|
Pisana rijec
U povodu 11. jula - dana genocida nad Bošnjacima Srebrenice i BiH: Poezija Alije Kadrića o Srebrenici i Bošnjacima JAUK BOŠNJAČKE DUŠE
Autor: B.netObjavljeno: 05. July 2018. 02:07:05 |
Bol protjerane duše
Kad bi mogla bosanska zemlja da šuti
Kad bi mogle bosanske rijeke da šute
Kad bi mogla tišina da šuti –
Ali ne mogu –
Šutnja je istina bolna ...
Kad bi mogla bosanska zemlja da progovori
Kad bi mogle bosanske rijeke da progovore
Kad bi mogla bosanska zemlja da plače
Kad bi mogle bosanske rijeke da plaču
Sve je to velika bol,
ove napaćene zemlje,
bol protjerane duše,
bol jednog vječno ranjenog srca
bosanskog ...
Tišina počinje da govori ...
POEMA
Potočarske tišine
Život je pun promjena.
Čovjek živi ovakim životom,
pa makar bio u nedaćama i teškoćama.
Hiljade pitanja,
Hiljade odgovora...
Ležaj od suza
u oku mom...
Zaborava nema za vas
Bosanske gazije.
U tami Potočarske tišine čujem:
krik,
zla kob,
zli ljudi,
tama,
a vjetrovi njišu grane,
a pero piše krvave rane.
Gasi se svjetlo,
Bosanski vilajet u mraku.
U toj svjetlosti je puno ljepote,
Dok u duši ostavlja trag vječite boli.
Te dirljive
dječije,
majčinske,
staračke oči,
daju jednu tamu
bezbolnog beznađa.
Bole ih praznine.
Teška je njihova nada.
Samo ona zna,
samo to one znaju,
samo to oni znaju
svoju bol,
tugu,
patnju
i suze teške.
Istine su teške i bolne.
Boli me uspomena,
jer izgubili smo sebe
u tami Potočarskih tišina.
I ko će pitati tišinu,
gdje su nestali,
gdje su nedužni biseri...
Svakako da,
ako nečega nema,
ni bol se ne može osjetiti.
Kad boli nema,
nema ni žalosti,
jer zajedno sa odlaskom tog vremena
koje je sve do danas proteklo
u patnji,
bolu,
i sjećanju,
a bol ostaje,
patnja ostaje,
sjećanja ostaju.
I nikada neće nestati do smrti
moje Potočarske tišine.
Beznađe bez povratka
Bilo je to u jednom
mahnitom vremenu,
vremenu bez duše,
vremenu bez nade,
vremenu beznađa...
Bilo je to u jednom svijetu
rata i zločina.
Bilo je to u jednom
beznađu bez povratka ...
Umjesto ruža,
tenkovi, puške i smrt ...
Umjesto ljubavi,
silovanje, zločini i mržnja ...
Umjesto prijateljstva,
strah, patnja i izdaja.
Bilo je to u nekom
vremenu beznađa.
Jauk bošnjačke duše
Ubijaju te.
Ubijaju ti srca,
ubijaju ti duše,
sve ti ubijaju ...
Mi više nemamo
ni sreće,
ni duše ...
Ubili su ih
jednom,
dva puta,
tri puta.
Ubili su ih
više puta ...
Ubili su dubinu duše,
dubinu bošnjačke duše.
Jaukaćemo do dna
srca i duše ...
Pomen na Srebrenicu
Nisam ni sanjao o takvom životu,
životu pakla i ponora.
Život bit´ il´ ne biti,
na borbu život ili smrt.
I kad se to završilo,
ne nije se završilo.
Sjećanja naviru…
Slušaj SVIJETE
Slušaj vapaj:
Žena,
Majki,
Sestara,
Staraca,
Djece,
Nemoćnih…
Upamti i ne zaboravi:
11, 12, 13. juli 1995. godine.
Upamti
Srebrenicu,
Upamti Podrinje,
Upamti Krajinu,
Upamti Posavinu,
Upamti Hercegovinu
Upamti Bosnu i Hercegovinu
koju si zaštitio,
pa izdao…
I sve dane i noći,
i sve godine
patnje, tuge i bola…
Plačimo skupa,
skupa do bola i stida,
Vašeg SVIJETA…
I NE ZABORAVIMO
I NE PONOVILA SE
SREBRENICA
NIKOM -
SVIJETE …
Obeščašćene bosanske žene
Svjetlost se ugasila u njihovim očima.
Osjećale su samoću.
Izgubile su
i nadu
u bolje sutra,
i vjeru
u život.
Izgubile su
I nadu
u pravdu.
Bole ih
teške i mučne uspomene,
a rane se otvaraju.
Pokušali su ubiti njihove živote.
Uspjeli su nanijeti bol i patnju.
Njihovi životi iznutra su
mrtvi i beskorisni.
