*Cilj ovog rata bio je uništenje države BiH i uništenje Bošnjaka *Moja smjena jeste bila politièki èin, ali buduæi da su se vladajuæe garniture bojale reæi Istinu, godinama su izmišljana razlièita obrazloženja za moje uklanjanje *Kada sam im rekao: “Ne da neæu, ja ne mogu sa vama”, upozoren sam da mi se onda život ne može garantovati. Rekao sam im: “Vi se predstavljate kao vjernici i onda treba da znate da jedino Allah dž.š. uzima ili daje život. Vi mi ga niste dali, vi mi ga, dakle, ne možete ni garantovati” *Moja odbrana pred Tribunalom je bila dugotrajna i teška borba na tri fronta iako su neki bosanski mediji stvarali potpuno suprotnu sliku *Uvjeren da æe patriotske snage okupljene oko BPS-a uz snažnu podršku biraèkog tijela preuzeti vlast nakon oktobarskih izbora*

Razgovarao: Esad KRCIÆ

Mr. Sefer HALILOVIÆ, prvi komandant ARBiH i predsjednik Bosanskohercegovaèke patriotske stranke

BOŠNJACI.net: Uvaženi generale Haliloviæu, Vaša odbrana, dokazana nevinost i oslobaðajuæa presuda od strane organa suda Haškog tribunala je ustvari pobjeda Armije kojom ste komandovali, bosanskih patriotskih snaga, a posebno Bošnjaka koji su dali nemjerljiv doprinos u odbrambeno-oslobodilaèkoj borbi. Ispred redakcije i naših èitatelja želimo Vam èestitati na držanju i briljantnoj odbrani! Molimo Vas da za naše èitatelje kažete nešto u kratkim crtama o zanimljivijim detaljima u toku suðenja, te boravka u Schwenningenu.
HALILOVIÆ: Za mene je proces trajao od momenta podizanja optužnice, septembra 2001. i završio se u novembru 2006, kada je izreèena oslobaðajuæa presuda. Dakle, mnogo duže od formalnog trajanja samog suðenja. Nakon potvrðivanja optužnice i imenovanja glavnog advokata i koadvokata odbrane oni biraju tim sa kojim rade. U timu odbrane se nalaze: istražitelj zadužen za prikupljanje dokumentacije i izjava, odnosno za klasiènu istragu koja stvara èinjeniènu podlogu na osnovu koje advokati grade pravni dio odbrane, i po jedan pravni asistent, koji poznaje bosansko zakonodavstvo, ekspert za vojna i pitanja vojne bezbjednosti. Ja sam promijenio nekoliko advokata, jer nisam bio zadovoljan njihovim znanjem, ni radom, ali je “baza” tima od poèetka ostala ista. Konaèno, onaj pobjednièki tim koji je fantastièno odradio svoj posao saèinjavali su: Peter Morrisey, jedan od tri najbolja advokata u Australiji; koadvokat Švicarac Guneael Mettraux, 30-godišnjak, vrhunski pravnik, koji trenutno predaje na Univerzitetu u Firenci i pravni asistenti Amir Èengiæ, koji inaèe živi u Holandiji, gdje je završio Pravni fakultet i Kadrija Koliæ iz Sarajeva. Od poèetka do kraja u Timu su bili: Medina Delaliæ, Asim Džambasoviæ i Mustafa Èandiæ. Buduæi da je njena specijalnost bila istraživaèko novinarstvo, Medina je angažovana na poslovima istražitelja. Usput da kažem da je èesta praksa da se novinari angažuju na poslovima istražitelja.
U startu Tužilaštvo je u boljoj poziciji, jer ima neogranièene finansijske resurse na raspolaganju, imaju mehanizme da “natjeraju” ljude da daju izjave, imaju slobodan pristup dokumentima. Glavni istražitelj u timu tužilaštva u mom predmetu bio je bivši oficir KGB-a.
Pripreme za moju odbranu su dostojne kakvog trilera, jer niti smo imali pristup dokumentima u domaæim institucijama koje su bile obavezne da nam dokumente daju na uvid, niti smo imali slobodan pristup svjedocima; nismo bili sigurni da æe se oni držati svojih jednom datih izjava, jer su na njih vršeni pritisci, potplaæivani su i da ne nabrajam dalje.

Da je bilo onako kako su neki bosanski mediji prenosili suðenje, ja bih dobio sto godina robije

To je bila dugotrajna i teška borba na tri fronta: Tužilaštvo sa jedne, domaæe institucije sa druge strane i konaèno borba protiv obavještajnih službi susjednih država. Ako možete pretpostaviti koliko je bilo u interesu Srbije i ekstremnog dijela Hrvata da budem osuðen makar jedan dan, onda možete pretpostaviti koliko je resursa utrošeno da mi se, ako ništa, oteža odbrana. Uz Božiju i pomoæ dobrih ljudi, sve je dobro završilo. Ono što je jedna od zanimljivosti jeste da je od prvog do posljednjeg dana suðenja, u fazi unakrsnog ispitivanja svjedoka, moj tim bio apsolutno superioran. S druge strane, neki bosanski mediji su stvarali potpuno suprotnu sliku. I da je bilo onako kako su oni prenosili suðenje, ja bih dobio sto godina robije. Ono što mi ni tada, a ni danas nije jasno, je otkud toliki manjak profesionalizma, elementarnog obrazovanja, ako hoæete, da bi se znalo valjano pratiti jedan sudski proces. Znaèi, oslobaðajuæu presudu sam oèekivao i ja i moj tim, za ovdašnju javnost je ona bila veliko iznenaðenje, maltene šok, jer su imali krivu predodžbu, nastalu na krivom izvještavanju i krivom prenošenju samog procesa. To me veoma podsjeæa na ovu predizbornu kampanju, jer na terenu BPS ima odliènu podršku, imamo na hiljade i hiljade posjetilaca na skupovima i tako dalje. Kada gledate prema medijima, kao da nas nema. Tako da æe se desiti kao i sa suðenjem: kada se budu saopštavali izborni rezultati, biti æe onakvi kakve mi u stranci oèekujemo, a za ostale æe vjerovatno biti veliko iznenaðenje, ravno šoku.

