DR. MUSTAFA CERIĆ: Nije obećavajuće stanje nacije u kojem veliki broj ljudi govore da ne znaju za koga će glasati i oni koji svjesno i ciljano najavljuju da neće glasati zato što nemaju za koga. Nije obećavajuća ni priča o tome da ljudi odlaze iz Bosne zato što u Bosni ne prepoznaju svoju budućnost. Očito je, dakle, da se po Bosni širi neka negativna energija ne samo od onih koji ne vole Bosnu, već i od onim koji su dozvolili sebi da ih savlada negativna energija zato što su izgubili "sabur" kao kočnicu, koja ih zaustavlja da ne padnu u provaliju.

TAČKA PETA: Nemoj da vas nervira riječ "sabur". Budite saburli, odnosno, sabrani dok razgovaramo o ovoj ključnoj tačci u zdravom konceptu bosanske moralne i političke misli i prakse. To naglašavam zato što znam da su mnogi Bošnjaci/Bosanci umorni od "sabura" i zato kad im se kaže "sabur", oni to ne doživljavaju kao moralnu vrlinu, već kao moralni i politički poraz. Ali, "sabur" o kojem ovdje govorimo nije ni moralni ni politički poraz, već je to vrhovna moralna vrlina, koja u sebi sadrži sve četiri prethodne moralne kvrline: istinu, pravdu, mudrost i hrabrost.

Jer, nijedna od tih četiri moralne vrline ne dolaze same od sebe, već ih čovjek stiće svojim upornim duhovnim i umnim radom za što treba "sabur", tj., upornost, duranje, istrajavanje i odolijevanje moralnim i političkim izazovima. A toga, bar, u Bosni nije nikad nedostajalo - moralnih i političkih izazova - i toga, bar, Bošnjaci/Bosanci nisu nikad bili pošteđeni - duranja i čekanja da ih obasja svjetlo u mraku. I kad su bili i kad nisu bili toga potpuno svjesni, Bošnjaci/Bosanci su uvijek morali znati i vjerovati da im je "sabur", jedina šansa da opstanu, da ostanu i da se usprave, kao što se uspravio onaj Dobri Bošnjanin na kamenom spavaču. - Šta radi Bosanac na stećku? Stoji uspravno! Digao glavu, digao ruku! Ali nigdje nikad, niko nije pronašao stećak na kojem Bosanac kleči ili moli, na kojem je prikazan kao sužanj. (Miroslav Krleža).

Zašto je "sabur" ključna tačka za sve moralne vrline i političke vrijednosti u zdravom bosanskom moralnom i političkom konceptu? Zato što pojam "sabura" ima dva suprotna pogona, dva suprotna drajva: jedan koji pokreće pozitivnu energiju i drugi koji koči negativnu energiju u čovjeku. "Sabur", kao pogon, koji pokreće pozitivnu energiju u čovjeku je upornost i istrajnost u traganju za istinom i pravdom te dosljednost u ispunjavanju datog obećanja, kao i u izvršavanju zaduženog emaneta ili posla unatoč poteškoćama, a "sabur", kao pogon, koji koči negativnu energiju u čovjeku je sustezanje i odbijanje laži i nepravdi unatoč dunjalučkim dobitima te odustajanje od osvete iako se na to ima pravo, kao i odolijevanje neprimjerenim provokacijama. Naravno, u onoj mjeru u kojoj je aktivan "sabur" kao pogon pozitivne energije, koja osigurava upornost i istrajnost na putu istine i pravde olakšat će kočenje pogona negativne energije i osigurati da se čovjeg sustegne od laži i nepravde. U svemu tome su mudrost i hrabrost, kao kombinacija "sabura" u smislu da se izdura poteškoća i uhvati prilika za pozitivnu akciju.

Narode moj,
Mi smo u ratu imali sve to - "sabur", koji je u nama pokretao pozitivnu energiju u borbi protiv agresora i "sabur", koji je u nama kočio negativnu energiju u odnosima među nama. Bili smo bliski jedni drugima i susosjećali smo međusobnu bratsku i patriotsku ljubav i poštovanje. Poslije rata te vrijednosti su nam se unekoliko poremetile. "Sabur", kao pogon pozitivne energije za upornost i istrajnost na putu istine i pravde kao da se gasi, a "sabur" kao kočnica negativne energije kao da se otgočila pa se u nama zapalila neka depresija i osjećaj beznađa, koji gori na sve strane.

Možda nekima neće biti skroz jasno, ali moramo shvatiti da nam se nakon fizičkog genocida, kojeg smo preživjeli, može dogoditi duhovni i mentalni genocid, a to je da nam se ubije naše vlastito pamćenje, koje definira naš vlastiti nacionalni i državni identitet. A, to će nam se dogoditi ako nam se ugasi "sabur", kao pogon, koji pokreće u nama pozitivnu energiju i vraća nam međuosbno povjerenje na putu do istine i pravde, putu koji je dug koliko je dug naš život na Ovome svijetu, ali i ako nam se "sabur", kao pogon, koji koči negativnu energiju otkoči i tako omogući da primamo negativnu energiju, koja nam ubija međusobno povjerenje i umrtvljuje bosanski duh kao volju da pobjedimo depresiju i beznađe.



To može biti naša najteža bolest - gubitak volje da se borimo za istinu i pravdu, jer smo izgubili "sabur", kao pogon koji u nama pokreće pozitivnu energiju. Nije obećavajuće stanje nacije u kojem veliki broj ljudi govore da ne znaju za koga će glasati i oni koji svjesno i ciljano najavljuju da neće glasati zato što nemaju za koga. Nije obećavajuća ni priča o tome da ljudi odlaze iz Bosne zato što u Bosni ne prepoznaju svoju budućnost. Očito je, dakle, da se po Bosni širi neka negativna energija ne samo od onih koji ne vole Bosnu, već i od onim koji su dozvolili sebi da ih savlada negativna energija zato što su izgubili "sabur" kao kočnicu, koja ih zaustavlja da ne padnu u provaliju.

Za ovaj problem, dragi moji, moramo naći rješenje. Moramo se osloboditi depresije i beznađa u našim glavama, jer je to pogubnije po našu naciju i državu od granata, koje su nam fijukale iznad naših glava. Od granata iznad naših glava smo se nekako uspjevali skloniti, ali od depresivnih i beznadnih ideja u našim glavama nema skloništa. S tim idejama spavamo i budimo se i te ideje nas čini nespokojnim i bezvoljnim. Zato je nužno da u naš zdravi moralni i politički koncept vratimo bosansku osobinu "sabura", ne kao bespomoćno duranje, već kao svjesnu upornost na putu slobode i časti i kao savjesnu otpornost naspram moralnih i političkih izazova.

U stvari, u Bosni će nadvladati onaj koji je sposobniji da nadura protivika. Bosnu će izgubiti, odnosno izgubit će naredne izbore, onaj koji nema "sabura", tj., koji ne umije ustati i stajati uspravno na bosanskom kamenom spavaču - budilniku.

U nastavku, ako Bog da, o pet političkih tačaka, koje se izvode iz prethodnih pet moralnih tačaka u zdravom bosanskom moralnom i političkom konceptu.