Znam, najgora bol svake majke
je gubitak svojih najmilijih.
Kada vidim tugu u njihovim očima,
srce mi se cijepa.
To je gorka sudbina
obeščašćenih bosanskih žena
Možda su njihovi životi
bol i patnja,
istina i tuga.
Unutar tog monotonog života
postoji osjećaj nepostojanja,
nestanka i iščeznuća.
Da li su vijednosti života umrle.
Teška je suza
obeščašćenih žena bosanskih. | Spas
Ja tražim
spas
moja majko
Ja tražim
spas
oče moj
Gdje je taj
spas
sreće
u ovom
ludilu.
Ranjene duše
( poema )
O duše smirene
koje mirišete na tuđi život.
O duše nemirne,
koje ste nestale u
srebreničkim i inim
poljima smrti ...
O Bože,
pokušali su da
ubiju sve u njima.
I ponos,
i dostojanstvo,
i ljubav,
i život ...
Čovječe,
pamti potočarsku tišinu i bosansku golgotu.
I one imaju svoju istinu,
svoju do kraja neispričanu priču.
A tko će pitati za tišinu
koja je ostala tamo ...
A tko će pitati za bol
majki, djece i
nemoćnih ...
A tko će pitati,
zašto ovo???
Zašto?
Vrisak nevinih ostaće
u sablasnoj tami
bosanske zemlje ...
U mojoj duši je tuga ...
Kako ću ugasiti vatru u svom srcu,
koja i dalje tinja ...
Tišina ima najjači zvuk.
Pustite me da plačem
Vrišti u meni nemir
a krv u žilama se ledi.
Ja pišem sa bolom,
jer uništavaju moju domovinu .
Zlotvora obuzela zloba,
koja je godinama živila u mraku,
bez imalo svjetlosti.
Teško je razlučiti istinu,
istinu od laži i
laži od istine ...
Neka jeziva tišina sve pritiska.
Mukla tišina.
U našim glavama je haos.
Moje srce više ne može
da izdrži ovu patnju.
Sam sebi kažem:
«Moraš se osloboditi tih nemira,
moraš otići odavde» ....
Traži spas!
Umiru polahko i moje posljednje nade.
Pustite me da plačem,
jer je to od mene jače.
Prepušten sam sebi u ovom suludom svijetu
Ja sam se isplakao,
ja sam se razočarao,
ja sam tužan,
jer je istina isplivala.
Ja sam se isplakao,
Ja sam se razočarao,
i prema jugu,
i prema zapadu,
i prema sjeveru,
i prema istoku
i prema lažnom svijetu.
Ja sam se ponovo
rasplakao i razočarao u
sve i svakoga ,
jer mislim da sam previše
naivan i pošten
prema ovom suludom svijetu ...
Opet sanjam prošlost
Prostor…
Vjera…
Znanje…
Snovi…
Plačem…
Da li je to naš pakao.
Sve me ovo zbunjuje.
I ništa o ovome ne znam objasniti,
Osjećam se usamljenim.
Sve je u meni prazno.
Presuda!
U svemu ima znak!...
Oporuka!
Nisam zaboravio,
potisnuo sam bol.
Ne volim pričati o nesreći, patnji, bolu,
jer se rastužim…
Ništa nije tako snažno i tako živo kao bol.
O, Bože, daj da me napuste sjenke
i da još jedanput ugledam svjetlost u tami.
Reče mi sjetno prijatelj:
”Ne krivi sebe što se sve to desilo,
jer se tako moralo desiti.”
Često je lakše izraziti osjećanja cvijećem,
nego riječima.
Zašto?
Sjećanja naviru.
Boli me u duši neki nemiri,
sve kao da gori, plamti…
Plačem.
Jecam.
Opet bol…
Oči su mi pune tuge.
Moram zatvoriti vrata bola.
Ali, kako?
Čovjek je tvorac svoje sreće
Čovječe,
ti si tvorac, graditelj, idealist!
Ti si čovjek – svjesno i humano biće.
Ne zanosi se srećom koju tražiš,
u fontanama, u izvorima bunareva…
Govoriš o sudbini.
Il´ to je suđeno.
Il´ tako trebalo da bude i slično tome.
Mnogi razmišljaju - misliš, bez veze trošiš ovo
dragocjeno svoje i naše vrijeme.
Ponekad i ta slučajnost bježi i ne želi da imaš masku
ispred lica, i da se služiš lažima i izmišljotinjama…
Zar nije bolje biti čovjek.
O, kako gordo zvuči riječ - čovjek!
Skroman, iskren i čvrstog karaktera.
Treba biti čovjek i vjerovati prvo u samog sebe,
i željeti to što hoćeš,
onda je to i odluka i sudbina i …
Zašto ne živiš svoj život, kad ti je sve dato,
bez filozofiranja,
sve je prosto i jednostavno -
ČOVJEČE!!!