Moja odbrana pred Tribunalom je bila dugotrajna i teška borba na tri fronta iako su neki bosanski mediji stvarali potpuno suprotnu sliku To je bila dugotrajna i teška borba na tri fronta: Tužilaštvo sa jedne, domaæe institucije sa druge strane i konaèno borba protiv obavještajnih službi susjednih država. Ako možete pretpostaviti koliko je bilo u interesu Srbije i ekstremnog dijela Hrvata da budem osuðen makar jedan dan, onda možete pretpostaviti koliko je resursa utrošeno da mi se, ako ništa, oteža odbrana. Uz Božiju i pomoæ dobrih ljudi, sve je dobro završilo. Ono što je jedna od zanimljivosti jeste da je od prvog do posljednjeg dana suðenja, u fazi unakrsnog ispitivanja svjedoka, moj tim bio apsolutno superioran. S druge strane, neki bosanski mediji su stvarali potpuno suprotnu sliku. I da je bilo onako kako su oni prenosili suðenje, ja bih dobio sto godina robije. Ono što mi ni tada, a ni danas nije jasno, je otkud toliki manjak profesionalizma, elementarnog obrazovanja, ako hoæete, da bi se znalo valjano pratiti jedan sudski proces. Znaèi, oslobaðajuæu presudu sam oèekivao i ja i moj tim, za ovdašnju javnost je ona bila veliko iznenaðenje, maltene šok, jer su imali krivu predodžbu, nastalu na krivom izvještavanju i krivom prenošenju samog procesa. To me veoma podsjeæa na ovu predizbornu kampanju, jer na terenu BPS ima odliènu podršku, imamo na hiljade i hiljade posjetilaca na skupovima i tako dalje. Kada gledate prema medijima, kao da nas nema. Tako da æe se desiti kao i sa suðenjem: kada se budu saopštavali izborni rezultati, biti æe onakvi kakve mi u stranci oèekujemo, a za ostale æe vjerovatno biti veliko iznenaðenje, ravno šoku.

BOŠNJACI.net: Kako ocjenjujete odnos bosanskih vlasti, a kako graðana i patriota BiH prema cjelokupnom Vašem procesu?
HALILOVIÆ: Što se tièe odnosa sa obiènim ljudima, tu nikada nisam imao problema. Oni su pomagali koliko su mogli. Odnos bosanskih vlasti je bio sraman i kratkovidan. Jer, ako je Sefer Haliloviæ bio njihov politièki protivnik, kao što je i danas, onda nisu trebali zaboraviti èinjenicu da se meni nije sudilo privatno kao Seferu Haliloviæu, veæ kao komandantu bosanske vojske, odnosno osobi koja se u odreðenom momentu nalazila na odreðenoj poziciji. To je takozvani princip komandne odgovornosti. On je, inaèe, postavljen veoma široko, gotovo nemoguæe za odbranu, a osnovna mu je teza: “znao je ili je morao znati”. To znaèi, komandant je odgovoran ne samo ako je naredio, veæ i ako nije sprijeèio ili kaznio zloèin. U sluèaju da nije znao, odnosno mogao pretpostaviti da æe se desiti zloèin, ili ako nije informisan da se zloèin desio, pa tako nije kaznio poèinioce, nastupa taj njihov princip “iako nije znao, morao je znati”. Prema njima kriv je, iako nije znao, jer je morao znati, buduæi da se nalazio na odreðenoj poziciji u odreðenom momentu. Dakle, uz tako postavljene standarde, nije èudno da je procenat oslobaðajuæih presuda u Hagu manji nego što je bio u Nirnbergu, gdje se sudilo za zloèine poèinjene nakon Drugog svjetskog rata.

Cilj ovog rata bio je uništenje države BiH i uništenje Bošnjaka

BOŠNJACI.net: Ko je financirao cjelokupni proces, advokate te ostale troškove koji sigurno nisu baš tako mali?
HALILOVIÆ: Tribunal plaæa advokata i koadvokata, kao i cijeli tim, s tom razlikom što glavni advokat svakog mjeseca potpisuje broj sati koliko su radili èlanovi tima, a nakon njegovog potpisa oni mogu biti plaæeni. Troškova je bilo mnogo, zamislite da se svaki dokument, ekspertiza, zakon, pravilo i izjava morao prevesti na engleski, to su hiljade stranica materijala, da je ono što su advokati pripremali opet bilo prevoðeno zbog ostatka tima i mene na bosanski, zatim tu su bili putovanja i traganje za dokumentacijom, èiji je jedan dio pronaðen u Arhivu Hrvatske u Zagrebu, pronalaženje svjedoka – jedan od svjedoka odbrane je pronaðen u Kopenhagenu, drugi u Beèu itd.itd. U svakom sluèaju, ne bih rekao da je iko iz tima zaradio na ovom predmetu; to su bili ljudi koji su radili srcem, a ne zbog novca. Sa mojim advokatima sam danas èesto u kontaktu, jer smo postali prijatelji, Asim Džambasoviæ koji je bio ekspert za vojna pitanja, danas je u BPS-u, Mustafa Èandiæ, ekspert za pitanja vojne bezbjednosti je generalni sekretar BPS-a za Zenièku regiju, a Medina radi u PRESS-službi stranke.

