Kad je Hajra čula da je Mirso stigao, noge joj se odsjekle. Ne može stati na njih, sve joj klecaju. Poleti da na brzinu najljepše halijine obuče, k'o da se opet udaje, da se nagizda, namiriše... pa njen Mirso stigao, nije šala, vojsku odlužio. Niko srećniji i radosniji od nje.

Da je te sukobe moguće minimizirati kroz duboku samoosviještenost vjernika u duhovnom zajedništvu ljudske religioznosti, u svakodnevnoj samoosviještenosti tevhidom. Motivi sukoba su u separatističko-ekskluzivnoj zloupotrebi tevhida – Jednog Boga svih ljudi. Većina monoteista desakralizira tevhid materijalnim interesima.

Idem polahko kući sa ona dva somuna kad vidim ide moja rodica Raza. Stadoh da se poselamim i upitam. I kad ona priđe dadoh joj onaj jedan somun. De reko bujrum, ja dobio dva.
Zahvali se ona i kaže, hajd imaš do iftara dosta, a u mene čo'jk sjedi u avliji pa malo sjedi s njim. Nisi dugo bio.

Iako je pisanje Monografije bratstva izuzetno mukotrpan, zahtjevan i odgovoran posao, višegodišnji timski rad autora u saradnji i uz podršku velikog broja bratstvenika bratstva Kožar kao aktivnih sudionika, posebno onih koji su organizirani u raznim organima Bratstva (Upravni odbor, Odbor za Monografiju, odbori u Luksemburgu, Njemačkoj i Crnoj Gori i dr., a čija su imena naznačena na odgovarajućim mjestima u Monografiji) se isplatio.

Vrlo vješto, nekad na ozbiljan, krut i nešaljiv način, a u posljednje vrijeme češće kroz sarkazam, kroz ironiju, satiru i humor on bilježi našu svakdnevnicu. Omiljena „disciplina“ su mu aforizmi u kojma obrađuje društvenopolitičke paradokse, manjkavosti i protivrječnosti u našem društvu. Smatra da za to nije tražio posebnu inspiraciju. Život mu je, jednostavno, servirao na tacni.

Izabrana djela ovog agilnog autora priredio je prof. dr. Muhidin Džanko, a u kompletu od šest knjiga našli su se romani „Habetova koliba“, čije je ovo jedanaesto izdanje te „Bracikina družina“, Mirzin dnevnik“, „Tajne djedovog mlina“, „Manguparije Mutka Genijalca“ i „Pisac sa dva imena“. Sve ove knjige obogaćene su ilustracijama Miralema Brkića.

U toj dubini misli gledao je dokučiti svjetlo. Mislio je kako je najbolje ugledati put, onda kada ti se povez na očima veže. Kako u noći punoj zvijezda, manje i više sjajnih, odabrati pravu. Pa eto, recimo da i to nije teško. Ali kako u danu punom mraka i pasjaluka, naći zraku koja pokazuje put. Još ispravan!

Dvije objavljene zbirke poezije, “Bijeljinka” i “Putnik” nose u sebi sembersku ravnicu, bijeljinske sokake, i svaku pticu, cvijet, ali i sunce, koje u ravnici ima tajanstvene izlaske i zalaske. Pjesnikinja Selma ne robuje stihu, niti se nastoji uklopiti u nametnute forme koje su postavljene samo da zauzdaju pjesničku raspjevanost i tako ostave stihove zarobljene.

Bosanski jezik u zajednicama u dijaspori zahtijeva posebnu brigu, jer je stalno u opasnosti da se povuče pred jezikom zemlje prijema i potrebno je dodatno ulaganje u njegovo održanje. Nastavnici bosanskog jezika u dijaspori suočavaju se s većim izazovima nego nastavnici bosanskog jezika u Bosni i Hercegovini...

Na spratu gore, samo na suprotnoj strani koja gleda u naselje Hamida, pokucah na vrata Fatime i Huseina Škiljana iz okoline Jajca. Pokucah, i od tada sve ove godine bila su to i moja vrata sobe za izbjeglice, gdje sam odlazio kada ne bih stigao otići do svojih roditelja, a kad ih izgubih, onda još i više. Dijelili smo voće što bih kupio na pijaci, nekada više a nekad manje.

Od pristiglih radova najbolja je priča “Panda u krošnji bambusa”, autor Vernes Subašić, osvojila je dobiti “Zlatno Planjaxovo pero”, zatim “Strpljenje”, Avde Halilovića, “Srebreno Planjaxovo pero” i priča Trokolica, autora Saida Štete, je dobitnik nagrade “Bronzano Planjaxovo pero”.

U nizu velikih epskih tvorevina „Homera sa Obrova“ koje je u zadnjih nekoliko godina objavio Hodo Katal, ovih dana upravo je u izdanju Božnjačkog udruženja književnika Sandžaka u Novom Pazaru iz štampe izašao i ep „Ženidba Vlahinjić Alije“ koji nedvosmisleno potvrđuje da je Avdo Međedović, ne samo najveći epski pjevač bosanskog jezika, nego, usudio bih se reći i čitavog Balkana, izuzimajući nenadmašnog Homera i njegovu „Ilijadu i Odiseju“.

Primarni cilj ovog konkursa bio je davanje jednog skromnog doprinosa da se, u ovom teškom vremenu (što zbog pandemije izazvanom korona-virusom, što zbog komplikovane situacije u našoj domovini Bosni i Hercegovini), širi (i) nešto pozitivno.

Mišljenja smo da su ženska iskustva i ženski svijet toliko autentični da u svojoj poeziji sadrže onaj kosmopolitski duh vječitog traganja. Ovom panoramom poezije želimo obogatiti književnu i kulturnu scenu Crne Gore stvaralaštvom koje izlazi izvan dominantnih literarnih okvira Crne Gore razbijajući sve stereotipe tradicionalističkog ,,dogmatizma” o ženskoj poeziji.

Važno je to zbog razumijevanja da se historijska istina mora baštiniti u okvirima koji je mogu zaštititi i sačuvati od zuba vremena i od raznorodnih manipulacija. Upravo to je prepoznao Emir Ramić, kada je uspostavio most od jezika nauke ka potrebama savremenog trenutka.