu odbraniti samo borbom za istinu, pravdu i slobodu, za jednaka prava svih u BiH, sa opredjeljenjem da se demokratskim mogućnostima i legalnim sredstvima dođe do realizacije društvene vizije gdje neće biti favorizacije niti marginalizacije – bilo kog po bilo kojoj osnovi – a da univerzalne ljudske vrijednosti i civilizacijska dostignuća budu ideali kojima će cijelo bh. društvo težiti.
Bošnjaci moraju biti svjesni da trebaju mijenjati sebe da bi bili kadri da urede BiH prema uzoritim demokratskim principimaa bit će vidjivo da su spoznali tu krucijalnu mudrost kad budu podržavali i birali čestite i sposobne predstavnike u društveno-političke strukture iz svojih redova. To će lančano izazvati i respekt drugih naroda, naročito kada bude ostvaren kontinuitetu izboru svojih odgovornih lidera na ključne pozicije – a što će nužno otvarati prostor općeg prosperiteta bh. društva i BiH države, kao i svih naroda i građana koji u njoj žive.
Bošnjačka društveno-politička katarza i dizanje državotvorne svijesti na viši nivo bit će znakovita kada dođe da programskie i kontinuirane saradnje na relaciji domovna-dijaspora, a za šta nema nikakvih objaktivnih prepreka da se to i praktično ne ostvari – jer sve isključivo zavisi od bošnjačkih organizacionih kapaciteta i njihove globalne društvene vizije.

Sarajevo, 16.7.2017.


  Dossier: DŽEBRAIL BAJRAMOVIĆ: Bošnjački globalni izazovi
» BOŠNJAČKO PITANJE (I DIO)
Džebrail Bajramović | 17.07.2017 03:57
» BOŠNJACI I ORGANIZACIJA
Džebrail Bajramović | 07.02.2017 18:24

Ostali prilozi:
» PRIJEDOR KAO SREBRENICA!
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 20. July 2017 23:14
» TREBAJU NAM CRNE RUPE, A NE CRNE LISTE
Mr. Milan Jovičić | 18. July 2017 21:41
» DRINA, GROBNICA ISTINE I PRAVDE
Avdo Huseinović | 18. July 2017 03:15
» BOŠNJAČKO PITANJE (I DIO)
Džebrail Bajramović | 17. July 2017 03:57
» BOŠNJACI.NET - ČASNA MISIJA U VREMENU BEŠČAŠĆA
Dr. Safvet Halilović | 15. July 2017 18:44
» KOME TO PRIJETI MILORAD DODIK?
Nedžad Ahatović | 14. July 2017 13:43
» ALARMANTNO! DODIK SLAVIO STARI I NAJAVIO NOVI GENOCID NAD BOŠNJACIMA UZ DRINU!
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 13. July 2017 17:54
» HOD SREBRENIČKIH ŽRTAVA GENOCIDA
Elmedina Muftić | 13. July 2017 17:53
» SRPSKI GENOCID I SREBRENIČKA POUKA – PORUKA
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 12. July 2017 00:39
» POVRATAK NA MJESTO ZLOČINA
Mr. Milan Jovičić | 11. July 2017 20:19
» POČNI BROJATI OD JEDAN
Kanita Višnjić | 11. July 2017 02:28
» SRPSKA ZLOČINAČKA "ELITA"
Nedžad Ćeman | 07. July 2017 17:30
» GENOCID U SREBRENICI KAZUJE DA ZLO NEMA MJERU, DA JE NEZASITO
Dr. Husein ef. Kavazović, reisu-l-ulema | 07. July 2017 14:19
» MEDIJI U IZBORNOM NAD(S)METANJU
Mehmed Meša Delić | 06. July 2017 18:23
» KRATKA OPSERVACIJA O NJIMA I NAMA!
Blažo Stevović | 05. July 2017 21:05
» FUNKCIONERI I AKCIZE
Muhamed Mahmutović | 05. July 2017 13:12
Ostali prilozi istog autora:
» BOŠNJAČKE INSTITUCIJE
23. May 2017 21:04
» BOŠNJACI I VLAST (II DIO)
08. May 2017 21:29
» BOŠNJACI I VLAST (I DIO)
13. March 2017 17:43
» BOŠNJACI I ORGANIZACIJA
07. February 2017 18:24
» BOŠNJAČKI DRUŠTVENI INTERESI
29. August 2016 18:49
» BANJA LUKA, IZ MOG UGLA!
15. May 2016 01:10
» BOŠNJAČKO DOZIVANJE PAMETI
01. April 2016 19:47