BOŠNJACI.net: Èulo se da su Vam srpski generali u Hagu odali posredno priznanje, rekavši „kako ste od bandi uspjeli napraviti vojsku, a da su oni od vojske napravili bandu“. Da li je to taèno?
HALILOVIÆ: Da, tako nekako. Zapravo, to je jedinstven sluèaj u svijetu da je u zemlji koja je napadnuta od tri susjedne države: Srbije, Crne Gore i Hrvatske, gdje je postojao embargo na uvoz oružja i snažna unutrašnja opstrukcija, za samo nekoliko mjeseci ustrojena respektabilna vojna sila. ARBiH je nastala u historijski nemoguæim uslovima; u takvim uslovima je graðena kao multietnièka vojska u kojoj je bilo 25% bosanskih Srba, bosanskih Hrvata i ostalih naroda, u nekim jedinicama je taj udio dostizao èak 30-40%. Nakon moje smjene ona je transformisana u ideološku, jednonacionalnu vojsku.
Ako se borimo za Republiku BiH, za koju ja mislim da je jedini okvir koji omoguæava opstanak naroda, onda Republiku ne možemo graditi prièom o jednoj naciji. Èinjenica je da je cilj ovog rata bio uništenje države BiH i uništenje Bošnjaka sa ovih prostora, kako ne bi postali relevantan politièki faktor, ali je isto tako èinjenica da u perspektivi Bošnjaka ovdje neæe biti bez normalno ureðene, funkcionalne države. To podrazumijeva jaku i nekorumpiranu centralnu vlast, kontrolirane granice, uravnoteženje robnog bilansa sa susjednim zemljama, neovisno sudstvo, pokretanje velikih privrednih sistema, zapošljavanje…

BOŠNJACI.net: U pritvorskoj jedinici u Schwenningenu, u Hagu, imali ste priliku da se sretnete sa ljudima koji su krojili sudbinu Balkana u proteklom desetljeæu. Kakav je dojam na Vas ostavio zloèinac Slobodan Miloševiæ?
HALILOVIÆ: Odgovorit æu na to pitanje, ali prije toga jedna napomena. Moja optužnica je potpisana dva dana nakon rušenja nebodera u Njujorku, u momentu kada je, hajdemo reæi, vladalo antimuslimansko raspoloženje u svjetskim medijima. Nekoliko dana kasnije, prilikom prvog izjašnjavanja o krivici, 25. septembra 2001., ja sam u sudnici rekao: “U ime Boga, Milostivog, Samilosnog, izjašnjavam se da nisam kriv”. U jednom momentu sam razmišljao da na arapskom kažem Bismillu, ali nisam bio siguran da æe prevodioci znati pravilno prevesti na engleski, odnosno jezike koje koriste sudije, zato sam rekao na bosanskom.
Sjeæam se, da je na poèetku, tek kada sam smješten u æeliju po nekoliko stražara virilo kroz mali otvor na vratima zatvorske æelije, kada bih ja klanjao unutra, jer im je bilo èudno i interesantno, nikada nisu nikog vidjeli da klanja…
Ovo navodim kao male ilustracije za ono što je moj životni, ako hoæete i politièki moto: djela govore istinu, a rijeèi èesto zavaravaju. Hajde, da gledamo šta ko radi, a ne šta prièa. Pokušavam cijeli svoj život da se pokažem djelima, a ne praznom prièom. Vidite danas, na politièkoj sceni su najglasniji zagovornici Republike BiH, oni koji su je svojim potpisima podijelili. Danas protiv podjele zemlje prièaju oni koji su – kada sam 1993. – molio da daju podršku i pridruže se grupi ljudi koja je protiv podjele, hladno odgovarali: to su završeni procesi. Svi mi koji smo smatrali da je podjela BiH uvertira za dalje uništenje Bošnjaka i svih poštenih ljudi na ovim prostorima, i koji smo digli svoj glas protiv toga, stradali smo. Prošli smo teška iskušenja, liène tragedije, neimaštinu, ako hoæete, da bi danas, 13 godina poslije, trebali vjerovati onima koji su se nekoliko mjeseci pred izbore sjetili kako je dobro biti patriota i koji od izbora do izbora mijenjaju prièu, a stalno ostaju na vlasti.

