Dok je svijet još uvijek spavao a izraelski avioni razarali Gazu i ubijali dnevno na stotine ljudi, da bi danas broj dostigao preko 15 hiljada umorenih, portal Bosnjaci.net su prvi ili među prvima u svijetu (da, da!) zatražili odgovornost za premijera terorističke države Izrael Benjamina Netanyahua. Druga stvar je, međutim, što ovaj portal nema tako „veliku nakladu“ da se ova stvar „zavrti“ onako kako bi trebalo. Ali, makar za razliku od drugih hrabro je napisao šta misli o Gazi i o zločincima kakve svijet nije vidio od 1945. godine.

U autorskom tekstu „Optužujem“ naznačio sam kasapina iz Gaze, Benjamina Netanyahua, kao lice sa buduće potjernice kojemu će suditi zemaljski sud, a nebesko suđenje prepuštamo Bogu. Pisao sam lično izraelskom premijeru Benjaminu Netanyahuu u Jerusalim kao bivši savjetnik predsjednika Bosne i Hercegovine Alije Izetbegovića, gdje sam mu otvoreno priopćio da će doći dan kada će morati da stane na optuženičku klupu ili boljem slučaju za njega da strepi za počinjene grijehe u „svetoj zemlji“, za suze i bol hiljada majki Palestine kojima su ubijena ili ranjena njihova djeca, za smrt brojnih roditelja, nevinih ljudi, za genocid nad tim drevnim narodom, koji su krivi samo zato što su preživjeli okupaciju svoje zemlje prije 75 godina i nastavili da obitavaju na njoj u koncentracionom logoru na otvorenom po cijenu pȁsjeg života. Zna se da Izrael ne želi Palestince nikako u istoj kući (državi), ni pod kakvih uslovima. Pošto su ih istjerali sa njihove zemlje, iselili iz njihovih kuća, sada ih nazivaju životinjama koje treba uništiti i pobiti, a izraelski ministar Amihai Eliyahu kojemu se očito ne dopadaju spora ubijenja Palestinaca predložio je da upotrijebe atomsku bombu. Imaju „amin“ cijelog zapadnog svijeta, sa izuzetkom Španije, koja je jasno rekla šta misli o ovom zločinu bez presedana. Izrael se predstavio i dokazao kao fašistička država par excellence, koja je po svojim postupcima ravna fašističkoj Njemačkoj u doba najcrnjeg naciszma Adolfa Hitlera.

Foto: Anadolija

Pisao sam ratnom zločincu Benjaminu Netanyahuu
Događaji od 7. oktobra kada je Hamas upao na teritoriju cionističke države uzdrmali su dugo godina građen mit o nepobjedivosti izraelske vojske. Establišment se dugo hvalio „briljantnošću“ obavještajnih službi Mossada i Shin beta, a onda se pokazala ranjivost sistema. Netanyahu se ovih dana intenzivno fotografira u maskirnoj uniformi sa izraelskim komandosima pokušavajući popraviti imidž o sebi, ali sam potpuno uvjeren da će ovaj krvolok doživjeti politički slom ako ne sada ono sigurno vrlo skoro. Nakon ludila koje je podgrijavano u medijima, Izraelci su se malo „dozvali“ pa se počinju sjećati Netanyahove korupcije i s tim u vezi pokušajem reforme pravosuđa kako bi se ono oslabilo i spriječilo da kontroliše vladu i premijera. U svijetu sve više sazrijeva uvjerenje o Izraelu kao terorističkoj državi i Netanyahuu kao savremenom Adolfu Hitleru sa Bliskog istoka. Istina njegova stranka se ne zove Nacional-socijalistička partija (Nacistička) nego Likud, ali postupci prema Palestincima su isti ili čak i gori nego što su ih nacisti primjenjivali u okupiranoj Evropi ili Varšavskom getu nad hiljadama Jevreja. I u tome je tragičnost situacije u kojoj su se našli Jevreji koji su brodovima bježali iz Evrope u II svjetskom ratu a dočekivani su u Palestini otvorena srca. Ali nisu svi u Izraelu isti niti su svi cionisti. Gledao sam sa divljenjem ortodoksne Jevreje u Mea Shearimu (jedna od najstarijih jevrejskih četvrti u Jerusalimu izvan Starog grada) sa bradicama i bočnim uvojcima, zvanim peyot, u njihovim crnim kaputima i crnim šeširima sa palestinskim zastavama u rukama kada protestuje protiv ovog neviđenog zločina čiju krv neće sprati ni sveta rijeka Jordan. Palestinska krv potocima teče, jer bombardovanja neprekidno traju. Ko nije oduševljen riječima novinara Haaretza Gideona Levya, koji se tako smjelo protivi okupaciji Gaze ili stotinama aktivista u samom Izraelu koji jasno osuđuju masovna ubistva jednog naroda. Ohrabruju riječi turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğama da je Benjamin Netanyahu ratni zločinac i da će mu biti suđeno kao i Slobodanu Miloševiću. Sada mi je nekako lakše pri srcu jer nisam jedini koji je nazvao izraelskog zlikovca ratnim zločincem i krvnikom i optužio ga za genocid u Gazi. Politički aktivisti u svijetu počinju sve otvorenije da govore o zvjerstvima „Bibijeve“ vojske. Ali, to ne znači da se zaboravlja ministar Yoav Gallanta, general Herzi Halevi, Itamar Ben-Gvir i drugi. Ovi dželati su nadmašili i Goldu Meir i Menachema Begina i Ariela Sharona kao i druge bivše jastrebove sa izraelske okupatorske scene. Volio bih da se moje riječi napisane u tekstu „Optužujem“ i ispune pa da vidimo Netanyahua pred nekim međunarodnim sudom koji će ga suditi za počinjene ratne zločine, mada sumnjam da će se to dogoditi. Jer, „Bibi“ je zaštićen „kao medvjed“ od SAD, koje imaju dvostruke aršine za iste ratne zločine, prema kojima su jedni krivi za ubijanja a drugi, kao Netanyahu nisu, jer Izrael „ima pravo na odbranu od terorizma u okviru međunarodnog prava", kaže zvanična američka diplomatija. Slažem se sa turskim predsjednikom Erdoğanom da bi Netanyahua trebalo privesti pravdi kao srpskog zločinca Miloševića koji je bio bosanski kasapin kao i Netanyahu u Gazi gdje vrši masovna ubistva nedužnih civila. Samo postavlja se pitanje kako će to uraditi i ko to može učiniti. Čini mi se da novi Hitler, koji zabranjuje muslimanima da obavljaju svoje islamske dužnosti u džamiji Al Aksa, ne misli da bi mu se mogao dogoditi izraelski 5. oktobar koji bi ga mogao odvesti pred sud kao onomad Miloševića. Ali, nikad se ne zna.