Razlog za život
Čovjeku je potreban razlog za život
Taj razlog je nada
Nada u Boga
Nada u život
Nada u slobodu
Zašto nam je potrebna istina
Zato, što će nam biti lakše živjeti
Istina dolazi od nas ...
Upravo ovim mojim pisanjem
Iako sam izgubio dio sebe
Nisam izgubio razum,
A onda se život poigrao s tobom
I stavio te na iskušenje.
Osvete nije bilo
Ja nemam pogane krvi
Ja ne znam mrziti.
Više sam vladao razumom
Nego svojim srcem.
Trebamo izvući pouku iz prošlosti
Ne treba se vraćati unazad,
A pogotovo
Da prošlost postane budućnost. |
Pjesnik, književnik, publicista, fotograf, slikar i humanista: Alija Kadrić
RECENZIJA- Suad Krajnović, pisac i književni kritičar:
- Zbirka poezije „Ubija me ovo beznađe”
Zbirka poezije „Ubija me ovo beznađe” Alije Kadrića je njegova sublimacijska, isprepletana osjećanjima i vremenom nastanka, zbirka pjesama koje se sve mogu predstaviti kao jedna ili jedna čini sve njih u krugu koji nikada nije zatvoren. Kadrićeva poezija je visoko meditaciona, stišana i smirena u tišini i zapletena u suptilne bitke kada ta tišina počne da vrišti. Iz slike u sliku upadljivo se doživljava prelamanje pjesnikovih intimnih unutarnjih procesa. Sve proživljeno nije i dovršeno, sve umno ne može biti i shvaćeno, sve izgovoreno nije ispričano. Pjesnik je neumoran od sopstvenih praskova, koje munjevito hvata u svoje misli, kako bi pokazao vrenja kroz koja prolazi u svojim diskretnim zakljućivanjima, sa željom da svoju tišinu utiša. Kod njega su smisao i besmisao izmješane na pravom mjestu i uokvirene u ram koji zovemo Ljubav. Ljubav je njegov glavni pokretač svega, njega samog, ali i kosmosa uopće. Razočarenja i očaji dio su ovoga svijeta, a nasuprot njima je Ljubav, ona je ta koja budi, ona je lijek za sve pjesnikove nedaće i kušnje koje mu svakodnevnica i ovaj svijet nameću. Sreća je stoga pjesniku kao šamar, dok ljubav svoju prosi. Samoća i trčanje kroz vrijeme su tu samo da bi autor spoznao svijet koji ga okružuje i kome i sam pripada. On pokušava da pritom pronađe suštinu ljudskog života i postojanja. Usamljen i pun šutnje autor je, po prvi put, ugledao ono što je zapravo cijeli život i želio da spozna, da prepozna i vidi, a to je Istina koju je čekao. Pjesnik zna i osluškuje tu svoju TIŠINU, koja se nakon mnogo godina konačno probila do njegovog uha i do njegova srca. Mirisi ranog djetinjstva, neizrečena tajna između toga i doba zrelosti i sjećanja na ljepotu proživljenog za kojom njegova duša još uvijek jeca, onda kad praznina prožima njegov život. Pjesnik je samo jedan nemoćni plesač, a svijet je njegova sjena bačena, koja pleše po zidovima turobnog vremena. Nasuprot svemu, u pjesnikovom srcu i glavi je Ljubav, on dušu svoju ljubavlju tom uspokojava, pritom težeći za istinom kako bi očistio svoje srce. Kadrić i njegova duša su jedno, taj jedan treptaj duše savladaće tišinu, uspomene, turobna vremena u kojima on sada živi. Pjesnik nas poziva da se sjetimo svega, istine pune spokojstva, tišine i one lijepe nostalgije koja budi neka fina sjećanja na prošlost. Sva njegova staništa sada je Tišina ispunila i dok pjeva Tišinu iz grla želi da pusti krik, krik za svim inim danima kada je tišina govorila, jer nostalgija je žig utisnut i stalan je trag u stopi pjesnikovog vremena.
Posebno bih naglasio i pažnju usmjerio ka poemama koje su nešto dodatno u ovoj zbirci ali se ne kose sa autorovim doživljajem Ljubavi i Istine, samo što to sada biva okrenuto sa voljenog bića ka voljenoj grudi, patnji i osjećanjima koja ga sve više vuku u ponore te i takve Tišine, u ponore tog i takvog Beznađa.
Imajući u vidu sve ovo naprijed rečeno, iskreno preporučujem ovu knjigu jer se pred nama nalazi, a ona to otkriva, već formiran autor.
Gradačac, 07. 03. 2018.