Svi treba da konaèno okrenemo novu stranicu u našim životima kako bi nam veæ dan nakon izbora bilo bolje

HALILOVIÆ: Jedinstven je sluèaj u svijetu da je u zemlji koja je napadnuta od tri susjedne države: Srbije, Crne Gore i Hrvatske, gdje je postojao embargo na uvoz oružja i snažna unutrašnja opstrukcija, za samo nekoliko mjeseci ustrojena respektabilna vojna sila. ARBiH je nastala u historijski nemoguæim uslovima; u takvim uslovima je graðena kao multietnièka vojska u kojoj je bilo 25% bosanskih Srba, bosanskih Hrvata i ostalih naroda, u nekim jedinicama je taj udio dostizao èak 30-40%. Omiljen meðu vojskom i lijepo doèekan meðu narodom

BOŠNJACI.net: To je možda i odgovor na onu èestu konstataciju graðana pred izbore, kako se nema za koga glasati, jer su svi isti…
HALILOVIÆ: Ma, nismo svi isti. Da mi je vlast bila cilj po svaku cijenu, mogao sam æutati i pustiti neka stvari idu svojim tokom, jer bio sam u toj vlasti tokom rata, po hijerarhiji, drugi èovjek u državi. Ja nisam mogao sa njima, jer sam vidio šta rade i izabrao sam drugi, teži, ali i èasniji put. Nemojte mi reæi da smo svi isti kada ovi iz vlasti ne znaju šta æe od novca, a meni kao komandantu vojske se u Vojno-stambenom fondu do danas još nije mogao naæi nijedan stan. Vjerovatno sam jedini komandant vojske u svijetu koji nema svoj stan. Kako neko može reæi da smo svi isti?! Moji suštinski stavovi se nisu promijenili, niti se mijenjaju od izbora do izbora. Moj stav je jasan i ja æu ga zagovarati makar ostao sam na tom putu, jer znam da sam u pravu.

BOŠNJACI.net: Da, poznati su nam Vaši stavovi, nego hoæete li sada odgovoriti na postavljeno pitanje?
HALILOVIÆ: Mislite na vaše pitanje o Miloševiæu?

BOŠNJACI.net: Da, upravo to.
HALILOVIÆ: Istina je, sretao sam ga u Hagu. Imao je dva lika: onaj arogantni u sudnici i kada je blizu mikrofona i skrušeni u pritvorskoj jedinici. Izvan sudnice je izgledao jako umorno, iscrpljeno, polako se kretao. U komunikaciji je pokušavao biti ljubazan. Prvi put kada mi je prišao, rekao mi je: “Ja znam dosta o Vama, znam da su Vas u Sarajevu pokušali ubiti i da su Vam ubili suprugu i njenog brata”. Odgovorio sam mu: “Slobodane, u principu ja o tim stvarima ne govorim van BiH”. I inaèe, on je bio posljednji èovjek na svijetu sa kojim bih razgovarao na tu temu.

BOŠNJACI.net: U jeku je kampanja za predstojeæe izbore, pa malo i mi da se njima posvetimo. Srpske i hrvatske nacionalistièke partije dosada su izbore dobijale na potenciranju nacionalnog osjeæaja kod biraèa, koji je èesto prelazio te granice, dok je SDA na razoèarenje glasaèa koalirala sa njima, pa se može reæi da je glasanje «za naše» definitivno dovelo do ovog beznaða u kojem su nekompetencija, sluganstvo i hipokrizija najvažniji kvaliteti. Kako æe BPS prevladati tu «nacional-patriotsku» stupicu u koju biraè uvijek upadne i na kraju zaokruži SDA, HDZ, SDS?
HALILOVIÆ: Svakom bh. narodu treba biti jasno da glasanje za BPS nije, kako to nacionaliostièke mafije u SDA, SDS-u i HDZ-u hoæe predstaviti, izdaja bošnjaèkog, srpskog i hrvatskog naroda i njihovih nacionalnih korpusa kao ni njihove duhovne matrice, nego istinska potreba da se moralnim i sposobnim kadrovima, bez obzira iz reda kojeg naroda dolazili, na izborima omoguæi da smijene kriminogenu vlast i upotrijebe sve instrumente za totalni preokret u upravljanju državom. Vlast treba da služi narodu, a ne narod vlasti, kakav je do sada bio sluèaj. Zato svi treba da konaèno okrenemo novu stranicu u našim životima kako bi nam veæ dan nakon izbora bilo bolje. Proputovao sam cijelu BiH radi konstituiranja odbora stranke i razgovarao sam sa obiènim graðanima koji su na granici snaga i izdržljivosti i koji su spremni reæi «ne» nacionalistima i svima onima koji su do sada bili u vlasti. Jer, ne zaboravite, u vlasti je participirao i SDP, pa nije uradio ama baš ništa što bi kao stranka koja baštini socijal-demokratske tekovine, trebao uraditi. Ja sam uvjeren da æe ovoga puta to «ne» biti masovno i da æe se dosadašnji vlastodršci uhvatiti za glavu kad se budu prebrojavali glasovi.

BPS je moralno i kadrovski sposoban da sprovede promjene

BOŠNJACI.net: Deviza BPS-a je «Pravda i poštenje», a za kadrove stranke slovi da su pošteni i uspješni graðani, bosanske patriote, i koji su u ovoj stranci prepoznali onu neophodnu politièku snagu koja pokreæe promjene i kadra je dovesti do kraja ciljeve iz svoje Platforme. Ko su ustvari ljudi koji èine kadrovski potencijal stranke?
HALILOVIÆ: Mi smo diljem BiH postavili rukovodstva od poštenih, hrabrih i sposobnih ljudi jer se želimo politièkom i ekonomskom beznaðu suprotstaviti kao organizirana politièka partija. Moralno i kadrovski smo sposobni provesti promjene držeæi se u potpunosti svoga slogana \'Poštenje i pravda\'. Sa sigurnošæu tvrdim da je BPS po svom programu najkvalitetnija, a po kapacitetu kadrova sigurno najjaèa stranka u BiH. Izbjegavam da pominjem imena, kako nekog ne bih neopravdano izostavio i povrijedio, ali u svakom sluèaju to su ljudi koji znaju kako zemlju izvuæi iz agonije u kojoj se našla. Mi znamo šta trebamo raditi u prvoj sedmici nakon preuzimanja vlasti, u prvih mjesec dana i prvih godinu dana. Mi znamo šta nam je godišnji i petogodišnji plan razvoja. Mi svoj program imamo i u stanju smo ga realizirati za opšte dobro.

