Autorica Esnefa Smajlović - Muhić, između ostalog, piše o činjenici da je majka Hatidža bila veliki dobrotvor, vakif, da je u svijetu gradila bunare sa pitkom vodom. Plemeniti ljudi su kasnije podigli Hajrat česmu pred dušu majke Hatidže Mehmedović.

„Roman o Gazi Turali-begu će biti važan iskorak na polju institucionalnih nastojanja da se pomen o vakifima čuva, a osnovni cilj je da se i na ovaj način ukaže na značaj Gazi Turali-begova i njegovog vakufa kroz protekla stoljeća, ali i za našu generaciju koja ga obnavlja i vraća mu značaj koji mu realno pripada“, saopćili su iz MIZ Tuzla.

Radeći novinski zapis sa otvorenja turskog internata u Novom Radakovu, među izabranim zvanicama u prvom redu bio je gradonačelnik Smajlović. Prišao sam bliže, uljudno pozdravio i počeo škljocati foto aparatom jer nikada nisam bio potpuno zadovoljan fotografijom.

Od našeg susreta prošlo je 20 i više godina. Možda bi taj susret ostao samo u dragom sjećanju, da mi baš danas ne dođe pod ruku Kemalova zbirka pjesama “Ničiji pjesnik”, koju mi je poklonio na rastanku. Kad je pisao pjesmu “Ničiji pjesnik”, po kojoj je nazvao zbirku, nije znao niti mogao znati koliko je zaista bio naš pjesnik i koliko će dugo to biti.

Dok čitate Feridovu poeziju, proživljavate svojevrsni veliki napor ljudskog duha koji teži ka imenovanju, kovanju metafora, ispredanju iseljeničkih priča i nostalgija. Poezija i strah su njene forme. Mitovi pokušavaju da preobraze užase u priče, da bi sapele strah kao što imamo u pjesmi "Srebrenica".

Na promociji knjige posebno smo govorili o mladomuslimanskom šehidu iz knjige, a to je rahmetli Esad Karađozović koji je porijeklom iz Bara. Njegov djed je bio čuveni muftija crnogorskih muslimana Murteza Karađuzović, dok je njegov otac Adem Karađuzović bio jedan od najvećih bošnjačkih intelektualaca toga perioda, koji je između ostalog radio i na prevođenju Rumijeve 'Mesnevije'. Esad Karađozović je rođen 28. novembra 1918. godine u Sarajevu.

Po tišini koja je vladala u sali, dalo se zaključiti da su prisutni svu svoju pažnju usmjerili na promotore ne želeći da bilo koju riječ propuste čuti. Ipak, tu tišinu, povremeno, zaparali su duboki uzdasi prisutnih. Ti uzdasi su potvrda da sadržaj knjige autora Habiba Mandžića dotakne svačiju dušu, to jeste nikoga ne ostavlja ravnodušnim.

Nastavljajući svoj mladalački vez od nebrojeno uboda iglom života, i sitnih čvorova sudbine koje strahovi vezuju u duši mladog čovjeka, autorica nas kroz tri putopisa Štutgart, Sarajevo i Arau, odvodi u pustolove, da arhitekturom dalekih gradova tragamo za građevinama unutar sebe. Čak i one naizgled porušene građevine u nama, imaju svoju priču.

Taj društveni i politički kontekst, sasvim nevidljiv, pozadinski pulsira gotovo u svim njegovim pjesmama, kao važna činjenica koja se podrazumijeva, pa i u onim pjesmama koje su tematski izmještene u neko potpuno fluidno stanje, nedefinisanih vremenskih granica, u izmaglicama izmišljenog prostora.

- “Svaki čovjek koji ima bar malo djeteta u sebi je zdrav čovjek i kada tu dječiju energiju probudi u sebi, nigdje kraja radosti i sreći. Otuda i naslov moje izložbe. Kada ljudi dođu u kontakt sa mojim slikama, obično kažu, tvoje slike bude divna sjećanja i emocije djetinjstva. Da, možemo biti pomalo djeca i sada ako to sebi dozvolimo...“, kaže umjetnica Alena Gojak.

Autori knjige ovim daju jedan veliki naučni doprinos, ne samo svojim naučnim pristupom tematici koju obrađuje, nego ujedno doprinoseći spoznaji regionalnih sličnosti i razlika Novog Pazara i njegovog okruženja i ukazujući na demografske tendencije u budućnosti.

Cilj Adrovićeve poezije je da nas trgne, da nas zapita, da probudi uspavane duhove i pozove na aktivizam najpre u odnosu prema sebi samima. Najprije to! Ova poezija budi i zaspalu ljudsku emociju. Iako ne bježi od neprijatnih okolnosti iz stvarnosti, njeni stihovi sadrže nagovještaj da je “promjena unutar izvesnija, ali i mnogo potrebnija i svrhovitija, budući da se kroz nju mijenja i svijet spolja”. Braho Adrović pokazuje da se poezija ne može pisati “bez povjerenja u njenu snagu i misiju”. Ona je snaga koja vraća povjerenje u Čovjeka.

Knjiga donosi sjećanja građana Bratunca, koji su prošli teške torture, zlostavljanja i mučenja, te bili svjedoci masovnih zločina, počinjenih u ovome gradu 1992. godine.
O knjizi će govoriti autor Ramiz Salkić, urednik Mehmed Pargan i recenzenti Almasa Hadžić i Avdo Huseinović. Moderator će biti Sevret Mehmedćehajić. Organizatori događaja su BMG Bosanska medijska grupa i BKC Bosanski kulturni centar Tuzla.

Sa dušom bogumila, Biljana odlazi gore na Borke da sa te zemljane pozornice dohvati zvijezdu, zavodljivo namiguje mjesecu, ili se prepusti i zagrljaju sunčevih zraka po kojima Hercegovina i jeste nadahnuće.

Književna kritika ju je godinama neopravdano smatrala pretežno ljubavnom. Ispravljanju takvog jednostranog suda nisu pomagale ni Adrovićeve nove knjige u kojima je bila drugačija pjesnička tematika. No to pjesnika nije pokolebalo. Poezija kao mogućnost i samoiskaz čovjekov, od ljubavnih, egzistencijalnih, zavičajnih pitanja, pa do samoterapije, čini zanimljiv krug, a i „otisak“ autorov u njegovom poetskom pismu. Braho Adrović je jedan od onog rijetkog soja vrsnih, rođenih pjesnika, koji su poeziju morali pisati koliko i disati, ne birajući i ne dvojeći oko toga – našto i čemu.