BIOGRAFIJA: Alija Kadrić - Ali
Pjesnik, književnik, publicista, fotograf, slikar i humanista: Alija Kadrić
Rođen je 1954. godine u Goraždu. Djetinjstvo i mladost proveo u Gradačcu. Tu je završio osnovnu i srednju školu. Fakultet političkih nauka - odsjek žurnalistika završio je 1978. godine u Sarajevu.
Novinarstvom i fotografijom se bavi više od 45 godina. U UPI-jevoj RO „Trebava“Gradačac, radio je kao glavni i odgovorni urednik lista „Glas radnika“ (godinu dana). U Rafineriji ulja Modriča radio kao stručni saradnik za informisanje i kulturu i glavni i odgovorni urednik lista „Rafinerijin vjesnik“ (šest godina).
Od 1974. do agresije na BiH 1992. surađivao je izvještavajući u skoro svim listovima širom bivše Jugoslavije, sa područja Posavine.
Bio je član Saveza novinara bivše Jugoslavije i Udruženja novinara Bosne i Hercegovine.
Početkom osamdesetih godina radio je na Radiostanici Modriča i povremeno na Radiostanici Gradačac, gdje je uređivao omladinsko zabavne emisije.
Učestvovao na IV. Kikićevim susretima u Gradačcu (1978).
Profesionalni je fotograf (bavi se od djetinjstva naslijedio od svog oca fotografa Jusufa Kadrića). Bavi se više od 50 godina fotografijom…
Prije rata, Kadrić je imao privatne novine, radio i televiziju pod nazivom Zmaj od Bosne“. Imao je privatni Odbojkaški klub „Zmaj od Bosne“.
U Švedskoj je jedan od osnivača prvog lista u Skandinaviji pa i šire „Glas BiH“u Stockholmu (1993). U Geteborgu osniva i uređuje sljedeće listove: „Bošnjačka misao“,te „BH Riječ“, „Alčak“ i „Alčakov mislilac“, «Business» i «Kultur Media» koji i danas uređuje. Urednik je Radio programa «Zmaj od Bosne» u Geteborgu. Jedan je od osnivač i glavni i odgovorni urednik programa ”TV Bosna” u Geteborgu 2000. godine.
Predsjednik je Internacionalnog udruženja „Kultur & Media“ u Geteborgu, koji je prošle godine slavio jubilej – 20 godina od osnivanja.
Piše poeziju, eseje, priče, pripovjetke. Izdao je šest zbirki pjesama ”Čovjek - Pjesma“, „Žena bez lica“, ”Na kraju duge”, ”Tišina počinje da govori”, ”Samoća kuca na vrata” i «Ubija me ovo beznađe», jednu knjigu eseja, poezije ”Bošnjaci, otrijeznite se”, knjigu o genocidu nad Bošnjacima ”Neuništivost bošnjačke duše”, knjiga intervjui, razgovori, susreti ”Zrnca mog života”, knjigu ”Priče i dogodovštine Nasrudin - hodže”, ”Moji prvi šahovski potezi”.
Alija Kadrić je koautor sa Husenom Ćepalom - knjiga ”500 godina Ajvatovice - ”Puče stijena i poteče voda”.
Takođe njegova poezija se nalazi još i u sedam zajedničke zbirke pjesama. Jedna od njih je i ”Raspolučene duše” (19 bh. pjesnika). Poezija Alije Kadrića je prevedena na više jezika: na švedskom, makedonskom, engleskom, ruskom, turskom i albanskom.
Član je udruženja književnika Švedske i ima dvije knjige poezije prevedene na švedski jezik, ”Mitt liv och min poesi” i (och) ”Kvinna utan ansikte”.
Alija Kadrić je urednik lista ”Kultur Media”, list koji izlazi svakog prvog u mjesec, list je besplatan i djeli se širom Švedske. Kadrić je urednik Radio programa “Zmaj od Bosne” u Getebogu, a emituje se svakoga četvrtka od 18,00 do 19,30 sati. (posjetite web stranicu: www.bhrijec.com, klick na Radio program.
Bavi se slikarstvom, ali amaterski i to veoma uspješno. Imao je četiri samostalne prezentacije ( izložbe ) slika – ulje, grafika i akvarel… Izdao tri knjige: ”Moje slike i Ja” - ”Mina bilder och jag” - grafika, ulje i akvarel, ”Slike sjećanja” - grafika i treća knjiga” i knjige grafika i crteža pod nazivom ,,Umijeće ekspresivnosti linije i kontrastima crnoga i bijeloga svijeta”.
Snimana su i dva dokumetrana filma o Aliji Kadriću: „The Journalist“autori: Midhat Ajanović i Uzeir Bukvić i film „Čovjek velkog srca“ autor Senad Honić.
Alija Kadrić je veliki humanista i organizator mnogih kulturnih manifestacija.
Čovjek velikog srca i dobre duše ...
VRH
Ostali prilozi:
|
Ostali prilozi istog autora:
|
|
|