BOŠNJACI.net: Propagandna mašinerija vladajuæih bošnjaèkih stranaka i njihovih satelita ponovo, po ko zna koji put pokušava da relativizira Vašu ulogu u ratu u BiH. Stari suradnici bivših vojnih službi neumorno štampaju knjige, dok Udruženje za zaštitu tekovina rata održava svoje besmislene skupove, ujedno Hasan Efendiæ kao recenzent Muslimoviæeve knjige i èlan pomenutog Udruženja Vas proziva u štampi. Kako gledate na sve dezinformacije koje se, oèito je, namjenski, još od momenta Vaše smjene do danas vezuju uz Vaše ime?
HALILOVIÆ: Kada god bih proèitao ili èuo neku novu verziju o razlozima mog uklanjanja iz ARBiH moja razmišljanja su bila: \"napredujem\". Prvo sam bio kriminalac, puèista i KOS-ovac, kasnije sam dogurao do kukavice i nekompetentnog oficira. Kada je 1. novembra 1993. obrazlagano moje uklanjanje, dramatièno je na TV BiH proèitano saopštenje da je istraga u toku, a da me njeni dotadašnji rezultati èine nepodobnim za obavljanje dužnosti komandanta ARBiH. Bila je to direktna aluzija na nekakvo moje uèešæe u kriminalu ili saradnju sa agresorskim zemljama i to je u javnosti šokantno odjeknulo. Odmah potom, kampanji se prikljuèio \"Ljiljan\" i u pet nastavaka objavio prièu \"Ratnici podzemlja\", u kojoj sam bio glavni junak. Naravno, negativac. Te prièe su štampane u \"Ljiljanovom\" vanjskom izdanju, koje je u to vrijeme bilo jedini izvor informisanje za Bosance, odnosno Bošnjake van BiH. U tim tekstovima mene, koji nikada nisam potpisao niti jedno ovlaštenje za prikupljanje donacija Armiji BiH meðu Bošnjacima u dijaspori, optuživali su za manipulaciju donacijama. A trebam li sada govoriti èiji je bio \"Ljiljan\", odnosno da su takva ovlaštenja potpisivali upravo ljudi iz vrha SDA i to probranim kadrovima stranke. Kako i kome su oni skupljali novac, ja ne znam. Znam da Armiji BiH, u vrijeme dok sam ja komandovao, nisu pomagali. Ono èime smo mi raspolagali, dobijali smo kao dobrovoljni prilog graðana, a glavni izvor oružja bio je ratni plijen i ono što smo uspjeli napraviti kroz našu namjensku industriju. Rasim Deliæ je nakon preuzimanja dužnosti formirao Komisiju koja je imala zadatak da utvrdi kako su trošena sredstva u ARBiH. Ta Komisija, èiji izvještaj postoji, utvrdila je da je svaki dinar, svaka marka i gram zlata na broju. Armija nije imala ni politièku, ni finansijsku podršku kada sam joj bio na èelu. Za prvih 16 mjeseci smo od donatora u BiH sakupili i potrošili tri miliona DM, a ostalo je iza nas 700.000 DM na raèunu i oko 20 kg zlata u trezoru. Od silnih donacija izvana i od stranaèkih prvaka nismo dobili ništa. Deliæevim dolaskom samo za šest mjeseci 1993. Armiji je stavljeno na raspolaganje 35 miliona DM. U toku 1994. imao je na raspolaganju 59 miliona DM. Ali, od njegovog dolaska se više nigdje nije pomjerila linija na ratištu oko Sarajeva. Nijedan vojni analitièar ne može poreæi da je

Oni su “džihad” vodili iz Njemaèke, Turske i bijelog svijeta HALILOVIÆ: Na kraju krajeva: koji to oni nacionalni i vjerski interes zaštitiše? Za muslimana je farz da brani zemlju, a oni su “džihad” vodili iz Njemaèke, Turske i bijelog svijeta. Da smo èekali te hrabre sinove Bosne da organizuju narod, danas bi u Predsjedništvu sjedio neko drugi - ne bi Tihiæ. Iz bivše JNA sam dezertirao 13. septembra 1991. i sa tri lažne liène karte obišao cijelu BiH radi organizacije PL. Tokom rata sam skoro svaki dan bio sa borcima na prvoj liniji, ali nisam vodio kamere sa sobom, jer sam smatrao da je to dio mog posla od kojeg ne treba praviti spektakl. U Mostar sam ušao kada niko nije smio pogledati, a kamoli uæi u grad. Na Igman sam izašao 3. avgusta 93., kada drugi nisu smjeli. Kasnije sam pitao Deliæa zašto barem on nije izašao, a on mi je odgovorio: \"Nije mi bila jasna situacija.\" E, pa meni je uvijek bilo jasno: ovo je moja zemlja i kada je neko napada, ja treba da je branim.

