U pregovorima između SAD i Evropske unije oko trgovinskog sporazuma SAD je izašao kao pobjednik a Evropa sa statusom pokorne gospođe čija je zadaća da bude u sjeni svog gospodara, odlučila je da se javno povinuje Trumpu. Pokorila se i ponizila pred Trumpom koji se od samog početka svog mandata postavio kao apsolutni gospodar koji je ispred Bijele kuće trijumfalno određivao koliko će kojoj zemlji uvesti carina ne štedeći nikoga. U Škotskoj gdje se trenutno nalazi napokon je razriješena dilema. Amerikanci će uvesti jedinstvenu carinsku stopu od 15% na robu iz Evrope. Prije toga Washington je prijetio carinskom stopom od 30% i da nije postignut ovaj sporazum do 1. avgusta Evropa je pripremila protivmjere na američku robu u vrijednosti od 93 milijarde eura. Ali, nije to sve. Evropljani su morali prihvatiti još jedno poniženje. Ovaj sporazum uključuje još jednu po meni sramnu klauzulu o ulaganjima i kupovini energije od strane Bruxellesa. Pa, tako, Evropska unija će kupiti od SAD energije u vrijednosti od 750 milijardi dolara, a to je kupovina američkog LNG i nuklearnog goriva u razdoblju od tri godine. Pri tome su dužne da ulože u privredu SAD još 600 milijardi dolara više nego što već ulažu. Ko je pobijedio vidi se i iz podatka da su carine na čelik i aluminijum iz Evrope ostale i dalje 50%. Neki ekonomski analitičari su još u nedoumici ko to uopće ulaže. Ako je to iz budžeta EU onda je to pregolema suma, „a ako su to privatne tvrtke onda nije jasno kako se Evropska komisija može na to obavezati u njihovo ime“. Naravno da je poslije ovog sporazuma Trump imao razloga za zadovoljstvo rekavši da je je to dobar sporazum za sve ocijenivši da je postignuto partnerstvo. Predstavnica evropskih „kućanica“ Ursula von der Leyen pokušala je da odbrani sporazum za koji je imala riječi hvale. Ona se nije mogla suprotstaviti tenku iz Bijeće kuće koji ju je potpuno, onako muški, raznio. Nekako mi je bilo žao von der Leyen, koja nije mogla da se suprotstavi ovom mizogenom nastupu drčnog Trumpa. Tako je manifestirala sve evropske slabosti i podređenost Amerikancima. Ali, ako bi nešto moglo da utješi Von der Leyen onda je to nedavni ulizivački govor šefa NATO-a Marka Ruttea (gori), kada je nazvao očigledno taštog Trumpa taticom koji „ponekad mora da koristi oštar govor". Evropa je tako pala, ali odvratno pala, pred taticom Trumpom koji je praktično izidiktirao sve uslove ovog sporazuma. Osnovna carinska stopa od 15 odsto na robu iz EU uvezene u SAD primjenjivat će se na većinu roba, kao npr. na automobile, poluvodiče i farmaceutske proizvode. U svakom slučaju neće biti lahko evropskim proizvođačima automobila koji bi propali (bez pomoći svojih država) da su ostale 30% carine. Ovako autoindustrija, a prije svega njemačka, neće propasti, ali će sasvim sigurno biti unazađene u nekoliko godina. Dogovorena je nulta carinska stopa koja se odnosi na određene strateške proizvode kao što su dijelovi za avione i avione, neke hemikalije i generički materijal. Riječi opravdanja Von der Leyen u smislu da postignuti sporaazum „jamči sigurnost u neizvjesnim vremenima“ treba shvatiti kao njenu odbranu od katastrofalnog poraza u sudaru sa Amerikom na što su reagirali najprije Francuzi i to reprezentativno u zboru od tri ministra, a premijer François Bayrou je rekao da je ovo „mračan dan kada se savez slobodnih naroda, ujedinjenih da nametnu svoje vrijednosti i brane svoje interese, pomire s pokornošću“. U stvari tačno je definirao ponašanje Ursule von der Leyen i njenonog pregovoračkog tima koji nisu iskoristili ogromno jedinstveno tržište EU i klanjali se američkom predsjedniku Donaldu Trumpu. Najbolje je to primijetio Mađar Viktor Orban, koji je kivan na Evropsku uniju pa mu je ova servilnost dobro došla da napiše, da je Trump pojeo Ursulu von der Leynen za doručak. Istinu je rekao bez obzira koliko nam Orban ne bio drag. Orban, glasni podržavalac Trumpa i dugogodišnji kritičar Bruxelles, pridružio se velikom broju onih koji su von der Leyen proglasili perolakom kategorijom koja nije imala nikakve šanse sa superteškašom Donaldom Trumpom. Čini se da EU koja gubi ovu utakmicu protiv Trumpove Amerike pokušava sada spriječiti Kineze u njihovom pokušaju osvajanja Evrope. Neizvjesna je trka jer se „Evropa sama isključuje iz globalne utakmice“ a posljednji nokdaun u koji ju je bacio Trump dodatno će je izgurati. Tatica je pobijedio.