Bosna odbranjena u prva tri mjeseca rata, a veæ u julu mjesecu smo prešli u kontraofanzivu. Slobodna bosanska teritorija se protezala preko Trnova i Rogoja do Starog Rudog, lijeva obala Višegrada je bila u našim rukama, Srebrenica je bila odbranjena. Konaèno, da Vam odgovorim: moja smjena jeste bila politièki èin, ali buduæi da su se vladajuæe garniture bojale reæi Istinu, godinama su izmišljana razlièita obrazloženja i “razlozi” za moje uklanjanje.

Kada god bi me poveli u SDB, nisam bio siguran da li æu se živ vratiti

BOŠNJACI.net: Prije uklanjanja i penzionisanja 1.11.1993., Vi ste mjesec dana saslušavani u Službi državne bezbjednosti. O èemu ste bili pitani, šta su bile glavne teme “informativnog razgovora”?
HALILOVIÆ: Praktièno sam bio pritvoren u svojoj kancelariji u Glavnom štabu ARBiH, odakle sam, naravno, uz pratnju bio provoðen do prostorija u kojima su me ispitivali. Inaèe, po zakonu, kompletna procedura ima tri etape: prva je informativni razgovor koji ne može trajati duže od tri dana, potom slijedi istražni postupak i sud. Moje saslušavanje je trajalo skoro mjesec dana, tako da zakonski ono i nije bilo “informativni razgovor” veæ maltretiranje. Kada god bi me poveli u SDB, nisam bio siguran da li æu se živ vratiti. Znao sam da mi u samom objektu neæe uraditi ništa, ali informativni razgovori su trajali do 3, 4, ili 5h ujutro, i uvijek je postojala moguænost da me pogodi snajperista “sa brda oko Sarajeva” kada sam provoðen natrag do GŠ. Služba Državne i Vojne bezbjednosti su sa mnom vodile razgovore sa namjerom da mi nešto iskonstruišu. Razgovori su tajno video i audio snimani. Sudbina je htjela da kasnije doðem do svih tih snimaka, koji su mi - jednako kao i transkripti tajno snimanih telefonskih razgovora – pomogli da se odbranim u Hagu. Tada je primijenjena metodologija KOS-a koju je Fikret Muslimoviæ nekoliko puta obrazlagao: uhapsi, privedi, saslušaj i traži: nešto æeš uvijek naæi. U njihovoj projekciji je jedino nemoguæe da je èovjek èist. Rekao sam im da æu odgovoriti na sva pitanja. Meðutim, kada su se tokom razgovora poèeli baviti trivijalnim stvarima, prekinuo sam cijelu tu farsu, rizikovao, ustao i otišao. Recimo, u jesen \'92. granata je uništila moj auto. Naredim da se mobiliše auto, odgovarajuæa služba to uèini, i pronaðu automobil koji je bio vlasništvo nekog mješovitog preduzeæa. Na intervenciju dr. Mirka Pejanoviæa, tadašnjeg èlana Predsjedništva RBiH, ovaj auto je vraæen pomenutom preduzeæu, a ja sam zatražio da se pronaðe drugi auto. Tokom informativnog razgovora inspektori me pitaju: \"Objasnite šifru Pericin mercedes\". Takva šifra ne postoji, odnosno u mojoj komunikaciji nisu postojale šifre. Ali, pošto su, oèito, isljednici htjeli dokazati da sam htio taj automobil ukrasti, onda su tri puna sata èekali da se sjetim ili odgonetnem njihovu šifru “Pericin mercedes”. Tada sam rekao: “Deèki, više neæemo razgovarati. Kad nešto stvarno naðete pokrenite istragu. Vidimo se na Sudu.”
Meni je, zapravo, u tom momentu odgovaralo da sam išao na suðenje koje bi bilo otvoreno za javnost. Jer, oktobra 1993. se svašta moglo desiti “u mraku”, i buduæi da sam znao da su pravi razlozi mog uklanjanja – suprotstavljanje etnièkoj podjeli zemlje – èinilo mi se da bi javnost istupanja umanjila šanse onima koji vole da djeluju “iz mraka”.
Prije toga, ja sam u nekoliko navrata od ljudi iz državnog vrha pitan da li se slažem sa podjelom BiH i razmjenom teritorija. Prvi takav test - razgovor bio je u jesen 1992. kada su me pitali šta mislim o zamjeni teritorija istoène Hercegovine za Sandžak. Bio sam protiv. Posljednji razgovor te vrste kada sam im rekao: “Ne da neæu, ja ne mogu sa vama”, završio je upozorenjem da mi se onda život ne može garantovati. Rekao sam im: “Vi se predstavljate kao vjernici i onda treba da znate da jedino Allah dž.š. uzima ili daje život. Vi mi ga niste dali, Vi mi ga, dakle, ne možete ni garantovati”. Da ne bi izgledalo da ovo sve prièam iz pozicije naknadne pameti, može se vidjeti i iz dokumenata iz ratnog perioda, iz video-snimaka èiji se mali dio nalazi u filmu “Osuðen na pobjedu”. Konaèno, sve to sam pisao u knjizi “Lukava strategija” koja je štampana 1997. kada su svi glavni akteri bili živi. Niko nikada nije demantovao nijedno slovo iz te knjige.

Meni je uvijek bilo jasno: ovo je moja zemlja i kada je neko napada, ja treba da je branim

BOŠNJACI.net: Da li ste, onda, upravo zbog želje da ne ostanete potpuno izolovani, nakon smjene prihvatili mjesto predsjednika Udruženja graðana porijeklom sa Sandžaka?
HALILOVIÆ: Kada sam razriješen dužnosti, dobio sam pola sata da se spakujem i napustim kabinet. Veæ ranije je bila pripremana Skupština Udruženja graðana porijeklom sa Sandžaka u “Holiday innu”. Insistirali su da budem predsjednik. Na poèetku nisam baš bio siguran da je to pravo rješenje. Edib Bukviæ, tadašnji potpredsjednik Vlade je tokom Skupštini èak èetiri puta izlazio za govornicu i objašnjavao kako ja ne bih trebao prihvatiti takvo zaduženje. U jednom momentu su me pozvali da izaðem iz sale, jer me hitno treba Fahrudin Radonèiæ, koji je dok sam bio prvi èovjek ARBiH, radio u mom kabinetu. Oèekivao sam da me pita šta sam odluèio. Umjesto toga, on i njegov pratilac, sa kojim je tada došao, rekli su da upravo stižu iz kabineta èlana Predsjedništva Nijaza Durakoviæa, kod koga su – navodno - vidjeli fax-obavještenje SDB-a. Prema njihovoj prièi, to je stiglo svim èlanovima Predsjedništva, a piše: \"SDB BiH raspolaže pouzdanim podacima da je gospodin Sefer Haliloviæ prije rata i u toku rata suraðivao sa èetnicima i zbog toga se hapsi.\" Kažu mi kako æe to saopštenje biti proslijeðeno medijima, a ja uhapšen, i to samo ako prihvatim mjesto predsjednika Udruženja Sandžaklija. Šta vi mislite? - pitao sam ovu dvojicu. \"Nemoj prihvatiti\", kažu. Radonèiæ mi je objasnio: \"Najbolja je varijanta da ja budem predsjednik, ionako sam tvoj èovjek\". Ustao sam i rekao: “Ako sam do sada imao dilemu - prihvatiti ili ne, više je nemam.” Dalje znate.
Kasnije æu saznati da je puno mojih saradnika dok sam bio naèelnik GŠ, potom ljudi u Udruženju graðana porijeklom sa Sandžaka, kasnije i u stranci koju sam osnovao 1996. bilo vrbovano od strane Službi državne ili Vojne bezbjednosti da rade protiv mene. Mogu da razumijem da sam kao èovjek koji je došao iz JNA, koji je došao iz susjedne države itd. na poèetku trebao biti provjeravan, ali ono što nikada neæu shvatiti je zašto je u mjerama obrade trebala stajati stavka: Psihološko provociranje i maltretiranje ili osmišljavanje medijskih napada. Konaèno, ne mogu razumijeti da se sa politièkim neistomišljenikom treba obraèunati tako što æe se na njega organizirati atentat. To je van zdravog razuma. U atentatu su poginuli nevini ljudi: rahmetli supruga koja je bila trudna, i njen brat. I kako mogu drugaèije nego licemjerima nazvati ljude koji prièaju o, navodnoj, zaštiti nacionalnih i vjerskih interesa, a koji su u stanju: izmišljati, montirati, krasti od sirotinje… Na kraju krajeva: koji to oni nacionalni i vjerski interes zaštitiše? Za muslimana je farz da brani zemlju, a oni su “džihad” vodili iz Njemaèke, Turske i bijelog svijeta. Da smo èekali te hrabre sinove Bosne da organizuju narod, danas bi u Predsjedništvu sjedio neko drugi - ne bi Tihiæ. Iz bivše JNA sam dezertirao 13. septembra 1991. i sa tri lažne liène karte obišao cijelu BiH radi organizacije PL. Tokom rata sam skoro svaki dan bio sa borcima na prvoj liniji, ali nisam vodio kamere sa sobom, jer sam smatrao da je to dio mog posla od kojeg ne treba praviti spektakl. U Mostar sam ušao kada niko nije smio pogledati, a kamoli uæi u grad. Na Igman sam izašao 3. avgusta 93., kada drugi nisu smjeli. Kasnije sam pitao Deliæa zašto barem on nije izašao, a on mi je odgovorio: \"Nije mi bila jasna situacija.\" E, pa meni je uvijek bilo jasno: ovo je moja zemlja i kada je neko napada, ja treba da je branim.

BOŠNJACI.net: Šta oèekujete u procesu generala Deliæa?
HALILOVIÆ: Vi znate da ja više nisam bio u rukovodstvu Armije kad ju je vodio general Deliæ i ne mogu ni oèekivati ni ne oèekivati nešto. Želim mu da kao i ja odbrani dostojanstvo Armije BiH jer, nažalost, moramo poslije svih oružanih bitaka dokazivati svoju odbranu od agresije i pravednu borbu i na Meðunarodnom sudu u Haagu. Bez obzira šta privatno mislim o njemu, volio bih da bude osloboðen.

BOŠNJACI.net: Posljednjih par hefti beogradski i zagrebaèki mediji podigli su puno prašine o generalu Dudakoviæu, zamolili bi Vas da nam kažete Vaše viðenje i naravno stav o Petom korpusu.
HALILOVIÆ: Nisam dobro informiran o onome što su srbijanski i hrvatski mediji objavljivali optužujuæi generala Dudakoviæa i Peti korpus, jer sam bio zauzet postavljanjem stranaèke infrastrukture. Mogu vam reæi samo to da je Armija BiH izraz èasne oslobodilaèke borbe i da sam to osobno dokazao u Haagu.

Bošnjaèka politika je rascjepkana, konfuzna, udrobljena u samozvane elite

BOŠNJACI.net: Kako ocjenjujete bošnjaèku politiku danas, ako je uopæe imamo?
HALILOVIÆ: Bošnjaèka politika je rascjepkana, konfuzna, udrobljena u samozvane elite koje su pokosile svoj narod. Jedanaest godina nakon rata - umjesto uèvršæenja svih sfera života i svih slojeva društva kroz princip jaèanja ekonomskog i kulturnog obrasca koji je garancija i za ustabiljenje nacionalnog osjeæaja, oni su liènim bogaæenjem i profiterstvom nadmašili svaki moguæi pozitivan odnos izmeðu njih i naroda kojem pripadaju. Ne bih dalje elaborirao jer je i vrapcu na grani jasno da nas je famoznih stotinjak familija dovelo na rub oèaja. I na tom zidu materijalizma prestaje svaki njihov osjeæaj za bošnjaèki narod.

U Sarajevu, 1996.: General Sefer Haliloviæ i Esad Krciæ PORUKA HALILOVIÆA, LIDERA BPS-a Izaðite na izbore: ako vam je dobro, glasajte za one koji su vas doveli u stanje u kojem živite, ako vam nije dobro, glasajte za BPS. Ja sam uvjeren da æe patriotske snage okupljene oko BPS-a, uz snažnu podršku biraèkog tijela, preuzeti vlast nakon oktobarskih izbora. Pobijedit æemo, jer BPS nema alternativu.

BOŠNJACI.net: Konaèno, kako vidite BiH i njene narode u buduænosti?
HALILOVIÆ: Teško mi je o tome govoriti jer nisam prognostièar nego logièar. Sa stanovišta neke moje analize, ovakvo stanje je neodrživo. Graðani se veæ godinama nalaze u letargiènom raspoloženju koje može, prema mojoj procjeni, dovesti do totalne uspavanosti ili opæeg revolta. Oni svoje elementarno graðansko pravo da biraju predstavnike vlasti, nažalost, ne koriste ni u poloviènom postotku, jer ni 50 % potencijalnih biraèa ne izlazi na izbore. Zašto? Da li su zbog svakodnevne borbe za egzistenciju prestali misliti o svemu drugom i vjerovati u bilo šta drugo osim u svoje dvije ruke? Ili su zastrašeni ovakvom vlasti koja ih drži u šah-poziciji pa tako neizlaskom na izbore ustvari betoniraju njihov ostanak na vlasti i omoguæavaju im dovršavanje pljaèkaškog posla? Ili je, uistinu, prevladalo zasiæenje luðaèkim ustrojstvom države koje æe kulminirati na ovim izborima, nisam siguran. Mislim da su sva ova prljava zbivanja od rata naovamo kontaminirala bosanskog èovjeka koji mora najprije izvršiti vlastitu dekontaminaciju izlaskom na izbore i glasanjem za prave – za one koje vlast nije uprljala jer je nisu ni imali i nije im nanijela ovu 15-godišnju nepravdu, bezumlje, nesigurnost i kolaps. Nadam se da æe ovoga puta procijeniti dobro kome daju glas jer ih pogrešan «iks» može strmoglaviti i još veæi ponor.

Mi smo stranka koja misli i živi u cijelu BiH

BOŠNJACI.net: Da li se kreæete po cijeloj BiH i kada æete održati promociju Vaše stranke u Banjaluci, Trebinju, Grudama…?
HALILOVIÆ: Proputovao sam cijelu BiH radi konstituiranja odbora stranke i razgovarao sam sa obiènim graðanima koji su na granici svojih snaga i koji su spremni reæi «ne» nacionalistima. Ovih dana trebam posjetiti i mjesta koja ste nabrojali. Mi imamo konstituirane odbore i u RS-u i u hrvatskom dijelu Federacije. Mi smo stranka koja misli i živi u cijelu BiH; to pokazuju naše kandidacijske liste u svim regijama (namjerno ne govorim entitetima i kantonima jer se mi zalažemo za Republiku BiH koja æe biti organizirana u sedam ekonomskih regija).

BOŠNJACI.net: Izbori su pred nama, koja je Vaša poruka biraèima?
HALILOVIÆ: Izaðite na izbore: ako vam je dobro, glasajte za one koji su vas doveli u stanje u kojem živite, ako vam nije dobro, glasajte za BPS. Ja sam uvjeren da æe patriotske snage okupljene oko BPS-a, uz snažnu podršku biraèkog tijela, preuzeti vlast nakon oktobarskih izbora. Pobijedit æemo, jer BPS nema alternativu.

BOŠNJACI.net: S obzirom da je ovo razgovor za web magazin Bošnjaci.net kojeg prate Bošnjaci širom svijeta, pa da Vas zamolimo da uputite poruku Bošnjacima u domovini BiH, Sandžaku, Kosovu, Turskoj i uopæe dijaspori.
HALILOVIÆ: Zahvaljujem vam se na moguænosti da govorim za ovaj veoma posjeæen web magazin i da sam na ovaj naèin predstavio moju osobnu borbu koja je imanentna borbi za dostojanstvenu BiH kao i politièke ciljeve BPS-a. Moja poruka je jednostavna: ostajte tamo jer nam vašim angažmanom, vašim prisustvom, vašim jasnim osjeæajem ko ste, možete mnogo dati. Jaka emigracija – i privredno i politièki i kulturno, predstavlja sigurnu matricu po kojoj se prepoznaje kvaliteta i mudrost jednog malog naroda.
I još jedno: Republika BiH je najbolja formula za opstanak Bošnjaka, bez obzira gdje se nalaze.